Istraživanje zla i dobra u ljudskoj duši
Sala Dodest KIC-a “Budo Tomović” u Podgorici, bila je centar jednog avangardnog osvrta na ljudsko postojanje kroz unikatnu i originalnu predstavu “Ja i mi”, brilijatno osmišljenu i još bolje odigranu
Mnogobrojno prisustvo publike u sali Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” potvrdilo je avangardni kvalitet predstave “Ja i mi”, autora projekta Sejfa Seferovića.
Ova kvalitetna predstava, izvedena u utorak veče, neverbalnog je karaktera, ali je i publiku ostavila bez riječi, posebno zbog preplitanja brojnih i kompleksnih tema u tako kratkom vremenskom roku, jer predstava je trajala svega 30 minuta.
Sasvim je izvjesno da bi kvalitet predstave možda bio drugačiji, ili čak narušen, da u njoj nisu učestvovali polaznici Pozorišne radionice “Dodest” Vasilij Molčanov, Itana Pejanović, Tatjana Čarapić i David Đoljaj, koji su u ritmičnim i koordinisanim plesnim pokretima kazali više nego što je riječima moguće.
“Moderni istraživački postupak obilježava predstavu koja je nastavak prethodnih uspješnih projekata KIC-ove pozorišne radionice i predstavlja novi doprinos u afirmaciji pozorišnog amaterizma. Rad Dodestove radionice glume počiva na, prije svega, mladim i radoznalim entuzijastima koje godinama vodi glumac Gradskog pozorišta Podgorica, ali i stari član čuvenog Dodesta, Sejfo Seferović”, istakli su iz KIC-a.
Osnova radnje je prilično jednostavna, ali upravo zbog toga je bilo prostora za istraživanje osnovnog ljudskog stanja, odnosno zajednice, emocija i borbe dobra i zla...
Koristeći se maskama, glumci su kroz ples simplistički demonstrirali sledeći narativ: svaki glumac je imao razne maske za demonstraciju svojih osjećanja, ali je samo jedan lik imao pristup maski đavola.
Lik đavola je u više navrata pokušavao da prevari i potčini druge likove, ali svaki put bi bio spriječen kada bi se ostali ujedinili protiv njega. Nakon toga, đavo bi mijenjao masku da bi se “rehabilitovao” i opet bio prihvaćen u zajednicu.
Predstava je, međutim, uspješno izbjegla jeftini zaključak - da za sve zlo okrivi đavola kao takvog, već je vrlo specifičnim ritualnim pokretom đavola pokazala da priroda đavola nije srž zla, već korozivni efekat same moći, to jeste, u kontekstu ljudske zajednice, vlasti.
To je bilo demonstrirano time da, i nakon konačnog protjerivanja đavola, sama vlast je ostala. Svaki lik koji je uradio isti ritualni pokret rukama se ponašao isto kao đavo, i jedan po jedan, svaki lik je pao pod uticaj te vlasti. Jedan po jedan, svaki lik je ultimativno bio protjeran, sve dok pozornica nije bila potpuno prazna.
Zaključak koji se nameće je dosta pesimističan. Ljudsko postojanje u zajednici je ciklično i kao takvo, mi smo osuđeni na samouništenje zbog naše želje za vlašću. Takva interpretacija, međutim, nije potpuno ispravna, jer ova predstava nudi i dozu optimizma.
Takvo shvatanje dolazi iz činjenice da lik đavola, kao i svaki tiranin nakon njega, biva protjeran zajedničkim djelovanjima zajednice koja je u određenim trenucima davala sreću svojim pripadnicima.
Dubina preplitanja ta dva motiva, zajedničke sreće i altruizma sa destruktivnim individualizmom koji teži tlačenju drugih, bila je maestralno demonstrirana impresioniranoj publici.
“Posjetioci su imali priliku da odgledaju jednu dramu modernog senzibiliteta koja postavlja pitanja i daje odgovore o poziciji mladih i njihovoj budućnosti u današnjem svijetu”, ocijenjeno je iz KIC-a.
Najveći uspjeh i kvalitet ove predstave upravo je u tome što u vremenski kratkoj i neverbalnoj priredbi, prikazuje tako duboko istraživanje zajednice, njenog efekta na ljude, kao i sam osvrt na osnovnu ljudsku prirodu.
Nakon podgoričke premijere, predstava će biti izvedena 11. juna u okviru takmičarskog programa Festivala dramskih amatera Crne Gore, na sceni Centra za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo”, u Bijelom Polju.
( Pavle Savović )