STAV

Ko je vlasnik budućnosti Ulcinja? Poziv za zajedničku viziju

Budućnost Ulcinja ne može se oblikovati simboličnim gestovima ili političkim teatralnim predstavama. Ona zahtijeva angažman svih njegovih ljudi - kod kuće i u inostranstvu. Hajde da prevaziđemo podjele i zahtijevamo akcione planove

9686 pregleda2 komentar(a)
Ulcinj, Foto: Shutterstock

Nedavno povlačenje investicije gospodina Alabbara u Ulcinju, izazvano lokalnim protivljenjem, označava ključni trenutak za naš grad. Dok neki slave ovu "pobjedu" protiv kontroverznog sporazuma, moramo dublje pogledati. Pravo pitanje za Ulcinj je: kako da prevaziđemo puko reagovanje na vanjske pritiske i počnemo graditi trajna rješenja za našu budućnost?

Ulcinjski politički establišment - uključujući Forcu i druge lokalne partije, lokalne poslanike i civilno društvo - ujedinio se protiv predloženog devedesetogodišnjeg zakupa Velike plaže Alabbarovom Eagle Hillsu, koji je dala crnogorska Vlada. Skupština opštine je čak jednoglasno zahtijevala pridržavanje lokalnog planiranja. Njihove izrečene pritužbe bile su jasne i opravdane: nedostatak transparentnosti, zanemarivanje ekološke i kulturne baštine, sukobi s integracijama u Evropsku uniju i prekoračenje nadležnosti centralne vlade.

Lokalne vlasti su ovo pitanje predstavile kao problem prava manjina, apelirajući na albanskog predsjednika Bajrama Begaja i EU. Međutim, kritičari poput Nikole Mirkovića iz CCE-a dovode u pitanje da li ova taktika zasjenjuje status Velike plaže kao nacionalnog zajedničkog dobra, potencijalno produbljujući etničke podjele. Boris Marić je upozorio na "populističke agende" koje zasjenjuju istinski građanski dijalog.

Čini se da je naša politička elita više fokusirana na blokiranje specifičnih dogovora nego na rješavanje ključnih ranjivosti Ulcinja. Prijetnje lokalnih vlasti, poput proglašavanja premijera "personom non grata" ili organiziranja blokada cesta, izazivaju medijsku pažnju, ali ih kritičari vide kao teatralnost. Strategija se čini simboličnom: pisanje otvorenih pisama, apeliranje na zastupnike i korištenje nadzora EU. Lokalna vlast insistira na "održivoj i vizionarskoj strategiji" za Veliku plažu, tvrdeći da je odobrena, ali da je treba izmijeniti/dopuniti. Nedavni prijedlog za formiranje "Associjacije arhitekata" kako bi se "spasio" grad mnogima se čini ironičnim. Malo ko se usudio povezati našu kolektivnu krivicu za betonske monstruoznosti Kaljaje. Nisu li upravo ti profesionalci, u mnogim slučajevima, omogućili "betonizaciju" Ulcinja ?

Akcijama poput ove nedostaje jasnoća i javni mandat. Gdje su konkretni planovi za učešće građana, poput referenduma? Dok je "održivi razvoj" popularan slogan, gdje su akcije za suzbijanje i mapiranje nekontrolirane ilegalne gradnje ili propusta u urbanističkom planiranju?

Uprkos lokalnom protivljenju, ključni izazovi ostaju: crnogorski parlament ratificirao je sporazum s UAE, dajući prioritet stranim direktnim investicijama u odnosu na lokalnu autonomiju. Novi prijedlog ima za cilj centralizaciju ovlasti za planiranje, dodatno ukidajući lokalnu kontrolu. Ne postoji kredibilan plan za rješavanje sistemske korupcije ili dosluha između investitora i zvaničnika. Ulcinju nedostaju adekvatni putevi, most i aerodrom, što ometa rast. Neadekvatni sistemi upravljanja otpadom i kanalizacije, posebno za Veliku plažu, predstavljaju značajne rizike za okoliš i javno zdravlje, a Porto Milena predstavlja neposrednu prijetnju zdravlju. Ulcinj nema bolnicu i ima loše zdravstvene usluge, što je fundamentalni neuspjeh za njegove građane i turiste. Turistička strategija našeg grada zaostaje, zastarjela je i ne uspijeva iskoristiti svoj jedinstveni potencijal.

Lokalna uprava je oduvijek tražila podršku dijaspore, ali iz gradonačelnikovog ureda nije bilo javnog priznanja u vezi s otvorenim pismom albansko-američke dijaspore upućenom premijeru Crne Gore u kojem se insistira na otkazivanju projekta Velika plaža. To ukazuje na nepovezanost između retorike i odgovornosti.

Ulcinjsko rukovodstvo se može mobilizirati protiv vanjskih sporazuma, ali ovaj reaktivni stav nije se pretvorio u proaktivne, sistemske reforme. Nedostatak koherentnog plana za ilegalnu gradnju, korupciju, kritičnu infrastrukturu, participativno upravljanje ili osnovne usluge, sugerira oslanjanje na površna rješenja. Inicijativa "Associjacija arhitekata" onako kako je zamišljena, primjer je ove nepovezanosti. Ključno pitanje za građane Ulcinja je: kako preći preko reaktivnih protesta kako bismo zahtijevali i zajednički stvorili trajna, sistemska rješenja koja istinski služe dugoročnim interesima našeg grada i njegovih ljudi?

Poruka našoj dijaspori: vaš glas je važan!

Budućnost Ulcinja ne može se oblikovati simboličnim gestovima ili političkim teatralnim predstavama. Ona zahtijeva angažman svih njegovih ljudi - kod kuće i u inostranstvu. Hajde da prevaziđemo podjele i zahtijevamo akcione planove, a ne obećanja. Podijelite svoje ideje, pozovite lidere na odgovornost i pomozite u izgradnji grada dostojnog svog nasljeđa.

Pitanje više nije "Šta je pošlo po zlu?", već "Šta ćemo zajedno graditi i kako ćemo odbraniti Ulcinj?". Budućnost Ulcinja zavisi od toga.