U univerzumu i svijetu Yoko Ono, upotpunite ga
Zvuk i umjetnost koji odjekuju kroz generacije i izložba “Nedovršena”, u Dvorcu Petrovića i Perjaničkom domu u Podgorici... Na posjetiocima je da je dovrše, budu njen dio, “u ovom približno beskrajnom univerzumu”...
Unfinished. Yoko Ono.
Izložba u Crnoj Gori, Muzeju savremene umjetnosti. Podgorica, Dvorac Petrovića i Perjanički dom. Od 19. juna do 25. septembra. Kustosi: Gunar B. Kvaran, Maša Vlaović, Konor Monahan. Tipična ceremonija otvaranja. Formalna obraćanja. Mnoštvo publike.
Nedovršena. Joko Ono.
Minimalizam. I u njemu monumentalnost.
Izložba koju vi, posjetioci treba da dovršite, upotpunite, budete njen dio... Zato, zamislite (se), izgovorite, napišite, podijelite, dopunite, reagujte...
Mnoštvo radova. Interakcija. Performans. Akcija, reakcija, interakcija. Mnogo akcije. Ali i poetike. Mnoštvo misli, podsticaja, inspiracije, kreacije, motivacije. Posve prirodno, spontano, željeno. Svako pomalo ili svi sve... Svejedno je. Sve je dozvoljeno. Sloboda. Kritika. Poriv. Umjetnost. Tu ste. Prisutni. U univerzumu i svijetu Yoko Ono. Iskoristite ga.
“Izložba ‘Nedovršena’ Yoko Ono je izložba revolucionarne instrukcijske umjetnosti Yoko Ono rođene 1933. godine. Ovi koncizni poetski tekstovi pozivaju publiku da se fizički i mentalno uključi u stvaranje djela realizovanih na izložbi, u formi participativnih komada, performansa, teksta i filma. Naglašavajući teme prolaznosti, interpretacije i promjene, Yoko Ono preispituje konvencionalna shvatanja umjetnosti. Njen rad se opire konceptu predodređenog kraja i pozicionira publiku kao aktivnog učesnika, time pokazujući da naša mašta može da stvori nove stvarnosti. Njena umjetnost je ukorijenjena u uvjerenju da posao umjetnika nije da uništi već da promijeni vrijednost stvari i kao takva prevazilazi granice zidova muzeja, pozivajući na mir, osnažujući žene i inspirišući društvene promjene na globalnom nivou”...
To je poruka koja će dočekati posjetioce izložbe na jednom od zidova Dvorca Petrovića. Poslušajte je i prepustite se. Obiđite izložbu i doživite je. O njoj je nepotrebno pisati i čitati. Budite njen dio.
“Ova linija je dio veoma velikog kruga”... Ako vidite tu liniju, nalazite se unutar kružnice... Dio ste tog veoma velikog kruga.
“Mnogo soba, mnogo snova, mnogo država u istom prostoru”... Vjerovatno ste u baš toj sobi. U tek jednoj od mnogih soba. U Crnoj Gori, jednoj od mnogih država na svijetu.
“Drvo želja”... Nedaleko je. Sigurno imate snove! I želje! Zapišite ih i okačite, neka se njišu na drvetu želja između Dvorca i Perjaničkog doma...
“Moja majka je prelijepa”... Da, jeste! Pridruži se: “Napiši svoje misli za tvoju majku ili zakači njenu fotografiju na platno”. Udahni, procesuiraj i kreni...
“Bijeli šahovski set”. Da, bijeli! “Igra se dok god možete zapamtiti gdje se nalaze čije figure”... Zauzmite svoju poziciju i povucite potez.
“Slika za zabijanje eksera”... Čekić, ekser i slika! Zato: “Svakog jutra zabijete ekser u ogledalo, komad stakla, platno, drvo ili metal... Potom pokupite kosu koja vam je otpala kada ste se češljali ujutru i obmotajte je oko zakucanog eksera. Slika je završena kada je površina prekrivena ekserima”... Oslobađajuće, raznoliko, potrebno, uzbudljivo, i dobro i tjeskobno.
“Komad za sakupljanje II”... Sjedni, uzmi pribor, možeš šta god poželiš! Tako da: “Razbij savremeni muzej na djelove sredstvima koja si izabrao. Sakupi djelove i ponovo ih sastavi lijepkom”. Zanimljivo je. Simbolično. Duhovno...
“Komad za popravljanje”... Svuda su! “Popraviti pažljivo. Misli o popravljanju svijeta istovremeno”. Svijetu treba popravka!
“Tajni komad”... Tajni. Spoznaj: “Odluči se za jednu notu koju želiš da odsviraš. Odsviraj uz sljedeću pratnju: Šuma od 5 do 8 ujutro ljeti”. Pravo je vrijeme”
“Komad za kraj”: “Svaka planeta ima svoj plan orbite. Zamislite da su ljudi bliski vama planete. Ponekad je lijepo samo ih gledati kako kruže i sijaju”...
“Slika koju treba izgraditi u glavi”. Oh, da! “Posmatraj pažljivo tri slike. Dobro ih pomiješaj u svojoj glavi”... Izvoli...
“Ovo nije ovdje”. Nije. Ili jeste?
“Ova soba svijetli u mraku”. Možda?
“Dodirni”. Dodirni. Možeš. Ne moraš.
“Ovo je plafon”. Parket.
“Komad za let: Letite”. Jednostavno!
“Komad sa vrećom”. Vreće su pred tobom. “Izvođači mogu biti dva muškarca, dvije žene ili mješoviti par. Izvođači nose torbu dovoljno veliku da oboje mogu da stanu u nju. Torba je napravljena od neprovidog materijala. Oba izvođača ulaze u torbu. Unutra skidaju svu odjeću. Zatim oblače svu odjeću ponovo. Izlaze iz torbe. Sa torbom napuštaju binu”... Izvolite.
“Rad za gaženje”. Makar dotaknite. Što da ne. Ko zna koliko je otisaka i koraka taj rad sakupio.
“Komad za sobu IV”. Za sobu i za sebe... “Prebrojte sve riječi u knjizi umjesto da ih čitate. Prebrojte sve predmete u sobi a da ih ne klasifikujete. Raskrčite um. Raskrčite sobu. Uredite svoju sobu onako kako želite da vam bude uređena glava”.
“U ovom približno beskrajnom univerzumu”, u univerzumu Yoko Oko... Uz muziku po njenom izboru, na njenoj izložbi koju upotpunjujete, ukoliko želite...
“Ova playlista prati raspon muzičkog izraza Yoko Ono od sirovog i avangardnog, preko melodičnih balada, do rok himni i istraživačkih projekata sa plesom. Njen glas se kreće između vriska i šapata, bunta i molitve, u potrazi za snagom kroz ranjivost i istinu. Njeni rani radovi su pomogli u oblikovanju zvučnog vokabulara pank muzike i buke, dok pojedine numere u njenom katalogu otkrivaju osjetljivu lirsku kantautorku - politički smjelu, introspektivnu i uvijek ispred svog vremena - uvodeći konceptualnu strogost njenog umjetničkog izraza u duboko osjetljive neočekivane oblike. Odabrane numere su poziv publici da doživi Yoko Ono kao vizionarsku umjetnicu čiji zvuk nastavlja da odjekuje kroz generacije”... Kakva plejlista! Slušate muziku, obilazite izložbu, dopunjujete je... Zvuk i umjetnost koji odjekuju kroz generacije...
“Ustajanje”. Upijte: “Slušaj svoje srce. Poštuj svoju intuiciju. Ostvari svoju manifestaciju. Nema ograničenja. Budi hrabar/heroina. Imaj bijes. Svi smo zajedno. Prati svoje srce. Koristi svoju intuiciju. Ostvari svoju manifestaciju. Nema zabune. Budi hrabar/heroina. Imaj bijes. Ustajemo”. Intuitivno i svjesno: Ustajmo!
“Poziv”, Upućuje Yoko Oko... “Ženama svih uzrasta iz svih zemalja svijeta: pozvane ste da pošaljete svoje svjedočanstvo o načinjenoj šteti zbog toga što ste žena. Napišite svoje svjedočanstvo, na svom jeziku, svojim riječima i pišite otvoreno koliko želite. Možete potpisati svoje ime, ako želite, ali nemojte navoditi puno ime. Pošaljite fotografiju samo svojih očiju. Svjedočanstvo načinjenoj šteti i fotografije vaših očiju biće sačuvani i izloženi u mojoj instalaciji ‘Ustajanje’... Od 19. juna do 15. septembra 2025. godine, kao dio moje izložbe - Yoko Ono ‘Nedovršena’, u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore. Instalacija ustajanje će nastaviti da raste i biće izlagana u mnogim zemljama. Veoma se nadam vašem učešću! (prvi put napisano 29. aprila 2013. godine, revidirano 5, maja 2025)...
Godine i godine, doba, ideje, motivi. Tokom ljeta 2025. u Podgorici, “Nedovršena”, izložba Yoko Ono.
Ekskluzivni performans “Wrapping Piece” na otvaranju, replika iz 1962.
Kustoskinja Maša Vlaović u tekstu pratećeg kataloga izložbe posebno detaljno opisuje svaki od prikazanih radova, nudi tumačenje lika i djela Yoko Ono i njenog uticaja na svijet savremene umjetnosti, te refleksiju na današnjicu.
Ekskluzivno izveden na otvaranju, suprotno čuvenom performansu “Cut Piece” iz 1964. godine, u Perjaničkom domu na otvaranju je predstavljen performans “Wrapping Piece” koji je umjetnica prvi put izvela 1962. godine.
“U njemu je publika pozvana da učestvuje u performansu i da koristi zavoj kojim pokriva tijelo izvođača. Zavoj kao umjetnički element ima simboličko značenje. Yoko Ono je kroz ovaj participativni rad istražila teme identiteta, ograničenja, ranjivosti i zaštite. Upućuje nas da istražujući granice našeg tijela, ujedno istražujemo i granice našeg ja. Površina kože odvaja nas i štiti od spoljašnjeg svijeta. Mi zaboravljamo, tijelo pamti. Mi donosimo odluke, tijelo ipak odlučuje. Mi potiskujemo, tijelo se odupire. Tijelo komunicira, šalje poruke, sakuplja utiske, osjeća. Zavoji simbolizuju norme, represiju i društvena ograničenja koja nam se nameću u svakodnevnom životu. Sa druge strane, oni simbolički nose dublju poruku i vjeru u iscjeljenje. Ovaj performans otvara i pitanje kolektivnog i ličnog identiteta, jer kada se tijelo umota u zavoj ono postaje anonimno i zaštićeno od spoljašnjih uticaja”, piše Vlaović.
Ona ističe da je većina radova Yoko Ono usmjerena prvenstveno na psihologiju razotkrivanja, te na osvajanje lične slobode i introspekciju, o čemu i sami performans na neki način govori, smješten u sobi Perjaničkog doma gdje publika može vidjeti autorkine filmove i video radove.
( Jelena Kontić )