Praznina bez odjeka
Nijedan od problema koji bi se mogli okarakterisati kao ovdašnji arhitektonsko-urbanistički problemi - i koji bi se mogli podvesti pod integral prostornog uređenja - nije bio adekvatno problematizovan u Veneciji
Dojaviše mi ovi što strogo vode računa da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba - da sam se grdno ogriješio o gospođu Perović, dekanku Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore...
Naime, na ovom mjestu sam u par navrata dekanku Perović oslovio sa “dekanesa Perović” - što je pogrešno - upravo iz razloga što se sufiks “essa” koji označava ženski rod u italijanskom jeziku - vezuje isključivo za imenice muškog roda koje završavaju samoglasnikom “e” - principe, dottore, professore - otud principessa, dottoressa, professoressa - a kako se imenica u muškom rodu “decano” završava na “o” - ženski rod je “il decana” - uz nužnu opasku da pogrešno korištenje sufiksa “essa” može da ima i pežorativno/posprdno značenje - što nijesam znao - ali je jednako neoprostivo kao i da jesam znao, svjestan sam toga - izvinjavam se zbog toga - u nadi da će mi gospođa professoressa dottoressa Perović - il decana - oprostiti…
Izvinjavam se još jednom - i javnosti i gospođi Perović…
***
Drugo, nema više “kodnih imena” - jer mi je u međuvremenu skrenuta pažnja - od strane ovih što strogo vode računa da pažnja bude skrenuta svakome kome treba skrenuti pažnju - da kodna imena nanose neizrecivu duševnu bol individuama čija sam prava imena prikrivao kodnim imenima - dakle, nema više drugova Nocija i Srla, primjera radi, od sad govorim o gospodinu Novici Mitroviću i gospodinu Srđanu Lakoviću - a nema više ni drugarica Slavujke i Viki-Viki-Violete - od sad govorim isključivo o gospođi Slavici Stamatović Vučković i o uvaženoj gospođi Dijani Vučinić - bivšoj rukovoditeljki Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi pri bivšem Ministarstvu održivog razvoja i turizma - u vrijeme uvaženog ministra Branimira Gvozdenovića (nikako ne Gvozda, molim vas) - a što se pak tiče Neimara svjetskoga renomea - Bjelopoljskoga Le Corbusiera - to kodno ime sam preuzeo - autorstvo nad tim kodnim imenom ne pripada meni - pa ako gospodin Rifat Alihodžić preferira da na ovom mjestu koristim njegovo puno ime i prezime - Rifat Alihodžić - neka mi javi - jer mi je sugerisano iz krugova bliskih Alihodžiću - ima tome više od desetak godinicah - da umjesto njegovog pravog imena koristim kodno ime - i da mu time, kako rekoše, “čuvam obraz” - jer izvan vrlo uskoga kruga časnih sljedbenika kulta Prečiste djevice Arhitekture - teško da iko zna ko je Neimar svjetskoga renomea - Bjelopoljski LC.
***
Dakle, već sam konstatovao na ovom istom mjestu, a nije naodmet da ponovim - da nijedan od tih naših nastupa na bijenalima arhitekture u Veneciji nije plodom zametnuo - što bi se imalo odnositi na činjenicu da ni jedan jedini put naša postavka u Veneciji nije porodila nešto što bismo mogli nazvati diskursom - ili barem dijalogom na crnogorskoj urbanističko-arhitektonskoj sceni (koja ne postoji, ali hajde da se pravimo da postoji) - dijalogom koji bi bio podstaknut/pokrenut upravo našom postavkom u Veneciji - a važi i obrnuta relacija - nijedna od naših postavki u Veneciji nije bila podstaknuta/pokrenuta nekim dešavanjem (ili pojavom) na crnogorskoj arhitektonsko-urbanističkoj sceni (ugašenoj) - ne važi, dakle, ono, “Đe je zrno klicu zametnulo,/ onđe neka i plodom počine” - ili, drugim riječima, nijedan od problema koji bi se mogli okarakterisati kao ovdašnji arhitektonsko-urbanistički problemi - i koji bi se mogli podvesti pod integral prostornog uređenja - nije bio adekvatno problematizovan u Veneciji na bijenalima arhitekture - niti će biti problematizovan, kladio bih se za sve pare, u dogledno vrijeme.
OK, bilo je par pokušaja - koji ipak nijesu vrijedni pomena - i kojih se, istini za volju, niko više i ne sjeća - a ponajmanje gospoda Goran Radović i njegov ortak - Rifat Alihodžić - Neimar svjetskog renomea - Bjelopoljski Le Corbusier.
A i što bismo, sljedstveno tome, lomili glave oko odjeka i reperkusija Crnogorske postavke na ovogodišnjem Bijenalu arhitekture u Veneciji - kad su tu ministar Radunović i uvažena ministarka, gospođa Kordić - uz njihove pobočnice i pobočnike - i da opredijele (rekli bi DPS-ovci) sredstva i da saberu i oduzmu sve što treba sabrati i oduzeti…
***
U ovom jedinstvenom (povijesnom) trenutku osjećam dužnost i obavezu da pohvalim nijednu drugu gospođu do li, fanfare molim: uvaženu gospođu Mašu Vlaović - “a dedicated scholar and accomplished professional in the field of art history”, veli na Internet adresi gov.me (nema prevoda na crnogorski, odnosno srpski) - koja časa nije časila, nego je još 5. juna, nepun mjesec dana nakon svečanog otvaranja Crnogorske postavke na 19. Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2025. - odapela, fanfare molim: Javni poziv za predlog projekta za predstavljanje Crne Gore na 61. Međunarodnoj izložbi umjetnosti - Bijenale umjetnosti u Veneciji 2026. - i to ispred Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSU CG) - a ne ispred gospođe Vujović, odnosno Ministarstva kulture i medija.
Pomenuta Međunarodna izložba će se održati od 9. maja do 22. novembra naredne, 2026. godine (vernisaž 6, 7. i 8. maja 2026.) - i još veli gospođa Vlaović, da “Venecijansko bijenale savremene umjetnosti predstavlja priliku za afirmaciju crnogorske savremene umjetnosti, kao za i prezentaciju i promociju Crne Gore” - a veli i da je Ministarstvo kulture i medija pokrovitelj (Pokrovitelj, pardon) učešća Crne Gore na Venecijanskom bijenalu - i još veli da “Muzej savremene umjetnosti Crne Gore za produkciju rada (kojim će se CG predstaviti na Bijenalu umjetnosti 2026. - op.a.) i opremanje prostora za izložbu obezbjeđuje 50.000 eura”.
E sad, ako znamo da je u raspisu “Konkursa za izbor idejnog projekta koji će predstavljati Crnu Goru na XIX međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji” stajalo da su “opredijeljena finansijska sredstva za razvoj i razradu projekta, realizaciju i produkciju postavke u Veneciji 80.000,00 eura” - a da MSU CG, ponoviću, nije mi teško, obezbjeđuje 50.000 eura za produkciju rada kojim će se CG predstaviti na Bijenalu umjetnosti naredne, 2026. godine, i opremanje prostora za izložbu…
Ne znam, nijesam pametan...
Pogotovo ako znamo da je planirano da se CG predstavi na 61. Bijenalu umjetnosti naredne godine u istom prostoru u kojem je predstavljena na 19. Bijenalu arhitekture…
Kladio bih se, za sve pare, da će gospođa Vlaović, bivša ministarka kulture i medija, urgirati kod gospođe Vujović, aktuelne ministarke kulture i medija - da na tih obećanih 50.000 eura doda barem još toliko…
Sramota bi bilo da bratska nam Republika Srbija opet izdominira u Veneciji - za sve pare…
( Borislav Vukićević )