Spas iz ralja droge i kocke: Na pravom putu nakon osam i po mjeseci boravka u "Kakarickoj Gori"

Mislio sam da nigdje ne pripadam. Zbog tog osjećaja sam bio povodljiv, što me je i odvelo u bolesti zavisnosti - konzumirao sam alkohol, marihuanu i teške droge. Nijesam ni slutio da to može da mi uništi život. Gledajući druge kako propadaju, obećao sam sebi da neću ispasti takav. Međutim, prekršio sam to obećanje...

Tako Nemanja (pravo ime poznato redakciji) počinje svoju priču o dugogodišnjoj borbi sa narkoticima, alkoholizmom i kockom koji su ga umalo koštali svega - života, porodice i braka.

Sa Nemanjom se reporter "Vijesti" sreo u Javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci (Kakaricka gora).

Na rubu grada, na izolovanom uzvišenju, gdje je posljednje stajalište gradskog autobusa na liniji Jedan, nalazi se ogroman kompleks sa više zgrada. Nakon što se otvori velika kapija, sa lijeve strane su ljetnjikovac i drvene kućice koje su upravo klijenti napravili. Naspram njih perionice za automobile, ambulanta i dvije zgrade - paviljoni za klijente i klijentice.

Ustanovu “Kakaricka gora” osnovala je Skupština Glavnog grada 2008. godine. Klijentima su na raspolaganju dostupne i kreativne sobe, muzičke prostorije, manja bioskopska sala, biblioteke, teretane, rekreativni tereni, stolarske radionice, bašte…

Nemanja u “Kakarickoj gori” boravi osam i po mjeseci. Iako je, kako tvrdi, početak tretmana bio izuzetno težak, “konačno je na pravom putu da bude dobro”.

“Ovdje sam nakon 18 godina aktivnog konzumiranja alkohola, narkotika i kockanja. Bilo je više bezuspješnih pokušaja apstinencije, a koje sam pokušavao da riješim i uz pomoć psihoterapeuta vani. Nijedan od mojih pokušaja nije bio iskren. Nijesam do kraja imao želju da riješim problem. Uvijek sam ostavljao rezerve i imao sam otpore prema terapeutima, naročito kada su mi govorili da moram da mijenjam društvo, ponašanje. Jedino što sam tada smatrao je da imam problem sa kockom i to se nastavilo dok nisam izgubio podršku majke, brata, sestre... Umalo da izgubim brak. U jednom trenutku, supruga, djeca i ja bili smo razdvojeni. Više nijesam imao drugih opcija. Morao sam da tražim pomoć. Znao sam gdje se nalazim u tom trenutku i nisam imao nadu za dalji život, nego da pokušam da pomognem sebi prvi put iskreno, i to dolaskom ovdje”, rekao je Nemanja.

Pravila i oporavak u fazama

Nemanja je, kaže za “Vijesti” direktor ustanove Marko Čađenović, u završnoj fazi rehabilitacije - terapije, koja je “usmjerena ka rekonstrukciji ličnosti i izgradnji adekvatnih obrazaca ponašanja”.

“... Uključuje pozitivne promjene na nivou mišljenja, emocionalnog i socijalnog funkcionisanja. Prva faza je period adaptacije u trajanju od mjesec, kada se vrši psiho-fizička stabilizacija i kada klijent donosi konačnu odluku da li će da nastavi tretman u trajanju od godinu dana. Slijedi faza rehabilitacije, a onda period resocijalizacije - poslednja tri mjeseca godišnjeg tretmana, kada se klijent priprema za prelazak u širu društvenu zajednicu i preuzimanje obaveza i odgovornosti”, rekao je Čađenović.

Naglašava da ustanova “Kakaricka gora” ima set pravila utvrđenih posebnim Pravilnikom o kućnom redu. Postoje i eliminatorna pravila koja “podrazumijevaju da u slučaju unosa supstance, telefona ili fizičkog nasilja klijent gubi pravo na dalji tretman”.

“Klijenti sa kojima radimo su specifični. Neke od zajedničkih karakteristika su socijalna i emocionalna nezrelost, nedostatak samokontrole i samodiscipline, nedostatak radnih navika, zapostavljanje lične higijene, sklonost ka manipulacijama i konfliktnom ponašanju, povremeno negativan stav prema autoritetu koji nerijetko rezultira arogancijom i pasivnom agresivnošću. Česte su i oscilacije raspoloženja, periodične psihičke krize praćene depresivnim raspoloženjem i/ili razdražljivošću. Otpori su uobičajen način reagovanja na unutrašnji proces promjene... Da bi se proces rehabilitacije i resocijalizacije nesmetano odvijao, potrebno je svakodnevno animiranje i motivisanje klijenata koje zahtijeva dodatni napor zaposlenih koji su u direktnom kontaktu sa klijentima”, kazao je Čađenović, dodajući da su klijenti raspoređeni po grupama, u zavisnosti od toga u kojoj su fazi tretmana.

Iako su pravila u ustanovi rigorozna, Nemanja smatra da je to veoma neophodno. Naglašava i da mu “takva pravila i odgovaraju”.

“Smatram da program koji ovdje imamo je veoma dobar. Dio ovog programa bih uveo u osnovnim školama. Ovaj program bi mogli da uče i osobe koji nijesu zavisnici. Ne znam kako se Kristofer Kolumbo osjećao kada je otkrio Ameriku, ali sam ja bio presrećan kad sam spoznao iskrenost, otvorenost i voljnost za napredak u svemu. Pravila mi daju snagu. Zahvaljujući njima sam dosta stvari promijenio kod sebe. Vratio sam povjerenje i podršku porodice. Moja djeca su dolazila ovdje svakog vikenda da me posjećuju. Stvarno je super ustanova. Vrlo brzo su pale predrasude koje sam imao ovdje prije ulaska”, izjavio je, dodajući da je “zahvalnost jedan od ključnih faktora u oporavku”.

Najteži prvi mjesec...

Da su red i disciplina ključne u oporavku svih klijenata, Čađenović ponavlja više puta, objašnjavajući da su pravila neophodna kako bi proces oporavka bio učinkovitiji.

“Zavisnost je hronična, progresivna i kompleksna bolest. Razvija se tokom dugogodišnjeg konzumiranja različitih vrsta psihoaktivnih supstanci, pogađa sve aspekte ličnosti, vremenom dolazi do propadanja na fizičkom, psihičkom, socijalnom i duhovnom polju i potpune moralne degradacije ličnosti. S obzirom da se radi o klijentima i klijentkinjama sa specifičnom strukturom ličnosti, od izuzetnog je značaja omogućiti adekvatnu terapijsku klimu za sve njih”, istakao je.

On je ekipi “Vijesti” u obilasku kreativnih radionica - sigurnog kutka u kojem klijenti mogu da otkriju i pokažu svoju umjetničku stranu, apostrofirao da je svaki njihov dan planiran i organizovan.

Portret slavnog muzičara Dejvida Bouvija, prikaz jezera i manastira Ostrog, samo su, kazao je Čađenović, dokaz da je “umjetnost nekada duboko zarobljena u njima”. Zbog toga je, prema njegovim riječima, važno imati jasno utvrđen raspored.

“Počev od jutarnjeg sastanka i podjele radnih zaduženja (radno-okupaciona terapija), preko grupnih aktivnosti (grupna psihoterapija), zatim vrijeme zaduženo za obedovanje, kao i za odmor. U popodnevnim časovima klijenti imaju mogućnost da samostalno ispune svoje slobodno vrijeme kreativnim i rekreativnim aktivnostima. Što se tiče posjeta, klijent stiče pravo na posjete nakon isteka perioda adaptacije, odnosno nakon mjesec dana, a pravo na vikend izlazak nakon šest mjeseci boravaka u javnoj ustanovi”.

Čađenović ne krije da je prvi mjesec oporavka klijenata najteži. Ističe da je u liječenju grupna psihoterapija “osnov tretmana koji se sprovodi svakodnevno”.

“Kroz grupni rad osvješćuju se određeni potisnuti emocionalno-psihološki sadržaji. Grupa obično broji od šest do osam članova. Klijenti se priključuju grupi po redosljedu prijema. U slučaju da klijent nije dovoljno slobodan i otvoren da pred grupom dijeli lične sadržaje, na određene delikatne teme, stručno lice će zakazati individualni razgovor. Individualni razgovor može biti zakazan na inicijativu klijenta ili stručnog lica, ukoliko procijeni da postoji potreba za tim. To su sve one situacije kada se klijent povlači u sebe, pruža otpore, prolazi kroz fazu tugovanja usljed gubitka člana porodice, u slučaju psihičke krize, kada postoji želja za prekidom tretmana ili iz bilo kog drugog razloga. Individualni rad se sastoji iz savjetodavno-edukativnog i psihoterapijskog dijela i razgovor je stručno vođen, planiran i strukturisan. Stručna lica su, osim formalnog obrazovanja, dodatno edukovana za rad sa klijentima i prošli su višegodišnje edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca”, kazao je “Vijestima”.

Radno-okupacionom terapijom do bolje koncentracije

Mnoge komade namještaja, stolove i stolice, klijenti su pravili u sklopu stolarske radionice. To je, ističe Čađenović, sastavni dio radno-okupacione terapije koja se sprovodi svakodnevno.

“Sastoji se od održavanja higijene objekta, odnosno prostorija u kojima borave. Za klijente smo obezbijedili uslove za radno-okupacionu terapiju u okviru rada u plasteniku, na uzgajanju ukrasnog bilja, zelenila, vinograda, rada u pčelarskoj i stolarskoj radionici, rada u perionici vozila, dok su klijentkinje uglavnom angažovane u frizerskoj, krojačkoj i kozmetičkoj radionici”.

Rad u bašti je, tvrdi Čađenović, veoma voljen kod klijenata i pomaže im da budu produktivni i skoncentrisaniji. Osim toga, imaju zadatak i da brinu o živini, kao i pčelama, ukoliko to žele.

U slučaju da osobama koje borave u “Kakarickoj gori” ne pomažu grupne sesije ili brojne terapije, među kojima se naročito ističe muzikoterapija, klijenti mogu samoinicijativno prekinuti tretman u ustanovi.

Ukoliko im je ponovo potrebna pomoć, klijenti se, kaže Čađenović, mogu “ponovo obratiti nakon isteka šest mjeseci od prethodnog napuštanja tretmana u javnoj ustanovi”.

Oni koji ne krše pravila, imaju pravo na posjete osobe od povjerenja.

“Te osobe prvo moraju da dođu na informativni razgovor. Vrlo je važno da klijent ima volju. Komisija koja radi u ustanovi mora provjeriti motive poziva naših klijenata. Osobe od povjerenja su obično roditelji. Ko ih nema, to budu brat, sestra, baka, djed, kumovi... Posjete se realizuju vikendom. Izuzetno, u posjetu mogu doći i druga lica, ali isključivo uz odobrenje osobe od povjerenja klijenta (roditelja/staratelja ili supružnika). Posjete kontroliše lice iz obezbeđenja po definisanoj proceduri koja se sastoji od utvrđivanja identiteta, kao i prestresa lica koja dolaze u posjetu”.

Slobodan dan uz odobrenje

Prema riječima Čađenovića, klijent ima pravo da napusti ustanovu na dan ili za vikend, samo uz odobrenje stručnih lica.

“I obavezu pridržavanja terapijskih preporuka. Nakon povratka sa istog, vrši se pregled, pretres i testiranje klijenta i klijentkinje na prisustvo psihoaktivnih supstanci. U slučaju da klijent dođe pod dejstvom supstance, što se rjeđe dešava jer su na dobrovoljnom tretmanu, gubi pravo na dalji tretman”, kazao je.

Nakon tretmana od godinu dana u ustanovi “Kakaricka gora”, klijenti imaju pravo na tretman još godinu dana, van ustanove.

“... Što podrazumijeva mjesečna testiranja, grupne psihoterapjie i psihološku podršku. Ova godina tretmana je besplatna. Trenutno je na ovom (nerezidencijalnom) tretmanu ukupno njih 20. Kod klijenata koji pokazu zainteresovanost i imaju potencijal za obavljanje određenih poslova u okviru radno-okupacionih aktivnosti, nastojimo da damo priliku za dalji rad Ugovorom o djelu. Trenutno su angažovana dva klijenta koja su zavšila dvogodišnji tretman, i to u stolarskoj i muzičkoj radionici. U planu nam je zapošljavanje jos jednog klijenta koji je nedavno završio godišnji tretman, na poslovima održavanja objekta. S obzirom da se ovo pokazalo kao djelotvorno za dalji oporavak klijenata i održavanje apstinencije, nastojaćemo i u perspektivi da zadržimo ovu vrstu prakse”, kazao je Čađenović.

Ističe da je zbog rezidencijalnog dijela, neophodno obezbijediti sve uslove za neometan boravak klijenata.

“S obzirom da klijenti borave u Ustanovi godinu dana, koliko traje rezidencijalni dio, neophodno je obezbijediti sve uslove za nesmetan boravak i tretman. U planu nam je jačanje profesionalnih kapaciteta i zapošljavanje novog kadra na više pozicija, kako stručnih lica tako i zaposlenih na drugim pozicijama”, kazao je Čađenović.

Predrasude i negiranje problema

Nemanja je kazao reporteru “Vijesti” da je, prije dolaska i početka tretmana, imao predrasude o “Kakarickoj gori”.

“... Kao i o momcima koji ovdje borave. Sebe nijesam smatrao zavisnikom. Često bih govorio da neću da idem tamo gdje su oni. Par dana po ulasku ovdje shvatio sam težinu svojih problema. Vrlo brzo mi je skrenuta pažnja da su bolesti zavisnosti usko povezane jedna sa drugom. Vraćajući film unazad, vidio sam da imam lične primjere iz kojih mogu da izvučem pouku. Kocka je, možda, ostavila najveće posljedice po mene, u smislu finansija i međuljudskih odnosa u porodici”.

Tretman za 11 zavisnika od kocke i alkohola

Ustanova “Kakaricka gora” trenutno pruža tretman za 47 klijenata.

Na tretman se, kako je rekao Čađenović, javljaju i osobe koje su razvile bolesti zavisnosti od alkohola, kao i kocke. Kazao da je prošle godine šest osoba prošlo kroz tretman liječenja od kocke, a pet od alkoholizma.

“Bez obzira što se na spoljašnjem, ponašajnom nivou, zavisnosti razlikuju, na dubokom nesvjesnom nivou korijen bolesti je isti. Klijenti koji se nalaze na tretmanu prolaze Program 12 koraka, koji je svjetski poznat i priznat i koji se pokazao kao izuzetno djelotvoran i koristan u tretiranju ove problematike”, kazao je.

Bez knjiga s motivima zavisnosti

Klijentima i klijenticama dostupna je i manja biblioteka. Romani Federika Moće, Robina Šarme, Rona Habarda samo su neki koje mogu pozajmiti i čitati u maloj, ali osvijetljenoj prostoriji na spratu ustanove.

Kako je Čađenović rekao reporterima, “mini biblioteka ustanove funkcioniše po principu Narodne biblioteke ‘Radosav Ljumović’”.

“Ne zabranjujemo ništa, ali je jako važno da knjige nemaju motive zavisnosti kako se ne bi uzurpirao proces oporavka pacijenata”.

( Nikola Saveljić )