STAV

Ekonomija i energetika: položaj Crne Gore

Energetika može biti generator ekonomskog progresa Crne Gore i centralna tačka transformacionog procesa, ali isto tako i ključni uzročnik ozbiljnih makroekonomskih nestabilnosti

4394 pregleda1 komentar(a)
Foto: Shutterstock

Jedna od najpoznatijih definicija ekonomije jeste da je to nauka koja proučava kako društvo upravlja oskudnim resursima. Polazeći od same definicije, jasno je da su resursi osnova, da ih ima u ograničenim količinama i da je “sva nauka u tome“ kako se njima upravlja. Savremene ekonomske teorije, za razliku od tradicionalnih, resurse shvataju mnogo šire i prevazilazi se značaj samih sirovina, ali značaj resursa u širem smislu ostaje neupitan.

Ukoliko energetiku razumijemo kao nauku koja se bavi upravljanjem energetskim resursima i obezbjeđenjem energije, jasno je koliki značaj u teorijskom i praktičnom smislu ima na ekonomiju. Može se reći da su ekonomija i energetika fundamentalno povezane. Analizirajući samo jedan dio energetike koji se odnosi na potrošnju energije i njenu vezu sa ekonomskim rastom, uočava se više modaliteta. Rast potrošnje energije može biti uzrok rasta ekonomije, može biti njegova posljedica, ali isto tako se može utvrditi da postoji dvosmjerna povratna veza ili da povezanost uopšte ne postoji. Koji od definisanih modaliteta važi ključno je pod uticajem karakteristika implementiranog ekonomskog modela, odnosno zavisi od načina kako koristimo energetske resurse.

U periodu prije početka rata u Ukrajini interesovanje za energetiku je dominantno proizilazilo iz ideja da se pronađu načini kako bi se eliminisale negativne eksternalije, prvenstveno zagađenje i emisija CO2 gasa, dok su razvojni motivi bili na drugom mjestu. Međutim, danas je jasno da pored toga što je energetika baza i osnov za razvoj uspješne ekonomije, ona može biti i pokretač budućeg ekonomskog progresa. U ovoj promjeni paradigme Crna Gora mora vidjeti svoju šansu.

Učešće energetskog sektora u crnogorskoj ekonomiji kroz direktan doprinos BDP-u je oko 5%, multiplikativni značaj ovog sektora je višestruko veći, a potencijali su takvi da energetski sektor može imati i dvostruko veću ulogu. Izvoz električne energije u ukupnom izvozu je u nekim godinama dostizao i 30%, ali pravi potencijali će se ostvariti tek onda kada se električna energija iskoristi za razvoj domaće proizvodnje. Energetski sektor nije samo neophodan činilac postojećeg sistema, već ga treba razumjeti kao temelj na kome se može izgraditi nova crnogorska ekonomija.

Dugo se kao ključni ekonomski rizik za neku zemlju navodio rast troškova finansiranja javnog duga, međutim danas rast troškova obezbjeđenja energije u dovoljnoj količini predstavlja značajno veći rizik koji može pokrenuti spiralu daljih troškova i biti uzrok sistemskih nestabilnosti.

U zaključnom, energetika može biti generator ekonomskog progresa Crne Gore i centralna tačka transformacionog procesa, ali isto tako i ključni uzročnik ozbiljnih makroekonomskih nestabilnosti. Kako bi se ostvarili željeni rezultati neophodno je da energetske resurse koristimo optimalno, a u tom procesu kritičnu ulogu imaju ljudski resursi koji jedini imaju moć da aktiviraju sve druge resurse.

Autor je saradnik u nastavi na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore