Tramp se konačno naljutio na Putina

“Nijesam zadovoljan Putinom. To vam odmah mogu reći”, rekao je Tramp, izražavajući frustraciju zbog ruskog lidera i rata u Ukrajini. “Putin nas zasipa gomilom sranja... Uvijek je vrlo ljubazan, ali ispostavi se da to nema nikakvu vrijednost.”

Možda to nije bilo nadahnuto govorništvo u stilu Čerčila, a s obzirom na to da se kod Trampa sve može preokrenuti za nekoliko sati, ipak je moguće - samo moguće - da je došlo do raskola između Vladimira Putina i Donalda Trampa. Ako je tako, to je prelomni trenutak i potvrda i za Volodimira Zelenskog, koji stiže u Rim na godišnju konferenciju o obnovi Ukrajine, i za sve one druge - naročito britansku i francusku vladu - koji su strpljivo pomogli da Trampu konačno padne zavjesa sa očiju kada je riječ o pravim namjerama ruskog predsjednika. Konačno, i nakon mnogo lažnih početaka, čini se da je američki predsjednik prihvatio da Putina nije moguće ubijediti da okonča rat.

Međutim, s Trampom je raskid rijetko kada potpun ili trajan. Trampovo razočaranje u Putina, prije svega, vjerovatno se neće pretočiti u konkretni finansijski ili politički vid podrške kakav Ukrajina i Evropa priželjkuju - ali “Amerika na prvom mjestu” više ne znači “Rusija na prvom mjestu”.

To je bio dug proces s mnogo mučnih trenutaka. U februaru se činilo da je cijeli transatlantski savez na ivici kolapsa, dok je Tramp započeo direktne pregovore s Putinom i naredio Ukrajini da napravi ustupke. Zatim je 19. februara ponovio narativ Kremlja u objavi na svojoj društvenoj mreži, nazvavši Zelenskog “diktatorom” i upozorivši ga da Ukrajini ponestaje vremena: “Zamislite to - umjereno uspješan komičar, Volodimir Zelenski, nagovorio je SAD da potroše 350 milijardi dolara na rat koji se ne može dobiti (…) Diktator bez izbora, Zelenski mora brzo da djeluje ili više neće imati državu.”

Nedjelju dana kasnije, na Generalnoj skupštini UN u Njujorku, SAD su glasale protiv rezolucije koju su predložile evropske zemlje, a koja je osuđivala rusku invaziju na Ukrajinu i podržavala teritorijalni integritet Ukrajine - na isti način kao Rusija, Sjeverna Koreja i Bjelorusija.

Trampovo razočaranje u Putina, prije svega, vjerovatno se neće pretočiti u konkretni finansijski ili politički vid podrške kakav Ukrajina i Evropa priželjkuju - ali "Amerika na prvom mjestu" više ne znači "Rusija na prvom mjestu"

Iskusne britanske diplomate bile su uznemirene kada su SAD sastavile i glasale za rezoluciju Savjeta bezbjednosti kojom se poziva na okončanje sukoba, ali u kojoj nije bilo nijedne kritike na račun Rusije. Velika Britanija i Francuska su se uzdržale od glasanja nakon što su propali njihovi pokušaji da izmijene formulaciju.

Kasnije te nedjelje uslijedio je televizijski prenos sukoba sa Zelenskim u Ovalnom kabinetu, nakon čega je uslijedio brz i srdačan prijem ukrajinskog lidera u Londonu od strane Kira Starmera i kralja Čarlsa.

U međuvremenu je američki pregovarač Stiv Vitkof pokazivao zapanjujući nivo nepoznavanja ukrajinske istorije i izražavao simpatije prema tvrdnjama Putina da je rat isprovociran. Često je prelazio iz pokušaja da razumije rusku perspektivu u otvoreno zastupanje ruske strane. U intervjuu sa Takerom Karlsonom, koji je ozbiljno zabrinuo evropske diplomate, Vitkof je pitao: “Zašto bi oni željeli da apsorbuju Ukrajinu? Zbog čega, tačno? Ne treba im Ukrajina. To bi bilo kao da okupiraju Gazu... Ali, Rusi već imaju ono što žele. Vratili su tih pet regiona. Imaju Krim, i dobili su šta su htjeli. Pa zašto bi im trebalo još?”

Vitkof je takođe uručio portret Trampa, naručen od strane Putina, na kojem je bivši predsjednik prikazan krvav, sa stegnutom pesnicom, nakon pokušaja atentata prošle godine. Putin je otkrio da se molio za Trampa, a 14. juna ga je pozvao telefonom da mu čestita rođendan.

Ipak, krajem marta Trampovo razočaranje Putinom počelo je da izbija na površinu, jer je ruski lider odbio da se obaveže na 30-dnevni prekid vatre koji je Tramp predložio, a koji je Ukrajina brzo prihvatila. Finski predsjednik Aleksander Stub se 1. aprila vratio sa partije golfa s Trampom i prvi put izjavio da bivši predsjednik SAD gubi strpljenje s Rusijom.

Ipak, čak do kraja maja je djelovalo da je Trampovo strpljenje po ovom pitanju skoro beskrajno. Nakon bezuspješnih diplomatskih razmjena u Istanbulu, nastavka izbjegavanja dogovora o prekidu vatre i sve intenzivnijih napada na Ukrajinu, Tramp je na mreži Truth Social iskalio frustraciju, upozorivši da se Putin “igra vatrom”, i izjavio u Ovalnom kabinetu 28. maja da će znati “u roku od dvije nedjelje da li nas Putin zavlači”.

Stigla je i sredina juna, ali promjene u strategiji nije bilo.

Međutim, niz događaja u posljednjim nedjeljama možda je ipak uticao na promjenu Trampovog stava. Evropa je samit NATO-a 25. juna praktično servirala kao Trampovu pobjedu po pitanju izdvajanja za odbranu, što ga je učinilo spremnijim da sasluša bezbjednosne brige evropskih saveznika. “Postoji granica između laskanja i samoponiženja - a mi smo je rado prešli”, rekao je jedan evropski diplomata. Generalni sekretar NATO-a, Mark Rute nazvao je Trampa “tatom”.

Uz laskanje njegovom egu, Tramp je djelovao kao čovjek manje voljan da dozvoli da ga Putin omete. “Smatram da je Putin čovjek koji je zaveden. Zapravo sam veoma iznenađen. Mislio sam da bismo do sada već riješili taj rat”, rekao je medijima na samitu, otkrivši da ga je Putin zvao i ponudio da interveniše kod Irana. “Rekao sam: ‘Ne, ne, pomozi mi da postignemo dogovor s tobom, s Rusijom’, i mislim da ćemo to i uraditi.”

Međutim, sljedeći telefonski razgovor dvojice lidera, održan 4. jula, takođe je prošao loše, i činilo se da je Putin procijenio da ratom može da izvuče više nego održavanjem dobrih odnosa s Trampom. Kremlj je ostao neumoljiv: “Naš predsjednik je rekao da će Rusija ostvariti svoje ciljeve - to jest, otklanjanje dobro poznatih uzroka koji su doveli do trenutne situacije”, izjavio je Jurij Ušakov, bliski Putinov savjetnik. “Rusija neće odstupiti od tih ciljeva.”

Smrtonosni noćni ruski napadi na Ukrajinu nijesu mogli biti sakriveni od američke javnosti, a Tramp je konačno bio nezadovoljan kada se prošle nedjelje otkrilo da je Pentagon zadržao isporuku oružja namijenjenog Ukrajini, a da o tome niko nije obavijestio Bijelu kuću. Ministru odbrane Pitu Hegsetu bilo je vidno neprijatno.

Za pristalice Ukrajine u Kongresu i Evropi, sada se postavlja pitanje u kojoj mjeri će se Trampovo razočaranje Rusijom pretočiti u praktičnu podršku Kijevu. Pravi test će uslijediti ako razorne sankcije koje je prije nekoliko mjeseci predložio republikanski senator Lindzi Grejem dobiju predsjedničko odobrenje. Te mjere bi nametnule carinu od 500% na uvoz iz bilo koje zemlje koja kupuje ruski uranijum, gas ili naftu - pri čemu bi Indija i Kina bile najviše pogođene.

Piter Mendelson, britanski ambasador u SAD, radi iza kulisa na tome da “izbrusi” Grejemov grubi predlog, kako sekundarne sankcije ne bi zahvatile i evropske firme.

Grejem sada predlaže izuzeće u svom zakonskom predlogu za zemlje koje još uvijek uvoze ruski gas, ali su podržavale Ukrajinu tokom njenog trogodišnjeg rata s vojskom Kremlja. Predlog zakona takođe daje Trampu pravo da na 180 dana odloži uvođenje sankcija zemljama koje kupuju rusku naftu ili uranijum, a u izmijenjenoj verziji predviđa se i dodatno, drugo izuzeće u trajanju od 180 dana.

“Krećemo”, rekao je Grejem nakon Trampovog oštrog istupa protiv Putina, dodajući da mu je Tramp rekao: “Vrijeme je da djelujemo, pa ćemo i djelovati.” Za Ukrajince na prvoj liniji fronta ostaje nada da je konačno došlo do prekretnice.

Tekst je preuzet iz “Gardijana”

Prevod: N. B.

( Patrik Vintur )