INTERVJU Armenko: Reforme su neizbježne, ali su presedani opasni

Stvaranje presedana je opasno za crnogorsko društvo, jer ono tada po definiciji postaje pravilo koje se tumači od slučaja do slučaja, stvarajući pravnu nesigurnost, rekla je predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko, komentarišući zahtjeve dijela opozicije da se u potpunosti primijeni mišljenje Venecijanske komisije i sagledaju pravni mehanizmi povratka Dragane Đuranović u Ustavni sud.

Armenko je u intervjuu Vijestima rekla da su reforme u pravnom sistemu neizbježne, ali veoma je važno “raditi na njegovanju ustavne kulture, tačnije, tumačenju i primjeni Ustava u dobroj vjeri, bona fides, na način koji ne bi stvarao pravne praznine i presedane koji će kasnije, ako se ponovo budu primjenjivali u odsustvu dobre vjere (mala fide), postati pravilo”.

Podsjetila je na riječi, predsjednice Venecijanske komisije, Kler Bazi Malori, koja je primijetila da “mišljenja i pravni savjeti Venecijanske komisije i sličnih tijela mogu biti zloupotrebljeni od strane bilo kojih organa vlasti, ukoliko djeluju u lošoj vjeri”.

Opozicija insistira na primjeni Sporazuma potpisanog sa premijerom Milojkom Spajićem (Pokret Evropa sad) u martu u kojem je navedeno da će biti poštovano mišljenje Venecijanske komisije, koja je, kažu iz opozicije, jasno ukazala da u slučaju bivše sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović nije uvažena procedura. Njoj je parlament, na osnovu zaključka Ustavnog odbora, krajem prošle godine konstatovao prestanak funkcije jer je stekla uslov za penziju shodno Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju, a sudijama Ustavnog suda funkcija je do tada prestajala po Zakonu o radu.

Komentarišući to što Skupština još nije izabrala troje nedostajućih sudija Ustavnog suda, Armenko je upozorila da ako Ustavni sud nije u cjelosti popunjen, rizikuje se da najvitalnije nadležnosti za pravilno demokratsko i ustavno funkcionisanje svih grana vlasti ostanu nekontrolisane.

Ona očekuje da će Ustavni sud donijeti meritornu odluku u žalbi povodom lokalnih izbora u Kotoru, nakon kompletiranja Ustavnog suda, dok u slučaju Šavnika nijesu primili niti jednu izbornu žalbu da bi mogli odlučivati.

Ustavni sud u novembru prošle godine nije donio odluku o žalbi u vezi sa izborima u Kotoru, jer je troje sudija glasalo za, a troje protiv. Zbog toga rezultati izbora u Kotoru, koji su održani krajem septembra prošle godine, još nijesu proglašeni.

Izbori u Šavniku počeli su 23. oktobra 2022, kad su održani u još 13 opština, ali nijesu okončani jer članovi biračkih odbora iz opozicione koalicije “Za budućnost Šavnika” nijesu dozvoljavali dijelu novoupisanih birača da glasaju. Na dva birališta, u zgradi Opštine i selu Kruševice, glasalo se u devet puta, posljednji put 18. decembra 2022, kad su izbori opet prekinuti, nakon čega Opštinska izborna komisija nije mogla da se dogovori o tome da ih ponovi.

Zbog prestanka sudijske funkcije Dragane Đuranović traženo je mišljenje Venecijanske komisije kojeg opozicija i vlast različito tumače (opozicija smatra da je mišljenje pokazalo da je vladajuća većina pogazila Ustav, a vlast tvrdi da Ustavni sud nije ispunio ustavnu dužnost time što nije utvrdio uslove za prestanak mandata Đuranović). Kako Vi tumačite mišljenje Venecijanske komisije?

Ustavni sud je posljednjih mjeseci bio česta tema u javnosti, ne zbog odličnih i mjerljivih rezultata koji su postignuti za manje od godinu dana, već zbog pitanja prestanka funkcije sudijama Ustavnog suda, što je dovelo i do obraćanja Venecijanskoj komisiji. Venecijanska komisija donijela je savjetodavno mišljenje nakon obavljenih razgovora sa svim predstavnicima relevantnih institucija, uključujući Ustavni sud. Ustavni sud je tom prilikom pokazao jasnu spremnost za saradnju i dostavio svu relevantnu dokumentaciju. Ističem da se time, prvi put imao uvid u istorijat i hronologiju postupanja svih ustavnih aktera, Ustavnog suda, nadležnog odbora i Skupštine, po pitanju prestanka funkcije sudijama Ustavnog suda, zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju, unazad pet godina.

Ovu situaciju doživljavamo kao još jedan izazov na putu jačanja naše institucije, koji ćemo, uvjerena sam, kao i mnoge do sada, uspješno prevazići, sada već uz konstruktivne preporuke i sugestije Venecijanske komisije. U tom pravcu cijenim da mišljenje Venecijanske komisije odražava snažno uvažavanje našeg specifičnog ustavnog i institucionalnog konteksta, kao i složenosti pitanja sa kojima se suočavamo. Uspostavljanje takve ravnoteže između univerzalnih standarda, kao što je nezavisnost institucija, ali i postupanja u dobroj vjeri (uzdržavanje od glasanja u sopstvenoj stvari) i kontekstualnog razumijevanja, upravo je proizvelo preporuke u vidu potreba za izmjenama Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore.

Preporuke koje se odnose na izmjene Zakona o Ustavnom sudu potvrdile su ono što sam, ne samo kao jedan od autora prvog i jedinog komentara Zakona o Ustavnom sudu, već i kao sudija i predsjednica suda, javno saopštavala stav da je neophodna ne samo izmjena pojedinih odredbi Zakona o Ustavnom sudu, već i njegovo ponovno donošenje.

Iz dijela opozicije poručuju da je neophodna “puna implementacija mišljenja Venecijanske komisije, odnosno da je potrebno da Vlada i parlamentarna većina “sagledaju pravne mehanizme povratka Đuranović u Ustavni sud”. Kako se, prema Vašoj ocjeni, to može ostvariti i da li je moguć povratak Đuranović u Ustavni sud (zašto)?

Reforme u pravnom sistemu su neizbježne, ali ću ponoviti, veoma je važno raditi na njegovanju ustavne kulture, tačnije, tumačenju i primjeni Ustava u dobroj vjeri, bona fides, na način koji ne bi stvarao pravne praznine i presedane koji će kasnije, ako se ponovo budu primjenjivali u odsustvu dobre vjere (mala fide), postati pravilo.

Stvaranje presedana je opasno za naše društvo jer ono tada, po definiciji postaje pravilo, koje se tumači od slučaja do slučaja, stvarajući pravnu nesigurnost.

Podsjetila bih na riječi, predsjednice Venecijanske komisije, gospođe Malaurie, koja je primijetila da “mišljenja i pravni savjeti Venecijanske komisije i sličnih tijela mogu biti zloupotrebljeni od strane bilo kojih organa vlasti, ukoliko djeluju u lošoj vjeri. Zato je dijalog sa širokim spektrom zainteresovanih strana neophodan. Čak i kada su reforme istinske, one zahtijevaju vrijeme, jer se ustavna kultura razvija sporije.”

Kao jednu od najvažnijih poruka ističem, da ne postoji pravno mišljenje, zakon ili propis koji može da riješi svaku pravnu situaciju u cjelini. Međutim, najvažniji princip ostaje obaveza djelovanja u dobroj vjeri. Upravo primjenom ove fundamentalne vrijednosti, osiguravamo integritet naših postupaka i očuvanje pravde, čak i u suočavanju sa nepredviđenim okolnostima.

Kada je riječ o konkretnom primjeru u odnosu na gđu Draganu Đuranović, sama Venecijanska komisija je naglasila da se neće baviti pojedinačnim slučajem, niti će cijeniti ustavnost postupanja Skupštine ni Ustavnog suda. U tom pravcu, uvažavajući pravo na slobodu izražavanja i komentarisanja sudskih odluka, smatram da kao čelnica Ustavnog suda, poštujući nadležnost sudova, ne treba da komentarišem nepravnosnažnu sudsku odluku u postupku koji je u toku pred Višim sudom u Podgorici, povodom tužbe Dragane Đuranović za utvrđenje ništavosti zaključka Ustavnog odbora i konstatacije Skupštine o prestanku funkcije i sa tim u vezi, zahtjeva za vraćanje na funkciju sudije Ustavnog suda, kao i da je Skupština Crne Gore prema njoj postupila diskriminatorski. Osim toga, ukoliko bude nezadovoljna ishodom pred sudskim organima, gđa Dragana Đuranović ima pravo da podnese ustavnu žalbu pred Ustavnim sudom, pa bilo kakvo izjašnjavanje po tom pitanju predstavljalo bi prejudiciranje ishoda po eventualno podnijetoj ustavnoj žalbi.

Jedna od preporuka Venecijanske komisije je razmatranje proširenja odredbi o izuzeću sudija Ustavnog suda u slučaju sukoba interesa. Smatrate li da sudije Ustavnog suda treba da se izuzmu od odlučivanja kada su u sukobu interesa, kao na primjer, kada su, sada penzionisane sudije, odlučivale o tome da li idu u penziju na osnovu Zakona o PIO ili Zakona o radu?

Smatram da treba uskladiti zakonsko rješenje u pogledu razloga za izuzeće sudija sa evropskim standardima, posebno onim koje pred nas postavlja Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, što sam primijetila i konstatovala prilikom pisanja Komentara Zakona o Ustavnom sudu, analizirajući odredbe člana 43 Zakona. Mora postojati djelotvoran mehanizam za osporavanje lične nepristrasnosti sudije, koja se može dovesti u sumnju iz raznih razloga, zbog bilo kakve povezanosti koju može imati sa predmetom ili strankama u postupku. Uz to, pitanje izuzeća reflektuje i problem konflikta interesa, što je već materijalno pravna kategorija od značaja za prevenciju korupcije.

To je moj nepromjenjivi profesionalni stav.

Da li je sutkinja Desanka Lopičić nedavno na sjednici Ustavnog suda učestvovala u odlučivanju o sebi, odnosno o tome kad joj prestaje funkcija?

O nastupanju činjenice isteka mandata sutkinje Desanke Lopičić, na sjednici Ustavnog suda nije se odlučivalo niti glasalo, već se konstatovao datum njenog izbora za sudiju i datum isteka mandata od 12 godina, o čemu je obaviješten nadležni predlagač - predsjednik Crne Gore, šest mjeseci prije isteka mandata, koji je nakon toga postupio u skladu sa članom 8 Zakona o Ustavnom sudu i raspisao javni poziv za izbor sudije za njeno mjesto.

Kako gledate na to što Skupština još nije izabrala troje nedostajućih sudija, a jednom je sudijska funkcija prestala još prošle godine? Koliko to utiče na rad Ustavnog suda s obzirom na to da vas je četvoro?

Ustavni sud ima devet ustavnih nadležnosti. Za sve nadležnosti, osim odlučivanja po ustavnoj žalbi, Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih sudija, što znači da je za donošenje odluke potrebno najmanje četiri glasa za ili protiv. Ukoliko se u vijeću od troje sudija, koje odlučuje o ustavnoj žalbi, ne postigne jednoglasnost, onda u tom slučaju o ustavnoj žalbi odlučuju sve sudije, većinom glasova.

Kompletno popunjen Ustavni sud je garancija da će odluka u svakom slučaju biti donijeta, ili jednoglasno ili većinom glasova. Ukoliko Ustavni sud nije u cjelosti popunjen, rizikuje se da najvitalnije nadležnosti za pravilno demokratsko i ustavno funkcionisanje svih grana vlasti, ostanu nekontrolisane. Zakonodavna, izvršna i sudska vlast su ograničene Ustavom. Ustavnost štiti Ustavni sud, najviše kroz apstraktnu kontrolu, ocjenu ustavnosti zakona i podzakonskih akata.

Iz toga razloga, u odnosu na veliki broj predmeta iz apstraktne nadležnosti od interesa za društvenopravni poredak, postoji rizik da se ne postigne većina glasova sudija za odlučivanje zbog nedostatka kvoruma i tako, ti opšti akti ostanu van ustavne kontrole. Najbolji primjer posljedice nekompletiranja Ustavnog suda, jeste nemogućnost donošenja odluke u izbornom procesu u Kotoru, zbog rezultata glasanja 3:3, gdje zbog nedonošenja odluke Ustavnog suda, izborni rezultat još nije proglašen i nije okončan izborni postupak.

Da li smatrate da Ustavni sud ima dovoljan broj sudija i da im je dovoljan mandat?

Ustavotvorac je, imajući u vidu ustavni poredak Crne Gore, broj stanovnika i značaj Ustavnog suda, predvidio sastav od sedam sudija sa mandatom od 12 godina. Takvo rješenje zasnovano je na težnji ka stabilnosti, stručnosti i kontinuitetu u radu ove institucije.

Ta tema do sada nije bila predmet sjednica Ustavnog suda. Istakla bih da je u posljednjih, recimo pet godina, Ustavni sud vrlo malo djelovao u punom kapacitetu, u sastavu od Ustavom propisanih sedam sudija. Važno pitanje je obezbijediti da Ustavni sud funkcioniše u punom kapacitetu sa kompletno popunjenim sastavom sudija, prvenstveno kroz njihov pravovremeni izbor, uz očuvanje institucionalnog kontinuiteta. Kada se to obezbijedi u dužem vremenskom periodu, onda je moguće ocjenjivati efikasnost Ustavnog suda u funkcionisanju sadašnje ustavne datosti, u sastavu od sedam sudija na period od dvanaest godina.

Međutim, skrenula bih pažnju da, iako je Sud u prethodnom periodu djelovao u izazovnim uslovima – s nepotpunim sastavom sudija i tek 40% popunjenosti savjetničkog kadra – uspjeli smo očuvati njegovu funkcionalnost i integritet. Upravo u tom izazovnom trenutku, kada je pojačana pažnja bila usmjerena na rad Ustavnog suda, posebno od strane Evropskog suda za ljudska prava zbog trajanja postupaka po ustavnim žalbama, postigli smo značajne i mjerljive rezultate.

Za samo godinu dana od preuzimanja funkcije predsjednice Ustavnog suda, trajanje postupaka po ustavnoj žalbi, svedeno je sa sedam na dvije godine. Riješili smo preko 1.220 predmeta ustavnih žalbi starijih od tri godine, uključujući i one koji su datirali iz 2018. godine. Danas su najstariji neriješeni predmeti po ustavnoj žalbi iz 2023. godine, uz svega dva iz prethodnih godina, koja iz objektivnih razloga još nisu okončana.

Kvantitativni rezultati praćeni su jednako važnim kvalitetom. Sud je, oslanjajući se na standarde Evropskog suda za ljudska prava, donio odluke koje su imale i imaju dubok uticaj na zaštitu temeljnih prava građana i građanki - od prava na život i zdravlje, preko prava na dostojanstvo na radu, do slobodnog pristupa informacijama i prava na imovinu.

Razumijevaći poziciju u kojoj se nalazi Ustavni sud u smislu nekompletnog sastava i kadrovskog ograničenja, odričući se poslovničke privilegije i mogućnosti da zadužujem značajno manji broj predmeta, aktivno učestvujem u svim ustavnosudskim postupcima, zadužujući predmete kao i ostale sudije i član sam svih vijeća Ustavnog suda. Istovremeno, sa jednakom energijom, radim i na jačanju kapaciteta - kroz popunu savjetničkih mjesta i unaprjeđenje saradnje sa sudovima iz regiona i evropskim institucijama.

Naše aktivnosti usmjerene su ka jačanju transparentnosti našeg rada – redovno objavljujemo informacije o donijetim odlukama, čime doprinosimo većem povjerenju javnosti u rad suda.

Uvjereni smo da bi puni sastav i stabilan stručni kadar dodatno unaprijedili ove rezultate, ali isto tako vjerujem da ni postojeće okolnosti ne smiju biti izgovor – već motivacija da svi damo svoj maksimum u zaštiti ustavnosti i prava građana.

Da li će se Ustavni sud ponovo izjašnjavati o žalbama vezanim za izbore u Kotoru, i ako hoće, kad?

Imajući u vidu rezultate glasanja i pravne stavove koje su izrazile sudije Ustavnog suda u prethodnom odlučivanju, za očekivati je da će Ustavni sud donijeti meritornu odluku u predmetnoj izbornoj žalbi povodom lokalnih izbora u Kotoru, nakon kompletiranja Ustavnog suda, budući da u konkretnom predmetu, kao i u svim drugim predmetima u izbornim sporovima, odluka Ustavnog suda ne može biti donijeta bez ukupno četiri glasa sudija, koje bi glasale za, ili protiv datog predloga.

Podsjećam da se slična situacija desila povodom lokalnih izbora u Podgorici, kada se na odlučivanje o podnijetim izbornim žalbama čekalo 4 mjeseca (izborne žalbe su podnijete u novembru mjesecu 2022. godine a o njima je odlučeno u martu 2023. godine), nakon izbora troje novih sudija, dakle, nakon što je kompletiran sastav Ustavnog suda. Razlog neodlučivanja je bio isti, nedostatak 4 glasa sudija za ili protiv, pa Ustavni sud nije bio u mogućnosti da donese odluke po izbornim žalbama, i sljedstveno tome da se proglase rezultati izbora u Podgorici.

Izborom troje sudija 27. februara 2023. godine razlozi neodlučivanja su se otklonili, jer su se njihovim izborom stekli uslovi za odlučivanje i predmetne odluke su donijete, pa su rezultati izbora i proglašeni.

U javnosti se moglo čuti da bi Ustavni sud mogao da poništi izbore u Šavniku i riješi tamošnju političku krizu. Da li je neko podnosio takvu inicijativu?

Ustavni sud je više puta, posebno uvažavajući očekivanja građana i građanki Šavnika, zainteresovanosti medija i određenih NVO, u cilju tačnog informisanja javnosti, davao saopštenja u pogledu nadležnosti Ustavnog suda u izbornim sporovima i sporovima u vezi sa referendumom.

Na današnji dan, Ustavni sud nije zaprimio niti jednu izbornu žalbu povodom izbora u Šavniku, pa se nisu stekli uslovi za odlučivanje Ustavnog suda, budući da se postupak odlučivanja o izbornim sporovima pred Ustavnim sudom može pokrenuti isključivo podnošenjem žalbe od strane birača, koji smatra da mu je biračko pravo povrijeđeno, kandidata za poslanika i odbornika i podnosioca izborne liste, nakon što iscpri pravni put kako je to propisano odredbom člana 97 i 98 stav 1 Zakona o Ustavnom sudu.

Postoji li, prema Vašem mišljenju ijedan argument da Ustavni sud poništi šavničke izbore? Da li činjenica da oni nisu završeni gotovo tri godine otkad su počeli, predstavlja povredu biračkog prava, koje je definisano Ustavom?

Biračko pravo je ljudsko pravo koje spada u korpus političkih prava i može se štititi podnošenjem ustavne žalbe. Međutim, ukoliko se takva ustavna žalba podnese u toku trajanja izbornog postupka, prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, smatraće se izbornom žalbom. U svakom slučaju, svaki birač zbog povrede biračkog prava u toku trajanja izbornog postupka može podnijeti izbornu žalbu Ustavnom sudu, ali tek nakon što iscrpi pravni put predviđen Zakonom o Ustavnom sudu i Zakonom o izboru odbornika i poslanika.

Ustavni sud ne može po službenoj dužnosti pokretati postupke zbog povrede biračkog prava bilo kojeg lica. Ustav i zakoni su u tom pravcu jasni, i svako drugo postupanje Ustavnog suda i insistiranje na preuzimanju nadležnosti i postupanje po službenoj dužnosti, predstavljalo bi grubo kršenje Ustava.

O neradnoj nedjelji će odlučivati kad dobiju izjašnjenja Vlade i Skupštine

Prije godinu ste u intervjuu Vijestima rekli da se nadate da će predmet koji se odnosi na zakon o “neradnoj nedjelji” biti riješen do kraja 2024. To se, međutim, nije desilo (iako je taj predmet kod Ustavnog suda skoro šest godina), već je institucija na čijem ste čelu tek krajem maja pokrenula postupak za ocjenu ustavnosti zabrane rada nedjeljom. Do kad se može očekivati odluka u tom predmetu?

U intervjuu datom Vijestima prije nepunih godinu dana najavila sam da će predmeti koji se odnose na ocjenu ustavnosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama, kao i Zakon o unutrašnjoj trgovini (tzv. “neradna nedjelja”), biti riješeni, najkasnije do kraja godine. U međuvremenu, predmet koji je formiran povodom ocjene ustavnosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama je okončan, tako što je jednoglasno ukinuta odredba člana 1 stav 2 alineja 2 Zakona, i ta odluka je stupila na pravnu snagu. Tim članom bilo je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na “informacije za koje postoji obaveza čuvanja tajne, u skladu sa zakonom koji uređuje oblast tajnih podataka”.

Što se tiče Zakona o unutrašnjoj trgovini, poznat kao “neradna nedjelja”, Ustavni sud je nakon sveobuhvatne analize prakse Evropskog suda za ljudska prava, međunarodnih dokumenata za zaštitu prava radnika, uporednih zakonskih rješenja i ustavnosudske prakse, jednoglasno donio odluku o pokretanju postupka, jer se osnovano postavilo pitanje ustavnosti odredbe o uvođenju neradne nedjelje i ta odluka je dostavljena Vladi i Skupštini na izjašnjenje. Tek nakon dobijenog izjašnjenja, zavisno od njihovog odgovora, Ustavni sud će nastaviti sa odlučivanjem, u skladu sa odredbama čl. 62 i 64 Zakona o Ustavnom sudu.

Uskoro ćemo raditi samo predmete koje dobijemo u toku godine

Koliko Ustavni sud trenutno ima predmeta u radu? Koliko je od toga ustavnih žalbi?

Po preuzimanju funkcije predsjednice Ustavnog suda u junu mjesecu 2024. godine zatekla sam veliki broj neriješenih predmeta po ustavnoj žalbi, koji su u to vrijeme bili stariji od tri godine. Neriješenih predmeta po ustavnoj žalbi je bilo čak 1.220, koji su datirali iz 2018, 2019, 2020, 2021. i 2022. godine.

Nakon nepunih godinu dana, u radu po ustavnoj žalbi, imamo samo predmete iz 2023, 2024. i 2025. godine (uz izuzetke, jedan predmet iz 2021. godine i jedan predmet iz 2022. godine, koji iz objektivnih razloga nisu riješeni). U ovoj nadležnosti na današnji dan imamo ukupno 1.720 predmeta (od kojih 510 predmeta iz 2023. godine, 746 iz 2024. godine i 464 iz 2025. godine). Posebno naglašavam da smo uspjeli da smanjimo prosječnu dužinu trajanja postupka pred Ustavnim sudom na 1 godinu i 8 mjeseci, što je od uspostavljanja djelotvornosti ustavne žalbe prvi put postignuto.

Ovim tempom, uz jasne i konkretne organizacione mjere, nastavićemo i dalje, tako da uskoro radimo samo one predmete koje primimo u toj godini i time u kontinuitetu obezbjeđujemo blagovremen pristup građana ustavnosudskoj pravdi.

Koji predmeti su najstariji?

Najstariji predmeti u radu su predmeti iz izvorne nadležnosti Ustavnog suda, a to je ocjena saglasnosti zakona sa Ustavom. Riječ je o šest predmeta iz 2018. godine. Iako sam kao sudija, a kasnije i predsjednica, u ovoj nadležnosti zatekla predmete i iz 2016. i 2017. godine, koji su u međuvremenu riješeni, smatram da ne može biti pohvalno to što se na današnji dan u Ustavnom sudu nalaze predmeti iz 2018. godine. Opravdanje nam ne može biti to što je i u drugim ustavnim sistemima regiona takođe evidentiran broj neriješenih predmeta iz ove nadležnosti Ustavnog suda. Razlog ne može biti ni to što stručna služba trenutno broji samo dva savjetnika u ovom odjeljenju. Zato sam ideju o efikasnijem i cjelovitijem pristupu pojedinim osporenim zakonskim određenjima realizovala odlukom o spajanju predmeta, čiji je zajednički imenitelj isti zakon. Najčešće su u pitanju sistemski zakoni, tako da se nadamo da ćemo na taj način, uz efikasnost, postići i sistemsko sagledavanje kompletnih tekstova osporenih zakona od strane Ustavnog suda.

Uz nastojanje da riješimo starije predmete iz 2018, 2019. i 2020. godine, iz nadležnosti ocjene saglasnosti zakona sa Ustavom, naš fokus će biti i na predmetima od značaja za širu javnost, a koji su osporeni u ovoj ili prethodnoj godini. Takođe, plan edukacije ustavnosudskog savjetničkog kadra, ovdje bi mogao da znači i osposobljavanje savjetničnog kadra po pitanju ustavnih žalbi, za rješavanje predmeta iz normativne kontrole i obratno. Na taj način, nastojaću da ostvarim svoju viziju o stvaranju visoko specijalizovanih kadrova spremnih za kompletnu ustavnu materiju. Takvi kadrovi neophodni su Crnoj Gori i Ustavnom sudu.

Koliko Ustavni sud ima savjetnika, da li ste uspjeli da popunite nedostajući broj?

Od ukupno sistematizovana 33 radna mjesta, uslijed nepopunjenosti i privremene spriječnosti za rad i porodiljskog odsustava jednog broja savjetnika, trenutno samo 15 zaposlenih efektivno radi na poslovima ustavnosudskih savjetnika. U toku je prijem 5 ustavnosudskih savjetnika po internom oglasu između državnih organa. Odluke o izboru kandidata su donijete i čeka se nastupanje konačnosti, tako da se njihovo postavljenje očekuje na sjednici Ustavnog suda do kraja jula tekuće godine.

Gdje vidite unaprijeđenje u budućem periodu za vrijeme vašeg mandata

Stupanjem na dužnost predsjednice Ustavnog suda, prepoznala sam potrebu da se jasno definišu strateški ciljevi koji će voditi rad ove institucije tokom mog mandata. Ti ciljevi – efikasnost, transparentnost i konzistentnost – nisu samo kratkoročni prioriteti, već i dugoročne smjernice koje imaju za cilj jačanje povjerenja javnosti i potvrdu uloge Ustavnog suda u demokratskom poretku Crne Gore.

Kada govorimo o efikasnosti, postignut je vidljiv napredak: uspjeli smo da prosječno trajanje postupaka po ustavnim žalbama sa više od četiri godine svedemo na dvije. Međutim, moja vizija ide dalje – do 2027. godine želimo dostići standard po kojem će se rješavati isključivo tekući predmeti. To nije samo administrativna ambicija, već potvrda da građani, građanke i institucije, mogu računati na pravovremenu i kvalitetnu zaštitu svojih prava. U oblasti transparentnosti, uveli smo redovno informisanje o radu Suda kroz objave saopštenja sa sjednica, navođenje obrazloženja i izdvojenih mišljenja, kao i distribuciju najznačajnijih odluka na relevantne adrese. To je novina u radu Ustavnog suda i korak ka otvaranju institucije prema javnosti. Vjerujem da ćemo donošenjem novog Zakona o Ustavnom sudu dodatno proširiti mehanizme transparentnosti – uključujući i mogućnost javnosti sjednica, gdje god to bude pravno i funkcionalno opravdano.

Plan mi je jačanje kapaciteta Ustavnog suda, prvenstveno savjetničkog ustavnosudskog kadra, u smjeru edukacije na visokom nivou, po standardima Evropskog suda za ljudska prava i njegove relevantne prakse, kao i Evropskog suda pravde. Takva kontinuirana edukacija osnažiće i normativnopravno odjeljenje, što će omogućiti isporučivanje stručnih i brzih odgovora, kako bi se u što većoj mjeri smanjila mogućnost odugovlačenja u odlučivanju o zakonima i podzakonskim aktima koji budu donijeti.

Smatram da ključ za održiv institucionalni razvoj leži ne samo u snaženju kadrovskih kapaciteta, već i obezbjeđivanju finansijske i prostorne nezavisnosti Ustavnog suda, kako sudija, tako i svih zaposlenih u Ustavnom sudu. Iako smo bili krajnje korektni u traženju dodatnih resursa, to ne znači da ne prepoznajem potrebu za jačanjem materijalnog i institucionalnog položaja Ustavnog suda. Upravo su ti aspekti, uz profesionalno osnažen stručni kadar, temelj stvarne nezavisnosti.

Dodatno, kao članica radne grupe za izradu novog Zakona o Ustavnom sudu, i kao koautorka komentara tog zakona, smatram svojom obavezom da doprinesem sveobuhvatnoj i sistemskoj reformi pravnog okvira koji uređuje rad ove institucije. Praksa Ustavnog suda u proteklom periodu jasno je ukazala na potrebu ne parcijalnih, već temeljnih izmjena – kroz analizu cjelovitog zakona u svjetlu evropskih standarda, uporednih rješenja i preporuka Venecijanske komisije. O toj potrebi postignuta je i načelna saglasnost sa Ministarstvom pravde, početkom ove godine.

Odlučna vizija i jasan cilj koji sam postavila ima za rezultat da Ustavni sud bude ne samo čuvar Ustava, već i primjer kako pravna sigurnost, nezavisnost i otvorenost prema javnosti mogu da funkcionišu zajedno – u interesu svakog građanina/građanke i u službi države. Ritam koji smo uspostavili planiram da održimo, ali i unaprijedimo – kroz jače odluke, dublji institucionalni dijalog, uključujući saradnju sa Vrhovnim sudom, i kroz zakonodavne promjene koje će osigurati punu funkcionalnost i autoritet Ustavnog suda.

( Biljana Matijašević )