INTERVJU Serž Bramerc: Ratni zločini konačno prioritet Crnoj Gori

Glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Serž Bramerc, ocijenio je da se u Crnoj Gori prvi put nakon više godina “pravda za ratne zločine” tretira kao prioritet.

“Jedan predmet je u fazi suđenja (slučaj Slobodan Pekovića prim. aut.), a za drugi se čeka potvrđivanje optužnice (slučaj Zorana Gašovića prim.aut). Moja Kancelarija sarađuje sa crnogorskim vlastima na dodatnim istragama. Mogu da kažem da se radi pravi posao i postiže stvarni napredak”, kazao je on u intervjuu Vijestima.

Bramerc je naveo da će sa crnogorskim kolegama raditi na tome da osiguraju zaštitu svjedocima kojima je potrebna, kako bi učestvovali u suđenjima, a istovremeno osigurati da se njihovi dokazi mogu u potpunosti iskoristiti.

“Nastavićemo i dalje razgovore o drugim mogućim reformama kojima bi se ojačala pravda za ratne zločine”, poručio je on.

Bramerc je od 2008. do 2016. godine bio glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a potom postao glavni tužilac njegovog pravnog nasljednika - Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) sa sjedištem u Hagu.

Mehanizam je zamijenio u radu MKSJ, a osnovao ga je Savjet bezbjednosti 2010. Preuzeo je sve neokončane postupke koji se vode u vezi s ratnim zločinima počinjenim na područjima Ruande i bivše Jugoslavije.

Kako ocjenjujete dosadašnje napore Crne Gore u procesuiranju ratnih zločina počinjenih tokom devedesetih godina prošlog vijeka?

Objektivno govoreći, u posljednjih trideset godina u Crnoj Gori je, naravno, vrlo malo urađeno na procesuiranju zločina počinjenih tokom sukoba 1990-ih. Pokrenuto je vrlo malo suđenja, a većina njih je dala loše rezultate. Ali, kad pogledamo trenutnu situaciju, sasvim je drugačije. Po prvi put, nakon više godina, pravda za ratne zločine tretira se kao prioritet. Jedan predmet je u fazi suđenja, a za drugi se čeka potvrđivanje optužnice.

Moja Kancelarija sarađuje sa crnogorskim vlastima na dodatnim istragama. Mogu da kažem da se radi pravi posao i postiže stvarni napredak. Imao sam takođe zadovoljstvo da se sastanem s mnogim visokim Vladinim zvaničnicima tokom moje posjete Podgorici prošle jeseni. Naglasili su mi da postoji istinska posvećenost Vlade da konačno osigura veću odgovornost. Bili su jasni da je ovo problem iz prošlosti na kom treba raditi kako bi Crna Gora napredovala u budućnosti. Dakle, ovo je još uvijek u ranoj fazi, ali svakako smatram da možemo biti optimistični da će u narednim godinama Crna Gora postići više pravde za ratne zločine nego što je to uradila u prošlosti.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je početkom februara, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formiralo krivične predmete povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici, Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica iz Herceg Novog. Takođe su obrazovani i specijalni istražni timovi koji imaju zadatak da, između ostalog, pretražuju bazu podataka Mehanizma u Hagu. Kako ocjenjujete ovaj korak Crne Gore? Da li je to znak ozbiljnije političke i institucionalne volje da se ti zločini konačno procesuiraju?

Moja kancelarija blisko sarađuje sa SDT-om na konkretnim predmetima i istragama. Mogu da kažem da sam jako zadovoljan sa našim zajedničkim radom. Štaviše, imamo mnogo poštovanja za crnogorske tužioce i istražitelje koji rade na predmetima ratnih zločina. Oni svoj posao rade profesionalno i objektivno, i jasno je da žele postići pravdu. Glavni izazov za SDT će biti kapacitet i resursi. Predmeti ratnih zločina su zahtjevniji od uobičajenih krivičnih djela, a ipak ima svega nekoliko istražitelja i tužilaca koji rade na ovim predmetima, što je razumljivo s obzirom na to da je riječ o maloj zemlji i da postoje i drugi teški zločini koji se moraju procesuirati. Zato moja Kancelarija pokušava da pruži svu podršku koju možemo. Ali mislim da će biti važno imati realna očekivanja o tome šta se može postići. Ovaj posao se neće završiti preko noći. Postizanje efikasne pravde biće posao u godinama koje dolaze.

U izvještaju o napretku, koji ste u decembru predstavili Savjetu bezbjednosti UN-a, u dijelu koji se odnosi na Crnu Goru, naveli ste da su potrebne važne reforme koje bi podržale pravdu za ratne zločine u domaćem pravu, kako bi se obezbijedilo uspješno krivično gonjenje u predmetima vezanim sa ratnim zločinima u Crnoj Gori. Na koje važne reforme mislite?

Jedna od reformi je već uspješno sprovedena, a to je amandman na Zakon o krivičnom postupku kojim se dozvoljava uvođenje dokaza MKSJ i IRMCT u predmete ratnih zločina. Ova reforma je u skladu sa zakonima u drugim zemljama regiona koje već godinama koriste naše dokaze.

Inače, radićemo sa crnogorskim kolegama na tome da osiguramo zaštitu svjedocima kojima je potrebna, kako bi učestvovali u suđenjima, a istovremeno osigurati da se njihovi dokazi mogu u potpunosti iskoristiti. Nastavićemo i dalje razgovore o drugim mogućim reformama kojima bi se ojačala pravda za ratne zločine.

U Crnoj Gori, u Nikšiću, početkom juna su ekshumirani posmrtni ostaci tri osobe, a postoji osnovana sumnja da je riječ o posmrtnim ostacima tročlane porodice Klapuh iz Foče, Bosna i Hercegovina (BiH), koje su ubili pripadnici Vojske Republike Srpske 1992. na teritoriji Crne Gore, u opštini Plužine. Koliko je važno da se ovakvi slučajevi rasvijetle i procesuiraju, bez obzira na to koliko je vremena prošlo, i kakvu poruku pravda u ovakvim slučajevima šalje porodicama žrtava?

Apsolutno je neophodno da se krivična gonjenja nastave, bez obzira na protok vremena. Ovdje nije slučaj da je zakašnjela pravda uskraćena pravda. Za pravdu za ratne zločine treba vremena. Naravno, tužioci i sudije bi trebalo da rade što je brže moguće, ali bi bilo pogrešno žrtvama uskratiti pravdu samo zato što je prošlo mnogo vremena. Takođe je ključno nastaviti potragu za nestalim licima. Prošle su tri decenije, a još uvijek na hiljade porodica ne znaju sudbinu svojih najmilijih. Treba im odgovor, samo da znaju šta se dogodilo. Ovo je važno iz humanitarnih razloga. I zbog toga moja Kancelarija sarađuje sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta i drugim partnerima u nastavku pružanja podrške u pronalaženju svih nestalih lica.

Crna Gora teži članstvu u Evropskoj uniji (EU). Koliko će napredak u suočavanju s ratnom prošlošću i kažnjavanju odgovornih uticati na ocjenu evropskih institucija?

Ja, naravno, ne mogu da govorim u ime EU, ali je očigledno da je efikasna pravda za ratne zločine temeljna vrijednost evropske zajednice. Ne bi trebalo da bude pitanje koliko predmeta treba procesuirati ili koliki je napredak postignut. Umjesto toga, to bi trebalo da bude pokazatelj da je u Crnoj Gori osnovna vladavina prava i da će žrtve dobiti pravdu koju zaslužuju dok će počinioci zločina biti prikladno kažnjeni.

Mnogi daleko od prihvatanja istine i otvorenosti za pomirenje

U državama regiona, uključujući i Crnu Goru, i dalje se bilježe slučajevi veličanja pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, bilo kroz javne istupe, murale, skupove ili političku retoriku. Koliko takve pojave podrivaju napore za pravdom i pomirenjem, i kako međunarodna zajednica treba da reaguje kad lokalne vlasti ostanu pasivne?

Poricanje je posljednja faza genocida i ratnih zločina. Žrtve s pravom očekuju da im se prizna ono što su pretrpjeli, a ne da se poriče. Poricanje onoga što se desilo u prošlosti, onemogućava napredak u budućnost.

Ja još uvijek ne mogu da razumijem, čak i nakon toliko godina, kako danas poricanje može biti toliko rasprostranjeno. Generacije koje su preživjele sukob znaju šta se desilo. I svakako zvaničnici vlade i druge građanske vođe znaju bolje. To pokazuje koliko su mnogi djelovi društva u cijeloj regiji još uvijek daleko od prihvatanja istine i otvorenosti za pomirenje. Naravno, međunarodna zajednica mora reagovati, ali to neće riješiti problem. Jedino rješenje je rješenje na lokalnom nivou. Dakle, ono što bih rekao je da kad bilo ko u regionu vidi ili čuje poricanje, neka progovori. Odbacite to. Govorite istinu. Prestanak poricanja i prihvatanje istine mogu doći jedino iz samog društva, a ne od strane međunarodne zajednice.

( Željka Vučinić )