Dani kada Pivom teku stihovi
Prethodnog vikenda Plužine su bile centar okupljanja pjesnika iz zemlje i regiona, ali i drugih književnih stvaralaca i univerzitetskih profesora koji su tokom dvodnevne manifestacije “Pjesnička riječ na izvoru Pive”, najstarije književne smotre u Crnoj Gori, ređali poetske i književne niti
Ovogodišnje, 54. izdanje, imalo je i jednu novinu: dodijeljene su nagrade koje su ustanovljene ove godine - “Pivsko oko” i “Kosta Radović”. O dobitnicima nagrada odlučivao je žiri u sastavu: Milica Bakrač, predsjednica, i Radomir Uljarević i dr Radoje Femić, članovi, a odluke su donesene jednoglasno.
Nagrada za životno djelo, “Pivsko Oko”, dodijeljena je akademiku i književniku Matiji Bećkoviću za ukupan doprinos savremenoj književnosti, sa posebnim akcentom na knjigu “Majka Zorka” koja predstavlja “svojevrsno vaskrsenje majke i majčinstva i njen povratak u rodnu zavičajnu Pivu u koju ne dolazi sama, već sa svojim sinom na krilima njegove poezije”.
“Ovim dolaskom sve apsurdne patnje majke Zorke dobijaju prvi put svoj puni smisao, na vjeke vjekova. Dobrodošla majka Zorko u svoj rod, dobrodošao sestriću Matiju Bećkoviću na živi izvor svoje maternje melodije. Piva vam oboma noćas daruje svoj izvor, svoje Pivsko oko koje živi sada u poeziji i na slikama”, kazao je predsjednik Savjeta manifestacije, akademik Jovan Delić.
Nagradu su uručili Delić i Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, preduzeća koje je jedan od pokrovitelja ovogodišnje manifestacije.
“Život ne piše samo romane, nego i pjesme. Jedna od najpotresnijih je ova kada sa dna Pivskog jezera izranja Pivsko oko i majka Zorka. Ona je iz Pive otišla prije 107 godina, a vraća se ove noći. Hvala ujčevino, hvala Pivo, nepobjediva i vodotočiva”, kazao je Bećković.
Nagradu koja nosi ime književnika iz Pive i jednog od utemeljivača “Pjesničke riječi na izvoru Pive”, Koste Radovića, dobili su Nebojša Jevrić, za zbirku pripovjedaka “Mrvi dim”, i Zoran Kostić, za knjigu drama “Serbus-Europeicus”.
“Postoji toliko razloga zbog kojih njih dvojica ovu nagradu mogu i treba da dijele. Oba su večeras u svom zavičaju, jer Zoranu Kostiću nije daleko Župa nikšićka, niti Nebojši Jevriću dolina Lima i Bijelo Polje. Oba su krenuli u svijet iz tihih dalekih krajeva koji ih pamte i željeli bi da im se češće vraćaju... Oba su odgajali u svojim djelima osobine, naravi, karaktere običnih, čestitih i čudnih ljudi koji su ih ispraćali u svijet, život i književnost. Ponekad su, dolazeći u ove krajeve sretali i Kostu Radovića, sa njim se družili uz kafe i rakije, pričali o staroj Pivi, Pivskom oku, i ljepoti koja ćuti ispod jezera. Nijedan njihov i naš rastanak sa Kostom nije bio zauvijek. Znali su da Kosta čeka svakog pisca, pjesnika i putnika namjernika koji bi kroz Pivu prolazio. I večeras je i njih i nas Kosta dočekao”, kazala je predsjednica žirija, Milica Bakrač.
Kostiću su nagradu uručili ona i ministar poljoprivrede Vladimir Joković, dok su predsjednik Opštine, Slobodan Delić, i direktor Centra za kulturu, Milenko Mićanović, uručili nagradu Nebojši Jevriću.
“Odlukom da meni dodijeli ovo prestižno priznanje i to za knjigu dramskih tekstova uvaženi žiri mi je učinio istinsku čast i zadovoljstvo kakvo odavno nijesam imao. Ova medalja ima poseban sjaj i značaj što je, koliko znam, prva koju Piva dodjeljuje nikšićkoj Župi, tačnije Pivljani Župljanima. Neka je na čast i jednima i drugima”, kazao je Kostić i odlučio da, kako je istakao, umjesto hvale i ode žiriju i domaćinu kaže nekoliko riječi o Kosti Radoviću.
Osim pomenutih nagrada, na pjesničkim susretima dodjeljene su i tradicionalne nagrade “Spasoje Pajo Blagojević” za pjesnike do 27 godina, i “Radule Željko Damjanović”, koja se dodjeljuje učenicima osnovnih i srednjih škola. Nagradu “Spasoje Pajo Blagojević” dobio je pjesnik Rade Šupić iz Lazarevca, a Centar za kulturu će štampati nagrađeni rukopis. Njemu je nagradu uručio Milenko Mićanović.
“Nagrada me veoma obradovala i predstavlja veliki podsticaj, jer tek zalazim u pjesničke vode. Do sada sam objavio dvije knjige, a ovo je treći rukopis, odnosno završni triptih. Neka ovo bude početak, a kraj neka bude neizvjestan”, kazao je Šupić kome je ovo druga književna nagrada koju je dobio u Crnoj Gori.
Prije dvije godine je na festivalu “Pod lipom” u Nikšiću, koji organizuje Art klub “Prvo pismo”, na poetskom konkursu “Bez granica” njegova pjesma proglašena za najbolju.
Nagrada “Radule Željko Damjanović” pripala je Amaru Kuču iz Rožaja, koji će priznanje preuzeti naknadno.
Od novih knjiga do “Pjesme i riječi”
Ovogodišnji književni susreti otvoreni su predstavljanjem zbornika “Svijet se iz čuda obnavlja”, u kome se nalaze tekstovi sa prošlogodisnjeg simpozijuma posvećenog književnom djelu Milutina Mićovića, predsjednika Književnog društva “Njegoš”. O zborniku su govorile književnice Milica Bakrač i Milena Kulić, a Mićović je istakao da je njegovo djelo dugo ostajalo po strani.
“Ove knjige o kojima je riječ, a koje su osnova zbornika, bile su u grobu nečitanja. Ali, kako su na sreću riječi žive i da ne mogu da ostanu u grobu, potvrdio je prošlogodišnji simpozijum i ovaj skup, dobri čitaoci. To duboko obraduje i s punim osećanjem mogu reći da poslije ovoliko staža, da riječ drži čovjeka, drži život, daje slobodu i uvećava duhovnu silu, tako da u današnjem vremenu kada se sve suštinsko potiskuje na marginu, kao da ne postoji, to je nešto što istinski iznenađuje čovjeka. Stvaralačka sloboda, povjerenje u riječ, prapovjerenje u božansku silu koja nadgleda, pomaže u ovom velikom svjetskom mraku, daje svjetlost i okrepljenje unutrašnje u čovjeku, da se izbori sa svim silama”, kazao je Mićović.
Akademik Jovan Delić predstavio je monografiju “Stevan Tadić ispred svog vremena”, koju je priredio istoričar Pavle Orbović i zbornik “Poezija i poetička misao Novice Tadića”, urednice Svetlane Šeatović, dok je Radojka Cicmil Remetić predstavila stručni rad pod naslovom “Osvetljavanje izvornog spektra boja u Pivi”.
Književnik Ranko Mićanović predstavio je nova izdanja autora iz Pive, objavljena u periodu između dva književna susreta, a koja su pristigla u plužinski Centar za kulturu. Riječ je, kako je kazao, o književnom mozaiku od petnaestak naslova. Dio programa bio je posvećen preminulim književnim stvaraocima Radojicu Boškoviću, Ljubomiru Simoviću i Iliji Lakušiću, o kojima su govorili Jovan Delić, Radomir Uljarević i Milica Bakrač, dok su prvo veče upotpunili i zavičajni pjesnici: Radomir Mitrić, Milena Kulić, Spasoje Bajović i Batrić Kandić.
Drugi dan susreta počeo je simpozijum kritike književnog stvaralaštva Blagoja Bakovića, pjesnika koji je dobitnik brojnih nagrada, čije pjesme su zastupljene u više od 50 antologija poezije, a prevedene na skoro 30 jezika.
Tokom tradicionalne vožnje brodicom po Pivskom jezeru predstavljena je knjiga prošlogodišnje dobitnice nagrade “Spasoje Pajo Bajović” Teodore Čukić, ”Tragovima sjećanja”, a o njenom pjesničkom prvijencu govorila je književnica Milica Bakrač. Večernji sati bili su rezervisani za svečani miting poezije na kome je stihove govorilo 25 pjesnika i pjesnikinja.
Predstavljen je portret pjesnikinje Milice Bakrač, dobitnice brojnih nagrada koja je prvu knjigu poezije objavila prije skoro tri decenije. Govoreći o njenom djelu, književni kritičar Milorad Durutović se posebno osvrnuo na zbirku “Hranitelj ptica” ističući da je Milica Bakrač uspjela da “našu epsku, herojsku prošlost transponuje u lirske formate, dominantno u sonete”.
“Ona nije prvi autor koji je posezao za takvom (re)poetizacijom nacionalne kulture, ali je među rijetkima koji su uspjeli da dosegnu stvaralačku autentičnost. Njen odnos prema tradiciji nije polemički, već uvijek afirmativan”, istakao je Durutović.
Iako u poeziji Milice Bakrač, prema njegovim riječima, ima različitih tematskih puteva, njen glavni lirski junak je srpski jezik.
“Hvala moji dragi Pivljani na velikoj ljubavi povjerenju i hvala vam što sam ovdje u Pivi položila i pjesničke i životne ispite i nadam se da su te moje ocjene prelazne”, kazala je Bakrač koja je publiku počastila stihovima pjesama “Sonet Kosti Radoviću” i “Trpeza”.
Segment susreta pod nazivom “S pjesnikom u ponoć” bio je posvećen jednom od ovogodišnjih dobitnika nagrade “Kosta Radović”, Zoranu Kostiću, pjesniku koji je objavio više od 20 knjiga poezije, ali i knjige proze, drama i prevedene literature. Njegova djela prevedena su na 18 jezika, a mnoge pjesme i poeme su uvrštene u više značajnih antologija, kao i u školske programe. Dobitnik je brojnih književnih nagrada. Kostić je govorio neke od svojih pjesama, a dvije pjesme su zajedno kazivali on i njegova supruga dramska umjetnica Jelena Trepetova Kostić, koja je poeziju supruga interpretirala na ruskom jeziku.
Pjesničko bdenije bilo je rezervisano za prvog dobitnika nagrade “Pivsko Oko” za životno djelo, akademika Matiju Bećkovića, dobitnika velikog broja književnih nagrada. Objavio je više od 40 knjiga poezije, eseja i dramskih tekstova, a njegove knjige su objavljene u više od 120 izdanja. On je, ispraćen gromoglasnim aplauzom, govorio pjesmu “Gospode pomiluj”.
Zavjesu na 54. književne susrete “Pjesnička riječ na izvoru Pive”, koje je moderirao novinar Željko Vuksanović, spustila je glumica Ivana Žigon koja je priredila umjetničko veče “Pjesma i riječ”.
“Pjesničku riječ na izvoru Pive” organizovao je Centar za kulturu Plužine, pod pokroviteljstvom Opštine Plužine, Ministarstva kulture i medija, Ministarstva poljoprivrede i Elektroprivrede Crne Gore.
Tjelesna drama na slikama Marije Abramović
I ovogodišnji pjesnički susreti imali su segment posvećen likovnoj umjetnosti, pa je akademik Jovan Delić otvorio izložbu radova “Dodir sebe”, akademske slikarke Marije Abramović. Govoreći o izloženim slikama, Delić je posebnu pažnju posvetio rukama i tijelu.
“Malo su neurotični prsti, katkad samo stilizovani, naznačeni, nekad gotovo svedeni na kosti, u raspadanju. A ruka je čudo stvaranja, rada, rata, užasa, razaranja, uzdizanja, grljenja, ljepote, nježnosti. Ruke pridižu, uzdignu i drže tijelo, ruke zagrljajem drže drugoga. Ruke su most do drugoga... Tijelo je uvijek u nekoj drami, u težnji uspostavljanja, u naporu uzdizanja - bar ga ja tako vidim i doživljavam - čak kad je i u samrtnom grču”, kazao je Delić.
Prema njegovim riječima, Abramović je morala biti odličan crtač, jer ima suverenu liniju, figuru.
“Figura i linija su u savezu kao i crtež i slika. Njena linija moćno slobodno figurira i meandrira... Marija Abramović naslućuje tjelesnu dramu; prikriva tijelo nekim prozirnim linijama, ali se ono javlja kao kakva planina u magli, nekad agresivno, nekad gotovo srušeno, u naporu podizanja i uzdizanja, katkad sa naglašenim jakim butinama, pa sa moćnim stopalima, nekad sa istaknutim zubima, najčešće tamno, nejasno, gotovo mračno, po pravilu neindividualizovano. Nekad čak u samrtnom grču”, istakao je Delić i umjetnici čestitao “prvu pivsku desetku”, aludirajući na činjenicu da je izložba u Plužinama deseta samostalna izložba Marije Abramović.
“Radovi na izložbi su nastajali u periodu između 2015. godine do danas. Može se videti gradacija izraza i primjetiti da svaki novi rad nosi iskustvo prethodnog, tako da je vidljiv proces koji sam razvijala i gradila svih ovih godina”, kazala je Abramović.
Kako je istakla, drago joj je što je akademik Delić “pročitao” značaj ruku i šaka na njenim radovima, jer, kako je rekla, ruke su te koje drže, nose, iz kojih se čitaju razna stanja kod čovjeka.
“Za mene su one, na gotovo svim radovima, kao zaseban organ koji drži, nosi, koji podržava”, kazala je slikarka.
( Svetlana Mandić )