“Valpurgina noć” na Čarobnom brijegu: hedonizam pod maskom smrti
U Centru za kulturu Kotor večeras se igra muzičko-scenski triptih inspirisan Manovim romanom, koji kroz karnevalsku estetiku razotkriva civilizacijski bijeg od bolesti
Središnji dio predstave “Čarobni brijeg, Valpurgina noć”, nastala u režiji Mirka Radonjića i u produkciji Dramskog studija Prazan prostor, festivala KotorArt i Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja, premijerno će biti odigran večeras, u Centru za kulturu “Nikola Đurković” u Kotoru, u 21 čas.
Ova pozorišna produkcija zasnovana je na motivima istoimenog romana Tomasa Mana i donosi muzičko-scenski triptih, čiji se centralni dio, “Valpurgina noć”, izvodi kao svojevrsna pretpremijera. Predstava istražuje složenost ljudskog postojanja u vremenu krize, gdje bolest i smrt ne predstavljaju suočenje već poziv na hedonističko bjekstvo. Igraju: Ilija Gajević, Aleksandar Gavranić, Slaviša Grubiša, Kristijan Blečić, Jelena Laban, Bogdana Kostić i Ivan Bezmarević. Dramaturgiju potpisuju Milana Matejić i Kata Gyarmati, kompozitorka je Nina Perović, kostimografkinja Lina Leković, scenografkinja Smiljka Šeparović, izvršna producentkinja Marija Backović, a asistentkinja na projektu Anja Kečalović.
“Tomas Man smješta svoj roman “Čarobni brijeg” u sanatorijum za plućne bolesti, analizirajući lepezu najrazličitijih karaktera. Predstava Čarobni brijeg nastaje kao jednogodišnji istraživački projekat koji se oslanja na teme i motive čuvenog Manovog romana i nastoji da formuliše odgovore na pitanja vezana za odnos čovjeka i vremena, te pojedinca i epohe u kojoj i koju živi. Osmišljena kao žanrovski raznorodan triptih, u svakom od svojih djelova obrađuje jedan od tematskih korpusa Manovog djela. “Valpurgina noć” je muzičko-scensko djelo koje tematizuje karnevalsku prozaičnost života. Bolest i blizina smrti u ovom slučaju nemaju potencijal suočenja, već su prije misao koju pošto-poto treba odagnati, te fraza ‘živjeti život punim plućima’ postaje svojevrstan modus vivendi. No sloboda koju daju karnevalska maska i ultimativno prepuštanje užitku ipak ne uspijevaju da sakriju fakat da je plućno krilo crvotočno. Na fragmentima Manove fabule, s muzičkom reminiscensijom na simfonijsku poemu ‘Poslijepodne jednog fauna’ Kloda Debisija realizovanu kroz kombinaciju lajv elektronike, limenih duvača i udaraljki, gradimo narativ o svečarskom i pogubnom hedonizmu naše civilizacije”, ističe reditelj Mirko Radonjić.
Radonjić je reditelj i vizuelni umjetnik iz Podgorice. Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti i pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Aktivno sarađuje s pozorištima u zemlji i regionu. Režirao je predstave po djelima Šekspira, Čehova, Tolstoja, Mihiza, Medojević, Đurovića i drugih, a njegovi radovi izvođeni su i nagrađivani na festivalima širom Balkana i Evrope. Osim režije, bavi se scenografijom i dizajnom svjetla, te pedagoškim radom s djecom i mladima u okviru Dramskog studija Prazan prostor. Poseban akcenat u radu stavlja na projekte primijenjenog pozorišta i inkluzivne umjetničke prakse.
( Kultura Vijesti )