„Japanci na prvom mjestu“: Ekonomska nesigurnost jača strah od stranaca
Analitičari kažu da Japanci prolaze kroz krizu samopouzdanja koja podstiče ksenofobiju
Uspon desničarske populističke stranke na izborima u nedjelju za gornji dom japanskog parlamenta, koja nastupa sa sloganom u stilu Donalda Trampa, "Japanci na prvom mjestu", izazvala je zabrinutost zbog negativne reakcije na sve veće prisustvo stranaca u zemlji.
Stranka Sanseito je uspješno iskoristila nelagodu zbog porasta imigracije i velikog priliva turista nakon pandemije. Međutim, mnogi smatraju da se u osnovi ovih osjećanja nalazi ekonomska nesigurnost među stanovništvom koje, iako razumije potrebu za stranim radnicima i posjetiocima, istovremeno osjeća bojazan zbog promjena koje oni donose i simbolizuju, piše "Gardijan".
Porast broja poslanika stranke Sanseito u gornjem domu japanskog parlamenta na 14 poslanika u odnosu na samo jedan mandat na prethodnim izborima je nesumnjiv proboj, ali ona ostaje politički faktor sa ograničenim uticajem u 248-članoj skupštini. Stranka je ostvarila uspjeh u kontekstu rekordnih 3,8 miliona stranih stanovnika koliko ih je bilo u Japanu 2024. godine, više od 20 miliona turističkih posjeta samo u prvom kvartalu ove godine, i naglog rasta cijena nekretnina u Tokiju, koje podstiču bogati strani kupci, navodi "Gardijan".
"Jednostavno rečeno, imam osjećaj da Japanci počinju da gube samopouzdanje", kaže Masafumi Usui, profesor socijalne psihologije na Univerzitetu Niigata Seirjo.
"Kada živite udobno i drugi vas poštuju, tada se osjećate sigurno i otvoreniji ste. Ali kada ljudi osjete da im je opstanak ugrožen ili da su u krizi, počinju da žele da zaštite svoju postojeću kulturu. Mislim da to vodi ka stvarima poput patriotizma i ksenofobije."
Prilagođavanje novoj stvarnosti
Usui primjećuje da je tokom japanske "balon ekonomije" 1980-ih bilo malo negativnih osjećanja prema strancima, jer je tada važio za ekonomsku silu kojoj su se drugi divili i od koje su učili. Međutim, kako je rast BDP-a počeo da stagnira, a susjedi poput Kine i Južne Koreje počeli da ga prestižu u sektorima od elektronike i brodogradnje, Usui smatra da se Japan teško prilagođava toj novoj realnosti.
"Mislim da su ljudi koji otvoreno koriste govor mržnje, poput poruka 'idite iz Japana', i dalje u manjini", kaže Usui. "Ali sve više ljudi počinje da govori: 'Zašto trošimo novac na strance? Trošite ga na Japance.' I mislim da je upravo to ono na šta je Sanseito uspio da se osloni svojim izbornim sloganom 'Japanci na prvom mjestu'. On je odjeknuo kod onih koji osjećaju da treba da zaštite japansku kulturu i način života".
"Gardijan" navodi da stanovnici koji su rođeni u inostranstvu čine samo oko tri odsto ukupne populacije Japana. Jedan od paradoksa je u tome što Japan, da bi povećao svoj ekonomski rast, mora da poveća taj procenat, ističe se u analizi.
Sanseitov odgovor na hronični nedostatak radne snage jeste automatizacija i vještačka inteligencija, ali čak i oni koji su skeptični prema imigrantima priznaju da su za neposrednu budućnost neophodni dodatni strani radnici.
U kompaniji u kojoj Akio Ono postavlja klima-uređaje radi oko desetak Vijetnamaca. "Dobro se slažem s njima, većina nas se slaže. Ali kada idu u domove kupaca, i dalje moraju da idu sa japanskim kolegom jer još postoje predrasude, kao i problemi sa jezikom".
Izvještaji o krivičnim djelima koja su počinili stranci, a koji se često šire putem društvenih mreža, takođe su izazvali negodovanje, iako policijske statistike pokazuju da imigranti čine proporcionalno manje prestupa od domaćeg stanovništva. Ono smatra da vijesti o vijetnamskim i kineskim bandama lopova značajno doprinose zabrinutosti zbog imigracije.
"Sviđaju mi se momci sa kojima radim, ali kada vidim grupu Vijetnamaca ili Kineza kako hodaju okolo, malo me je strah. Mislim da se mnogi Japanci tako osjećaju", dodaje Ono, koji je ipak glasao za ljevičarsku stranku Reiva.
Zlatni dani su prošlost
Tojonori Sugita, koji vodi fabriku za obradu metala južno od Tokija, naginje desnici, ali je ipak odbacio Sanseito. On smatra da su glavni problemi birača ekonomija i porez na promet, koji je Sanseito obećao da će smanjiti.
"Šta oni zaista mogu da učine da ostvare cilj 'Japanci na prvom mjestu'? Da natjeraju Kineze koji su kupili zemlju da je vrate?" pita se Sugita.
"Već oko tri godine imam Vijetnamce koji rade ovdje kroz vladin program tehničke stručne prakse. Većinom vrijedno i savjesno rade, za razliku od nekih Japanaca koji se mnogo žale", rekao je.
Turistički bum je takođe izazvao pomiješana osjećanja. Iako novac koji posjetioci troše na luksuzni smještaj i vrhunske restorane, koji sada djeluju jeftino u poređenju sa svjetskim standardima, podstiče ekonomiju, "Gardijan" ističe da je to istovremeno oštar podsjetnik na pad Japana u odnosu na njegove zlatne dane.
Usui kaže da Japanci nisu bili zaista svjesni postepenog pada relativnih cijena tokom posljednjih nekoliko decenija, sve dok nedavne medijske objave o stranim turistima koji troše velike sume nisu jasno ukazale na to.
"Stvarnost je da je Japan postao jeftina zemlja. Ne može se poreći da su plate u inostranstvu veće, kao ni činjenica da postoje ručkovi od morskog ježa po cijeni od 10.000 jena (oko 58 eura) namijenjeni strancima. Zato, kako bi zaštitili svoje emocionalno blagostanje i sačuvali osjećaj sopstvene vrijednosti, ljudi se drže ideje da je japanska kultura najbolja".
( A. Šofranac )