Profesor Časlav Pejović dobio dvojnika na internetu: Kad bivši student stvori vaš digitalni um

Šta da radite ako brod koji prevozi vašu robu bude zadržan na carini zbog nepotpune dokumentacije, šta da je vaš teret izgubljen zbog vremenskih nepogoda ili vojne akcije, ko je odgovoran ako roba bude oštećena tokom transporta...

To su neka pitanja na koja odgovara dvojnik Časlava Pejovića, profesora prava. Njegov dvojnik “Prof. C. Pejović AI” zapravo je platforma iza koje stoji vještačka inteligencija (AI, artificial intelligence), čiji je autor Pejovićev bivši student Paulius Jurčys, jedan od osnivača kompanije “Prifina”, koja je fokusirana na vještačku inteligenciju.

U razgovoru za “Vijesti” profesor Pejović govori o projektu bivšeg studenta, nauci danas, u kontekstu korišćenja vještačke inteligencije. Pored ostalog, kaže i da vještačka inteligencija ima brojne prednosti, ali i da u istraživanjima na teme kojima se bavi, on sam nije do sada mnogo koristio alate zasnovane na AI.

Sa projektom “Prof. C. Pejović AI”, ako nije prvi, kako tvrdi njegov bivši student i autor projekta, profesor Pejović sigurno je među prvim univerzitetskim profesorima u svijetu koji su dobili takvog svog dvojnika.

Poklon bivšem mentoru

Autor projekta, Litvanac Paulius Jurčys, bio je student profesora Pejovića na postdiplomskim studijama na Kjušju Univerzitetu (Kyushu University) u Japanu.

“Ono po čemu sam ga odmah uočio bio je njegov predlog da piše dva magistarska rada paralelno. Naravno, to nije prihvaćeno, jer se u Japanu pravila striktno poštuju i bilo bi nezamislivo napraviti takav izuzetak. Ali to je bio znak koliko energije i ambicije taj čovjek ima. Bio sam njegov mentor za doktorski rad i imali smo dugogodišnju uspješnu saradnju i kontakte i nakon što je doktoriraro”, kazao je prof. Pejović “Vijestima”.

Nakon što je doktorirao u Japanu, dodaje, Jurčys je počeo da radi za Google Japan u Tokiju, da bi nakon toga otišao na Harvard gdje je dobio još jedan magisterij.

“Nakon Harvarda se skrasio u Kaliforniji, sada živi u San Francisku. Jurčys je oduvijek imao interes za inovacije, da bi ga karijera odvela u formiranje kompanije ‘Prifina’ koja se bavi vještačkom inteligencijom sa grupom Finaca u Silikonskoj dolini (Silicon Valley). ‘Prifina’ se fokusira na vještačku inteligenciju i kao jednu od usluga nudi klijentima platformu za stvaranje AI dvojnika. Jurčys mi se nedavno javio s predlogom da mi napravi AI dvojnika. Ta me ideja zaintrigirala i odmah sam prihvatio. Jurčys mi je kazao da sam jedan od prvih profesora univerzitata u svijetu koji je dobio AI dvojnika”, kazao je Pejović za “Vijesti”.

Kako pretpostavlja, to je bila neka vrsta pilot projekta za firmu čiji je njegov bivši student jedan od osnivača.

“Zašto je mene odabrao? Pa, prvo, imali smo uvijek jako dobar odnos i saradnju, tako da on zna što može da očekuje. Drugo, zadnjih godina sam se bavio temom upotrebe blockchain tehnologija u trgovačkim transakcijama, za taj projekat sam dobio grant Vlade Japana kao finansijsku podršku, a ta tema se uklapa u ideju inovacija i onoga što Jurčysa interesuje. Možda najbitnije, Jurčys mi je kazao da se osjećao obaveznim prema meni, kao svom mentoru, da budem prvi kome bi ovu novu tehnologiju učinio dostupnom. Meni se ideja dopala i zbog nekog sopstvenog ega, da će moje znanje ostati i kad ja fizički nestanem iz ovog svijeta”.

Kako dvojnik funkcioniše

Sagovornik “Vijesti” i sam je dao doprinos projektu, na način da je obezbijedio bazu u kojoj su materijali koje platforma, njegov AI dvojnik, danas koristi kada odgovara na upite.

“Najprije sam kao vlasnik AI trebao da napravim jednu vrsta baze podataka sastavljenu od materijala za predavanja, članaka koje sam objavljivao u raznim svjetskim časopisima i nekoliko knjiga koje imam u elektronskom formatu. Naravno, trebalo je malo vremena da se prikupe svi ti materijali, koje je najprije sam Jurčys pretraživao po internetu i bazama podataka, da bih na kraju ja ponešto dodao, posebno svoje knjige koje nisu dostupne na internetu, a ja ih imam u elektronskom formatu. I to je to”, kazao je.

Kako je dodao, znanje njegovog dvojnika ograničeno onim što je on kao profesor predavao, a kao autor dosad objavio.

I sam je, iz radoznalosti, postavio nekoliko pitanja svom dvojniku.

“Moj generalni utisak je da su odgovori bili smisleni, logički povezani, ali bih ja na ta pitanja malo drugačije odgovorio. Ja volim da objasnim stvari u širem kontekstu, zašto je nešto tako. U neku ruku, odgovori mog dvojnika su konkretniji i precizniji, pomalo ‘knjiški’, odnosno akademski”.

Za procjene uticaja rano, ali AI ima ogroman potencijal

O nauci danas tome što ona može da postane u budućnosti, u kontekstu korišćenja AI, profesor Pejović kaže da je njegov utisak da se nauka ubrzava, naročito od početka kompjuterske revolucije, posebno od kraja 20. vijeka, pa da se, nekako, i istorija ubrzava.

“Imam dosta godina, tako da mogu da upoređujem period od prije 50-ak godina, sa sadašnjim tempom razvoja. Svoj prvi magistarski rad sam početkom 80-ih pisao na pisaćoj mašini ‘Olympia’. Svoj drugi magistarski rad sam radio na japanskom, koristeći tzv. ‘word processor’, koji je imao funkcije ‘cut, copy, paste’, što je bio ogroman napredak u odnosu na pisaću mašinu. Dosta današnje mladeži ne zna ni kako izgleda pisaća mašina, niti bi znali da je koriste. Kao u jednoj japanskoj TV emisiji, kad su djeci dali one stare crne telefone i pitali ih da pokažu kako se koriste. Naravno, ta djeca koja nikad prije nisu imala u rukama te klasične telefone su samo vrtjela glavama pokušavajući da riješe enigmu”.

Imam rezerve prema korišćenju AI, iako sam svjestan ogromnih prednosti koje nudi. To se kosi s mojim životnim principom da se ne ide prečicom, već da je proces kroz koji se stiče znanje mnogo važniji od samih rezultata do kojih se stiže. AI ne bi trebao biti više nego jedno korisno sredstvo za prikupljanje informacija kojim se odista može znatno skratiti i pospješiti proces istraživanja

Dodaje i da je vještačka inteligencija, sa druge strane, nešto sasvim novo i da je, mišljenja je, još rano praviti procjene uticaja kojeg će imati - osim generalnog utiska da posjeduje ogroman potencijal.

“Vještačka inteligencija ima brojne prednosti, skraćuje vrijeme potrebno za istraživanje i dolaženje do željenih odgovora. Sve se dobija na tacni i tako dobijene informacije su obično pouzdane i visokog kvaliteta. Jedan moj student mi je kazao da je testirao AI dajući kao zadatak da mu napiše magistarski rad na istu temu sa kojom je on bio magistrirao. Dok je njemu trebalo dvije godine mukotrpnog rada da napiše magistarski rad, preko AI je kompletan magistarski rad, na odličnom engleskom, bio gotov za vrlo kratko vrijeme”, kazao je.

Kako dodaje, tu leže brojni rizici.

“Jer se radi o procesu pretvaranja znanja, do kojeg se stiže kroz proces rada i razmišljanja, u informacije koje su mehanički procesuirane i ne iziskuju veliki mentalni napor, sem znanja koje se odnosi na procesuiranje informacija. Poseban problem za univerzitete i mentore mogu biti magistarski i doktorski radovi, ako bi se pisali pomoću vještačke inteligencije. Za razliku od plagijata, koji se mogu otkriti pomoću softvera, za AI rješenje trenutno ne postoji”.

Ne vjeruje u prečice

Iako ima dvojnika iza kojeg stoji AI, profesor Pejović sam do sada nije mnogo koristio tu tehnologiju u istraživanju tema kojima se bavi:

“Na nedavnoj prezentaciji u Njujorku u junu ove godine na konferenciji Međunarodne akademije za trgovačko pravo i pravo potrošača (International Academy of Commercial and Consumer Law - IACCL), čiji sam član (jedini sam član ove akademije sa Balkana), koristio sam AI za generisanje definicije prava kontrole, u slučaju elektronskih hartija od vrijednosti, kao funkcionalnog ekvivalenta prava državine kod papirnih hartija od vrijednosti. Sam koncept prava kontrole nije jasno definisan i koristi se u različitim kontekstima, ponekad sa različitim značenjem, kao recimo u Trgovačkom zakoniku SAD (Uniform Commercial Code - UCC). Sama definicija generisana putem AI je bila veoma dobra i precizna. Mogao sam i ja doći do iste, ili slične definicije, ali bi mi za to trebalo neko vrijeme. AI je proizveo tu definiciju za samo nekoliko sekundi. Naravno, rekao sam publici da je definiciju generisao AI”.

Sagovornik “Vijesti”, kako kaže, iako svjestan ogromnih prednosti koje nudi, ima rezerve prema korišćenju AI.

“To se kosi s mojim životnim principom da se ne ide prečicom, već da je proces kroz koji se stiče znanje mnogo važniji od samih rezultata do kojih se stiže. AI ne bi trebao biti više nego jedno korisno sredstvo za prikupljanje informacija kojim se odista može znatno skratiti i pospješiti proces istraživanja. Vještačka inteligencija ne bi trebalo, ne bi smjela da zamijeni ljudsku misao i kreativnost. Možda pripadam generaciji, da se tako izrazim, ‘dinosaurusa’, koja će ustupiti svoje mjesto generaciji koja preferira ‘mekdonaldizaciju’ (McDonaldization), kako nazivam proces kojim se brzo produkuju proizvodi koji nemaju ‘ukusa i mirisa’. Mnogo istog za kratko vrijeme, upitnog kvaliteta. S vremenom dolaze promjene, to je neizbježno”, rekao je on, dodajući i da “nije svaka promjena dobra”.

“Doza opreza nikad nije na odmet”, poručio je.

S AI dvojnikom Časlava Pejovića o temama iz pomorskog, trgovačkog i komparativnog prava možete razgovarati na sljedećem linku: https://hey.speak-to.ai/caslav-pejovic.

( Damira Kalač )