"Poziv vatrogasca je zahtijevan i fizički i psihički, ali da biram još sto puta - svaki put bih ga opet izabrao"
Bilo da imaju tri godine staža ili decenije iskustva, oni su ljudi koji hodaju prema plamenu dok drugi bježe. U tišini između dva poziva, sa sobom nose iskustvo, odgovornost i tiho poštovanje zajednice
Dok u vrelim danima mnogi traže zaklon u hladu, oni ga ne traže ni pred plamenom, niti pred iscrpljenošću - jer kako kaže mladi vatrogasac iz tivatske Službe zaštite i spašavanja, Savo Lubarda, za njih je ovo više od posla…
"Uvijek sam volio, još od malih nogu, tako posebne poslove, ili vojska ili vatrogasna ili neke specijalne jedinice... Najviše mi se ovo svidjelo, smatram da je pravi posao za za mladog momka, pun adrenalina", priča on.
Je li težak ovaj posao?
"Jeste, težak je, fizički dosta zahtijevan, a i psihički čovjek mora da bude spreman, jer uvijek su različite situacije, novi izazovi... Ali vremenom, iz interencije u intervenciju, čovjeku lakše pada", odgovara Lubarda.
A koja intervencija je u ove tri godine ostavila najveći trag kod njega?
"Tivat je dosta mirno mjesto, nije velika opština kao neke druge... Možda udes prije dvije-tri godine u Đuraševićima kad je stradao jedan državljanin Turske, mislim da je to ostavilo najveći trag", kaže on.
U trenutku kada požari haraju krajem, postaju heroji. No, šta kada vatra utihne?
"Cijenjeni smo najvše kad su ovaki slućajevi, kad su požari. Građani nekad vole da daju neke komentare, sve je to normalno za naše podneblje", priča Lubarda.
Komandir tivatske Službe zaštite i spašavanja Milorad Giljača, sa preko 20 godina iskustva, potvrđuje ono što mladi osjećaju. Kaže, najveći utisak ostave ljudi koji dođu dobrovoljno da pomognu. Ali upozorava na slabosti sistema.
"Problem je loša zakonska legislativa koja prati rad naše i drugih jedinica u Crnoj Gori. Problem je i neka krovna jedinica koja bi trebalo da objedini sve područne jedinice, da imamo bolji, sinhronizovan rad kad su u pitanju ti veliki požari, pa da možemo računati na sinhronizaciju više opština, a ne da idemo na ispomoć i što bi rekli ljudi na mobu jedni drugima", ističe on.
Bilo da imaju tri godine staža ili decenije iskustva, oni su ljudi koji hodaju prema plamenu dok drugi bježe. U tišini između dva poziva, sa sobom nose iskustvo, odgovornost i tiho poštovanje zajednice. Nijesu heroji po tituli, već po djelima – svaki dan, iznova…
Pitali smo Lubardu: kad bi mogao ponovo da biraš, da li bi odabrao da budeš vatrogasac?
"Bih naravno, od sto puta - sto puta bih izabrao ovaj poziv", odgovara on.
( Nina Marković )