Repertoar kao posljedica novog doba
MUZIČKA KRITIKA: Koncert Miloša Karadaglića, KotorArt/Tivat Music Festival
U ambijentu Auditorijuma Doma vojske u Tivtu održan je koncert pod nazivom "London Calling", kada je nastupio gitarista Miloš Karadaglić sa svojim gostima.
U srijedu, 30. jula, ovaj događaj su ogranizovali u koprodukciji KotorArt i Tivat Music Festival, a s Karadaglićem scenu su dijelili trubačica Alison Balsom, violinistkinje Miljana Popović Materni i Marija Đuranović, violistkinja Mirjana Jovanović, violončelista Nemanja Stanković i kontrabasista Zoran Zakrajšek.
U karijeri Miloša Karadaglića KotorArt zauzima važno mjesto jer je upravo taj festival poslužio kao tačka njegovog profesionalnog uzleta. Njegova povezanost s KotorArtom traje gotovo dvije decenije, a na tom festivalu nije nastupao samo kao solista, već je i promovisao koncept javne saradnje s renomiranim umjetnicima s kojima je ostvarivao saradnju na koncertnoj sceni ili u studijskom radu. Postavši vremenom jedan od omiljenijih umjetnika crnogorske publike, doprinio je otvaranju festivalskih vrata lokalnoj publici za susret s internacionalnim muzičkim imenima. Takođe, njegova Fondacija Miloš, sa sjedištem u Crnoj Gori, dodatno potvrđuje umjetnikovu posvećenost razvoju i podršci mladih talenata. S tim u vezi, posljednjeg stipendistu ove fondacije gitaristu Miloša Pavićevića KotorArt je publici predstavio samo dan prije Karaglićevog koncerta.
Programska koncepcija koncerta odražavala je potrebu pristupačnosti repertoara širem auditorijumu, povezivanjem s različitim tipovima publike. Tako se na koncertu mogao slušati i Vivaldi, i Bokerini, i Pjacola, ali i aranžmani poznatih pjesama Bitlsa. Shodno tome, sam umjetnik je takav - u suštini segmentiran, mozaičan i stilski heterogen koncept - opravdao reakcijom na savremenu percepciju klasične muzike u široj javnosti. Naime, on je uvidio promjenu kulturnog obrasca slušanja muzike u kojem se ne biraju djela u cjelini već djelovi (stavovi) kompozicija, što vidi kao uticaj digitalizacije i savremenih navika slušanja muzike. S tim u vezi, bili su zastupljeni pojedinačni stavovi Koncerta za lautu (gitaru) Antonia Vivaldija, Koncerta za obou (gitaru) Alesandra Marčela, Gitarskog kvinteta Luiđija Bokerinija, Koncerta za trubu Johana Nepomuka Humela, Istorije tanga Astora Pjacole, kao i kompozitorov Libertango, te planetarno popularna Španska romansa nepoznatog autora i tri pjesme Bitlsa.
Reakcije publike tokom koncerta bile su tople i srdačne, tvoreći uzavrelu buru entuzijastičnih aplauza, čak i u pauzama između numera. Puna sala nije samo svjedočila o popularnosti Miloša Karadaglića u Crnoj Gori, kao umjetnika, već i o očiglednoj povezanosti koju je on vremenom stvorio sa svojim slušaocima.
Poziciju jednog od najomiljenijih muzičara u Crnoj Gori Karadaglić je dodatno osnažio nedavnim javnim gestom - odbijanjem da primi Trinaestojulsku nagradu. Taj gest, međutim, nije bio samo njegov individualni stav, već i snažan podsticaj javnoj debati o ulozi umjetnosti i umjetnika u društvnenim promjenama. U doba digitalizacije i strimig platformi, gdje je muzika dostupna u fragmentima i plejlistama, koncertni programi poput ovog osvjetljavaju kako se tradicionalni muzički formati mogu prilagođavati savremenim navikama slušalaca.
( Boris Marković )