Da li je ovo rješenje za Budućnost: Za jedan euro do novog početka
Potpuno je irelevantno ko će biti predsjednik podgoričkog kluba sve dok je to pozicija koja ne znači ništa, osim ličnog ili partijskog prestiža
Fudbalski klub Budućnost dobio je predsjednika - to je Boris Spalević, zamjenik gradonačelnika Glavnog grada.
Bez želje da se dovode u pitanje njegova stručnost, menadžerske sposobnosti i želja - jasno je da je na tu funkciju došao još jednom političkom raspodjelom ili trgovinom u okviru vladajućih partija.
To je, međutim, potpuno nevažna informacija za budućnost kluba.
Potpuno je irelevantno ko će biti predsjednik podgoričkog kluba sve dok je to pozicija koja ne znači ništa, osim ličnog ili partijskog prestiža, i koja na ovaj način postoji i zbog zakonskih formalnosti.
ULOGA PREDSJEDNIKA
Trivijalno je i provincijski pričati o tome da predsjednik kluba nije rođen u Podgorici, ili da je završio poljoprivredni fakultet.
Suština je šta prvi čovjek kluba donosi, kolika su njegova ovlaštenja, kakvi su njegovi planovi i da li uopšte postoje.
U ovakvom sistemu, ne može da donese ništa - ovlaštenja i mogućnost planiranja su mu suženi zbog “kontrole” čudno sastavljenog Upravnog odbora, u kojem su, ponovo, direktni predstavnici partija ili osobe bliske gradskim funkcionerima, kao i predstavnik navijačke grupe.
Pa bio predsjednik iz Podgorice, Berana, Madrida, Barselone... Sve i da je diplomirao menadžment sa desetkom na Harvardu.
To što su ljudi koji su vodili Budućnost, legalno ili nelegalno, uradili u posljednjih 12, a posebno u posljednjih nekoliko mjeseci, više je poznato, kao što je poznato da je Budućnost završila evropsko ljeto na neslavan način.
Zato su retrospektiva i podsjećanja sada nevažna, jer su ostala zabilježena kao primjer katastrofalnog sportskog i poslovnog upravljanja, sa primjesama neznanja i namjere.
Ipak, kratko.
LJETO 2024 - LJETO 2025.
Sportska strana - dominantna titula, pa odlazak trenera nekoliko dana pred početak evropske sezone, a nakon njegovog konstantnog i neprijatnog sukoba sa navijačkom grupom Varvari, dolazak novog trenera, odlazak najtalentovanijih, pa i najboljih igrača (Adžić, Bulatović, Vukotić, Kostić, Perišić, Grivić), eliminacija iz Evrope sa timom čiji je prosjek godina oko ili preko 30...
Finansijska strana - milionska vrijednost transfera (uz nagrade UEFA, ulaganja Glavnog grada, FSCG), a velike provizije agentima, mučenje oko dobijanja evropske licence zbog poreskog duga i na kraju obavještenje sada već bivšeg predsjednika Kovačevića da klub ima 8.000 eura na računu, uz nezvanične, ali veoma provjerene informacije, da su troškovi za plate u Budućnosti na mjesečnom nivou oko 250.000 eura (što je, zamislite, tri miliona na godišnjem nivou).
Administrativna strana - funkcionisanje bez zakonskog okvira (klub nije imao Upravni, već samo Nadzorni odbor), otkaz izvršnom direktoru, nejasan status sportskog direktora kojeg je postavio smijenjeni izvršni direktor (zvanično, UO ga još nije imenovao), formiranje UO po partijskom ključu...
Tako je izgledala Budućnost, i to samo o periodu od ljeta prošle do ljeta ove godine.
AKCIONARSKO DRUŠTVO
I to se sve zna, ali niko iz fudbalskog svijeta, u moru analitičara, još nije predložio ili razradio predlog kako bi Budućnost mogla da se od partijskog plijena i statusnog simbola gradskih vlasti (nekada jednopartijske, sada višepartijske) pretvori u klub koji može da bude ono što su fudbalski klubovi sličnog profila danas u Evropi.
Evo, možda, jednog... Budućnost je već 15-ak godina akcionarsko društvo, dakle - privredni subjekt, čiji je gotovo stoprocentni vlasnik Glavni grad.
To znači i da je moguće prodati akcije kluba - prostije, prodati ga pojedincu, investicionim fondovima, drugim kompanijama.
To što za deceniju i po vjerovatno niko nije kupio nijednu akciju Budućnosti pokazuje da je ovo akcionarsko društvo neuspješno, da loše posluje.
To je, samo po sebi, porazno, u vremenu u kojem je fudbal postao i profitabilan i prestižan biznis, ne samo u najrazvijenijim zemljama. Još poraznije je da većinski vlasnik godinama ne radi ništa da se to promijeni.
PRODAJA KLUBA
Možda bi prvi korak novog predsjednika i čudno sastavljenog Upravnog odbora mogao da bude istorijski - ponudite akcije kluba za jedan euro!
Cijena je simbolična, a investitor, odnosno kupac, preuzeo bi i šansu i rizik, što bi otvorilo prostor za ozbiljnu transformaciju kluba.
Napravite biznis plan, razgovarajte sa biznismenima iz Podgorice i Crne Gore, nađite put do potencijalnih kupaca iz inostranstva, predočite im šta Budućnost nudi, ili makar može da ponudi, približite im pogodnosti koje mogu da dobiju ulaskom u fudbalsku industriju.
Jer, na ovaj način, za Budućnost nema budućnosti - to pokazuje i prošlost, bliska i dalja.
U vrijeme ekspanzije fudbalske industrije, priče o rasadniku talenata, o Savićeviću i Mijatoviću, sada Adžiću i Bulatoviću, o njihovim prodajama u velike klubove za prilično velike novce, mogu da budu interesantne samo ako služe za predstavljanje potencijala koji klub može da ima.
PRIMJER IZ KOMŠILUKA
Samo jasna vlasnička uloga i briga za sopstvene interese, kroz što je moguće uspješnije poslovanje, može da promijeni kurs Budućnosti.
I ne treba ići daleko, niti se voditi primjerima nekih fudbalskih giganata da bi se zaključilo da bi to mogao da bude model.
Tu je, u komšiluku - zove se Damir Mišković, klub je Rijeka, aktuelni šampion Hrvatske.
Predsjedniče, članovi UO, podgorički i crnogorski biznismeni - guglajte, tu je sada i ChatGPT, lako je naći sve što vas interesuje o njima.
( Aleksandar Radović )