Trampov trgovinski blickrig: Pobjede na papiru, neizvjesnost u praksi

Stupanjem na snagu novih tarifa za više od 90 zemalja, nameti Sjedinjenih Američkih Država su dostigli najviši nivo u posljednjih sto godina, uz najavu da će ih biti još.

Tarife, najavljene pod parolom “recipročnosti”, imaju za cilj da izvrše pritisak na trgovinske partnere kako bi smanjili ono što administracija Donalda Trampa vidi kao nepravedne barijere za američki izvoz i da podstaknu povratak ključnih industrija u zemlju.

Carinske stope variraju od zemlje do zemlje, od osnovnih 10 odsto uvedenih u aprilu, pa sve do 50 odsto za Indiju, zbog njenog nastavka kupovine ruske nafte, i Brazil, zbog sudskog gonjenja bivšeg predsjednika Žaira Bolsonara, koji je blizak Trampu. Dok su neke zemlje poput Velike Britanije, EU, Japana i Vijetnama uspjele da pregovaraju niže stope ili privremena izuzeća, druge su zatečene i sada pokušavaju da procijene potencijalne ekonomske posljedice.

Za američke potrošače, neposredna posljedica ovih tarifa biće vjerovatno poskupljenje širokog spektra proizvoda, uključujući svakodnevne artikle poput odjeće, elektronike, aparata i određenih prehrambenih proizvoda. Ekonomisti procjenjuju da bi to moglo predstavljati godišnji udar od oko 2.400 dolara na kupovnu moć prosječnog domaćinstva.

Na prvi pogled, čini se da je Tramp pobjednik trgovinskog rata koji je pokrenuo nakon povratka u Bijelu kuću u januaru. On je prisilio glavne trgovinske partnere da mu popuste, uveo dvocifrene carinske stope na gotovo sav uvoz, smanjio trgovinski deficit i mjesečno inkasira desetine milijardi dolara prijeko potrebnih za federalni budžet.

Međutim, kako piše agencija Rojters, značajne prepreke ostaju, uključujući pitanje hoće li američki trgovinski partneri ispuniti obaveze o investicijama i kupovini robe, koliko će carine podići inflaciju ili zakočiti potražnju i rast, te hoće li sudovi odobriti mnoge njegove ad hok namete.

Na dan inauguracije, efektivna carinska stopa SAD-a iznosila je oko 2,5 odsto. Od tada je, prema različitim procjenama, skočila na između 17 i 19 odsto. Atlantski savjet procjenjuje da će se ta stopa približiti 20 odsto, najvišem nivou u posljednjih sto godina, nakon što su nove carine juče stupile na snagu.

Trgovinski partneri su se uglavnom uzdržali od uvođenja kontramjera, čime je globalna ekonomija pošteđena bolnijeg trgovinskog rata po principu “milo za drago”. Podaci objavljeni u utorak pokazali su da je trgovinski deficit SAD-a u junu smanjen za 16 odsto, dok je trgovinski jaz sa Kinom pao na najniži nivo u više od 21 godine.

Američki potrošači su pokazali veću otpornost nego što se očekivalo, ali neki od novijih podataka ukazuju na to da carine već utiču na zaposlenost, privredni rast i inflaciju, piše Rojters.

“Pitanje je šta znači pobijediti?” kaže Džoš Lipski, rukovodilac ekonomskih studija u Atlantskom savjetu. “On podiže carine ostatku svijeta i izbjegava uzvratni trgovinski rat lakše nego što je i sam očekivao, ali veće pitanje je kakav uticaj to ima na američku ekonomiju”.

Majkl Strejn, šef odsjeka za ekonomsku politiku u konzervativnom Američkom institutu za preduzetništvo, smatra da bi se Trampove geopolitičke pobjede mogle ispostaviti kao isprazne.

“Geopolitički gledano, Tramp očigledno dobija brojne ustupke od drugih zemalja, ali ekonomski gledano, on ne pobjeđuje u trgovinskom ratu,” naveo je Strejn. “Vidimo da je spremniji da nanese ekonomsku štetu Amerikancima nego što su druge zemlje spremne da nanesu štetu sopstvenim nacijama. A ja to smatram porazom”.

Keli En Šo, trgovinska savjetnica Bijele kuće tokom Trampovog prvog mandata, a sada partnerka u firmi Akin Gamp Strauss Hauer & Feld, izjavila je da snažna ekonomija i skoro rekordni nivoi na berzama “podržavaju agresivniju carinsku strategiju.”

Međutim, Trampove carine, poreski rezovi, deregulacija i politike za podsticanje energetske proizvodnje zahtijevaju vrijeme da bi pokazale puni učinak.

“Mislim da će istorija suditi o tim politikama, ali on je prvi predsjednik u mom životu koji je napravio krupne promjene u globalnom trgovinskom sistemu”, dodala je.

Dosadašnji sporazumi

Tramp je do sada zaključio osam okvirnih sporazuma sa Evropskom unijom, Japanom, Britanijom, Južnom Korejom, Vijetnamom, Indonezijom, Pakistanom i Filipinima, kojima su uvedene carine na njihovu robu u rasponu od 10 do 20 odsto.

To je daleko ispod “90 sporazuma u 90 dana” koliko su zvaničnici administracije najavljivali u aprilu, ali ti sporazumi pokrivaju oko 40 odsto američke trgovinske razmjene. Ako se doda i Kina, koja je trenutno pogođena carinama od 30 odsto, ali će vjerovatno dobiti još jedno odlaganje dodatnog povećanja carina prije roka 12. avgusta, taj udio raste na skoro 54 odsto.

Geopolitički gledano, Tramp očigledno dobija brojne ustupke od drugih zemalja, ali ekonomski gledano, on ne pobjeđuje u trgovinskom ratu. Vidimo da je spremniji da nanese ekonomsku štetu Amerikancima nego što su druge zemlje spremne da nanesu štetu sopstvenim nacijama. A ja to smatram porazom

Ipak, bez obzira na sporazume, mnogi Trampovi potezi u vezi sa carinama bili su nepredvidivi.

On je u srijedu dodatno pojačao pritisak na Indiju, udvostručivši nove carine na robu iz te zemlje na 50 odsto umjesto dosadašnjih 25, zbog indijskog uvoza ruske nafte. Isti nivo carina čeka i robu iz Brazila, nakon što se Tramp požalio na sudski progon svog saveznika Žaira Bolsonara. Švajcarska, koju je Tramp ranije hvalio, sada se suočava sa carinama od 39 odsto nakon što je jedan razgovor njenog lidera sa Trampom doveo do propasti dogovora.

Rajen Madžerus, advokat za trgovinsko pravo koji je radio i u prvoj Trampovoj administraciji i u vladi Džoa Bajdena, rekao je da do sada najavljene mjere ne rješavaju “dugogodišnje, politički ukorijenjene trgovinske probleme” koji muče američke kreatore politika već decenijama, i da bi njihovo rješavanje moglo potrajati “mjesecima, ako ne i godinama”.

On je takođe ukazao da ovi sporazumi ne sadrže konkretne mehanizme za sprovođenje najavljenih velikih investicija, uključujući 550 milijardi dolara iz Japana i 600 milijardi iz EU.

Obećanja i rizici

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen se našla na meti kritika nakon što je pristala na carinu od 15 odsto tokom iznenadnog sastanka s Trampom za vrijeme njegove posjete Škotskoj prošlog mjeseca, i to bez većih ustupaka zauzvrat.

Sporazum je razočarao vinare i farmere, koji su se zalagali za ukidanje carina po principu nula za nulu. Fransoa-Gzavije Uar, šef francuske nacionalne federacije mliječne industrije FNIL, rekao je da je 15 odsto bolje od zaprijećenih 30, ali da će i dalje koštati mljekare milione eura.

Evropski stručnjaci navode da je potez Fon der Lajen spriječio uvođenje viših carina, smirio tenzije s Trampom i izbjegao potencijalno veće dažbine na poluprovodnike, farmaceutske proizvode i automobile, uz uglavnom simbolična obećanja o kupovini američke strateške robe u vrijednosti od 750 milijardi dolara i investiranju preko 600 milijardi dolara. Ispunjenje tih obećanja zavisiće od pojedinačnih članica EU i kompanija, i ne može biti naloženo iz Brisela, ističu stručnjaci za trgovinu i analitičari.

Američki zvaničnici tvrde da Tramp može ponovo uvesti više carine ako procijeni da EU, Japan ili druge zemlje ne ispunjavaju obaveze. Međutim, ostaje nejasno kako bi se to nadgledalo i sprovodilo.

Rojters podsjeća da Kina nikada nije ispunila ni skromne obaveze o kupovini iz Trampovog trgovinskog sporazuma Faza 1 sa SAD-om. Bajdenova administracija, koja je naslijedila sporazum, imala je velike teškoće da je pozove na odgovornost.

“Ništa od ovoga nije isprobano. EU, Japan i Južna Koreja moraće da nađu načine kako da ovo operativno sprovedu,” rekla je Šo. “Ne radi se samo o državnim kupovinama. Riječ je o tome da se privatni sektor motiviše da investira, da obezbijedi kredite ili da kupi određene sirovine.”

I na kraju, osnov za carine koje je Tramp jednostrano uveo sada se osporava pred sudovima. Njegov pravni tim suočio se s ozbiljnim pitanjima tokom rasprave pred apelacionim sudom zbog neobičnog tumačenja Zakona o međunarodnim ekonomskim ovlašćenjima u vanrednim situacijama iz 1977. godine. Rojters navodi da se taj zakon tradicionalno koristi za sankcionisanje neprijateljskih zemalja ili zamrzavanje njihove imovine, a Tramp ga je iskoristio kao pravno uporište za carine. Odluka može biti donijeta u svakom trenutku, ali bez obzira na ishod, očekuje se da će konačnu riječ dati Vrhovni sud.

( Angelina Šofranac )