Građevinski lobi bi da operuša zlatnu koku: Ugledni bokeljski intelektualci kritikuju inicijativu Radunovića

Troje uglednih bokeljskih intelektualaca, inženjerka arhitekture Vlasta Mandić, nagrađivani pisac i književnik Nikola Malović i dr Ljubomir Radojičić, osudili su navode ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića (Nova srpska demokratija) da Kotoru i Boki status zaštićenog područja prirodne i kulturne baštine, pod patronatom UNESCO-a i njegove bafer zone, pričinjava više štete nego što donosi koristi.

Komentarišući izvještaj UNESCO-a kojim se traži moratorijum na gradnju na području Kotora, ali i više bafer zona u tom dijelu primorja, Radunović je kazao da će to “biti veliki problem, jer se plaši da se to odnosi na gradnju u cijeloj Boki”. Zato ministar smatra da bi najbolje bilo organizovati referendum na kojem bi građani Boke odlučili da li i dalje treba ostati na listi UNESCO-a:

“Građani Crne Gore treba da budu upoznati sa ovim problemom jer se radi o moratorijumu koji predlažu za čitavu Boku, a to znači potpuni prestanak razvoja Boke u bilo kojem smislu, saobraćajnom, turističkom, ugostiteljskom. Oni predlažu moratorijum na Kotor i praktično cijelu Boku. To bi značilo nemili događaj za Crnu Goru. Mislim da, kao mnoge druge države i gradovi, treba da podvučemo crtu i da razmislimo šta dalje - da li imamo više koristi od činjenice da smo na listi UNESCO-a, ili imamo više štete što možda ne možemo da izgradimo most preko Bokokotorskog zaliva”, poručio je nedavno Radunović, dodajući da su to “ogromne štete” jer su, kako je kazao, neki investitori već stekli prava da grade, pa bi ih trebalo obeštetiti ako dođe do moratorijuma...

"Zdrave pameti ovo niko ne bi sam sebi radio"

Diplomirana inženjerka arhitekture Vlasta Mandić iz Kotora smatra da su ovakva zalaganja ministra prostornog planiranja na tragu onoga što se već godinama praktikuje na Crnogorskom primorju, gdje se “pogubnim prostorno-planskim dokumentima dozvoljava i realizuje dugogodišnja, nekontrolisana graditeljska ekspanzija”.

“Zaposjedajući najatraktivnije, vjekovima sačuvane, priobalne i druge prostore, agresivni investitorski urbanizam nemilosrdno ruši skladni urbanitet istorijskih gradova Boke Kotorske, Budve, Herceg Novog i dr. Najalarmantnije stanje je u Budvi, tako da se već odomaćio novi stručno-tehnički izraz - ‘budvanizacija’, kao sinonim za urbani haos. ‘Budvanizacija’ će kao negativna doktrina ući u tehničku literaturu i izučavaće se na univerzitetima kao negativna pojava - kako ne treba projektovati, urbanizovati i graditi. Što je najgore, a istovremeno i vrlo tragično, sve se to odvija pod budnim okom i odlukama Vlade Crne Gore i odgovarajućih ministarstava i resora.”

Mandić je istakla da bi “svaki naivni građanin mogao pomisliti da nam ovo radi neko drugi jer zdrave pameti ovo ne bi niko sam sebi radio, tj. svojoj državi ne bi radio”.

“Posljedice takve nebrige, ponašanja su nesagledive, ali već vrlo konkretne. Nakon sastanka Komiteta za UNESCO Crnoj Gori je naložen moratorijum za dalje građevinske projekte i gradnju u zaštićenom području. I, umjesto da resorni ministar hitno pozove svoje saradnike na akciju, tj. razmatranje svih zahtjeva Komiteta za UNESCO i traženje rješenja u prevazilaženju problema, on najavljuje poziv na referendum s motom: ‘Treba da razmislimo je li nam više korist da budemo u UNECO-u ili nam je veća korist da možemo da gradimo. Ogromne štete su to’. Kotorani bi ovome još dodali - jado moj”, ističe Mandić koja ima višedecenijsko iskustvo u planiraju objekata i naselja, ali i obnovi Kotora od posljedica zemljotresa 1979. godine, te rekonstrukciji starih kamenih kuća koje čine ambijentalne vrijednosti Boke Kotorske.

Kotorski puk rekao svoje na karnevalu

Arhitektonska biografija Vlaste Mandić kretala se od konzervatorskih specifičnosti, do interpolacija novih objekata u bogato graditeljsko nasljeđe Boke. Ona ističe da je Radunović “na svoju hamletovsku dilemu” i pitanje koje je postavio Kotoranima i cijeloj javnosti Crne Gore “najbolji odgovor dobio na upravo završenom kotorskom ljetnjem karnevalu”, gdje se s ministrom satirično narugala karnevalska grupa “Kraljevina Svet Vrača”, a što je na trenutak te večeri izazvalo i prekid karnevalske povorke od, kako navodi, strane policije.

“Ova karnevalska grupa je na slikovit, intilegentan, elegantan i decidan način dala odgovor na Radunovićevo postavljeno pitanje: ‘Mozgovi s greškom bi makli UNESCO, pa na mjesto staroga gradili bi freško’”, kazala je Mandić, podsjećajući da kotorski karneval ima tradiciju dužu od pola milienijuma i da je za cijelo to vrijeme “kotorski puk slavio slobodu govora za vrijeme karnevala i na duhovit i satiričan način ukazivao na sve što mu nije po volji i po šteti, ali se niko pametan na to nije ljutio, već su se mnogi osjećali počastvovanim što su ušli u uži izbor.”

Mandić je podsjetila da je rok, koji je UNESCO državi dao da preduzme neophodne korake koji bi Kotor i najveći dio Boke zadržali na prestižnoj listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom te organizacije, samo šest mjeseci.

“Rok je kratak, ali i jedino moguć da izbjegnemo najgori scenario brisanja Kotora s liste UNESCO-a. Zato sva stručna i građanska snaga Kotora vam stoji na raspolaganju da pomogne u rješavanju stvorenog problema. Već od sjutra”, poručila je Mandić ministru Radunoviću i Vladi.

Pitati Bokelje o imenu države

Nagrađivani pisac i književnik Nikola Malović iz Herceg Novog podjeća da je UNESCO specijalna agencija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu sa 195 zemalja članica i sjedištem u Parizu, a čija je jedna od uloga da održava listu mjesta svjetske kulturne baštine.

“Jedno od tih mjesta je i unutrašnji dio Boke Kotorske, tj. Kotorsko-risanski zaliv, koji je, po ocjeni UNESCO-a, važno prirodno mjesto puno istorijskih objekata čije je očuvanje važno za cjelokupnu svjetsku zajednicu. Na stranu to što savremeni turista ne zna u što gleda niti čuje što mu se kazuje, ni oficijelna Crna Gora ne zna da ima more od novembra do maja, niti joj na ulazu piše Boka Kotorska. Predložiti da se Bokelji na referendumu samoizbace sa UNESCO liste može da padne na um samo nekome iz geografije za koju UNESCO nikad i ne bi bio zainteresovan”, kazao je “Vijestima” Malović.

Prema njegovim riječima, na eventualnom referendumu “treba zapravo da se Bokelji pitaju da li su za to da im se država zove Crna Gora i Boka Kotorska jer je tako bilo, ne samo 1813. godine”.

“Boka je Crnoj Gori zlatna koka, a bila bi zlatnija kad ne bi bila na listi UNESCO-a, jer bi tada divljačkije i još hajdučkije mogla da bude izbetonirana kompletamente. Ako nekome smeta romanizam, onda completely.”

Graditeljska groznica "proždire sve pred sobom"

Viši naučni savjetnik u Institutu “Dr Simo Milošević” iz Igala dr Ljubomir Radojičić poručuje da “masovna graditeljska groznica, bez ikakvog plana i bez mišljenja stručnjaka, na Crnogorskom primorju bezobzirno i halapljivo proždire sve pred sobom i ubija svaku perspektivu za budućnost”.

“Ponašamo se kao da je na ovom našem dijelu planete život počeo i završava se bivšim i sadašnjim ‘mladim, lijepim i pametnim’. Ogromna pohlepa za brzim bogaćenjem ruši sve moralne norme i sve se svelo na grabljenje prostora”, ističe Radojičić, dodajući da su nakon već potpuno devastirane Budve sada izgleda na red došli Herceg Novi, Tivat, Kotor...

“Sprovodi se intenzivna betonizacija duž hercegnovske rivijere. Kako je Ulcinj hrabro odbranio Veliku plažu od arapskih investitora, vlasnici lokacija u Herceg Novom (bolnice Meljine i rta Kobila) su im odmah ponudili ove dvije atraktivne lokacije za izgradnju apartmana. Već više decenija sva opštinska rukovodstva i građani Herceg Novog ravnodušno gledaju na propadanje bolnice u Meljinama koja je sa svojom lokacijom već 200 godina jedinstvena na čitavoj obali Jadrana”, ističe Radojičić, dodajući da su sva opštinska rukovodstva Herceg Novog u posljednje tri decenije “ignorisala dobronamjerne sugestije eminentnih naših i evropskih stručnjaka, gaseći svaku nadu da će Igalo biti liječilišno mjesto, oaza mira sa izgradnjom privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine, gdje bi svi djelovi mjesta predstavljali zonu mira u odnosu na ostale djelove obale za sve goste koji tu borave”.

“Umjesto toga, političari i urbanisti su izgradili autobusku stanicu ‘pod prozore’ Instituta ‘Dr Simo Milošević’, a u prvoj zoni zaštite mineralne vode dozvolili izgradnju aprtmana sa upojnim septičkim jamama. Ali, najveći ‘magnum crimen’ je konstatacija da najvažniji prostor Njivica i Njivičkog puta gdje se nalaze ljekoviti faktori Igala (peloid i mineralna voda) izostave iz nefunkcionalnog i nezavršenog kanalizacionog sistema koji građane Herceg Novog umjesto 28 već košta 40 miliona eura. Danas možemo da zaključimo da Igalo nije više liječilišno mjesto kakvu mu je ulogu namijenio ‘Plan razvoja regije Južni Jadran’ koji je finansirala OUN, a izradili eminentni stručnjaci Francuske i Italije”, konstatuje Radojičić, podsjećajući da je svojevremeno i od same OUN istaknut značaj Igala kao prirodnim predispozicijama idealnog lokaliteta za razvoj zdravstvenog turizma.

Sve što se u međuvremenu desilo, kaže, potpuno devalvira tu strategiju održivog razvoja.

“Na putu smo da uništimo plitki akvatorijum Topljanskog zaliva, a s njim definitivno zdravstveni turizam i turizam uopšte, pa se pitamo kome će da koriste apartmani-stanovi, ugostiteljski objekti, a naročito autobuska stanica. Do sada je zaliv čuvala priroda - Bog, šaljući nam kristalno čistu vodu sa Orjena i Lovćena, gdje se more stalno osvježava faktički - vodom koja bi se u drugim zemljama poput Kipra i Izraela, akumulirala i koristila za piće. Međutim, investitori sa svih strana napali su Orjen, i sa kotorske i hercegnovske strane, formirajući sedam kamenoloma, deponija za komunalni i sve masovnije građevinski otpad”, naglašava Radojičić.

Ističe da se prostor prirodne i kulturne baštine Kotorskog zaliva “do sada čuvao i djelimično sačuvao sam UNESCO”. “Dobrotu, Kostanjicu, Verige, Igalo... definitivno nijesu uspjeli da sačuvaju ni projekti OUN. Naše bivše i aktuelne političare, koji žele da zaborave svoje ruralno porijeklo, za koje betoniranje najljepšeg zaliva na svijetu predstavlja progres, naročito kad ga ukrasimo mostovima u Kumboru i Verigama, najviše brine obaveza prema budućim investitorima kojima su već izdate građevinske dozvole u režiji lokalne vlasti, koji jedino vode računa o privatnim i stranačkim interesima”, kazao je Radojičić, ukazujući na ironiju situacije u kojoj se “zamislite, UNESCO ‘drznuo’ da predloži moratorijum na dalju gradnju na prostoru Boke Kotorske, a mi ćemo to riješiti tako što ćemo ukinuti UNESCO”.

( Siniša Luković )