Opasni trendovi u estetskoj medicini: Uz nestručnost do trajnih posljedica
Ljekarka sa trodecenijskim iskustvom, koja je prva u Srbiji primijenila nehirurško podmlađivanje, poručuje da je potrebna bolja zakonska regulativa, edukacija i ljekara i pacijenata, a razbija i zablude o prirodnim supstancama koje se masovno injektuju
U želji da izgledaju što ljepše i mlađe žene nerijetko pribjegavaju estetskim procedurama, ne sluteći da takve korekcije mogu da izazovu ozbiljna oštećenja očiju, ali i drugih organa, ukoliko završe u rukama ljudi koji nisu dovoljno stručni ili koriste materijale upitnog kvaliteta.
Društvene mreže preplavljene su reakcijama žena iz regiona i inostranstva s različitim iskustvima - od jakih alergijskih reakcija, oštećenja rožnjače, pa do trajnih psihičkih posljedica zbog izmijenjenog izgleda do kojeg je dovela migracija ubrizganog materijala.
Dr Jasmina Kozarev, dermatovenerolog i stručnjak iz oblasti laserske i estetske medicine sa preko 30 godina iskustva, za “Vijesti” kaže da estetske procedure mogu i da naškode, pa da željeni cilj ostane daleko, a bolest pored nas.
Ljekarka, koja je prva u Srbiji izvela nehiruršku rejuvenaciju (podmlađivanje), poručuje da je vrijeme da se promijeni trend prakse u estetskoj medicini koja se danas shvata olako.
Strah od starenja i nada u produženu mladost
“Već od druge polovine dvadesetog vijeka u ljekarske ordinacije počinju da dolaze zdrave osobe, sa željom da promijene izgled, poprave kvalitet kože i sakriju nepravilnosti kontura lica. Način života mijenja i ljude koji žele da postanu socijalno prihvatljiviji, a misle da će to lako postići promjenom fizičkog izgleda. Strah od starenja, pogotovo ako je život bio jednoličan bez ostvarivanja zadatih ciljeva, s puno ličnog nezadovoljstva i neispunjenosti, postaje još jedan razlog da se u estetskim procedurama nađe nada u produženu mladost”, priča dr Kozarev.
Podsjeća da je prvi registrovani injektibilni preparat na bazi goveđeg kolagena počeo da se primjenjuje u svijetu 1981. godine, u Americi, a upravo ga je Kozarev primijenila u Srbiji dvije godine kasnije.
Postepeno se, podsjeća, u praksi mijenjao izbor supstanci za injektovanje i njihov kvalitet, što je omogućilo dominaciju hijaluronske kiseline, potom polilakatične kiseline, hidroksiapatita i polilaktokaprona, a svakako je sve bilo u korelaciji s dostignutim efektima, trajnošću i neželjenim efektima nakon injektiranja. Danas je, napominje, potpuno isključena primjena parafina i silikona kao prvih trajnih injekcionih sredstava.
“Međutim, ovaj rast broja procedura i vrsta materijala za injektovanje prati zabrinjavajući porast broja nekvalifikovanih ili nedovoljno kvalifikovanih praktičara koji nude estetske usluge, te posljedični porast komplikacija koji se u svjetskim statistikama kreće od 0,4 do 1 odsto. Da li je samo novac motiv? Izgleda da jeste, ali to onda znači i da vozač s dozvolom B kategorije može da pređe na C da, na primjer, vozi kamion zato što se više zarađuje”, priča Kozarev.
Ona ističe da, kako je imperativ u medicinskoj praksi “primum non nocere” (prvo ne učiniti štetu), a potražnja za estetskim tretmanima sve veća, potreba je za ljekarskom praksom koja stavlja sigurnost na prvo mjesto, mjeri zdravstvene rizike i edukuje osobu koja traži estetsku intervenciju. Postojanje visoko kvalifikovanih ljekara u ovoj oblasti, tvrdi, postaje neophodnost.
“Već krajem 2024. i početkom 2025. godine u svijetu estetske medicine se fokus značajno pomjera prema bezbjednosti i sigurnosti, profesionalnoj ekspertizi i primjeni na dokazima zasnovanoj kliničkoj praksi u ovoj oblasti”, naglašava ljekarka.
Mreže preplavljene neprofesionalcima
Dr Kozarev upozorava na opasnosti reklamnog medijskog prostora jer su onlajn influenseri, platforme poput Groupon-a, obećanja s velikim popustima u vezi sa uslugama, popustima i instant rezultatima, te plaćeni oglasi na društvenim mrežama mjesta gdje su prisutni neprofesionalni praktičari estetske medicine.
Poručuje da je povećana i potražnja za estetskim uslugama oglašavanjem poznatih estetskih i medijskih ličnosti, gdje se kroz njihov identitet intervencije koje obavljaju poznate osobe smatraju dostupnim svakom.
“Pacijenti manje razmišljaju o posljedicama, žele da liče na drugu i poznatu osobu i time da povećaju svoju socijalnu atraktivnost, a smatraju da je uložen novac u intervenciju proporcionalan zadovoljstvu koje se očekuje. I, naravno, manje skupe opcije tretmana postaju izbor. Pritom se ne vodi računa da to znači i injektovanje manje kvalitetnog materijala, nekada i neprovjerenog sastava, odsustvo sterilnosti i svih zdravstvenih preduslova za izvođenje medicinske procedure, a pogotovo odsustvo medicinske konsultacije prije izvođenja zahvata i potpuno odsustvo znanja rješavanja komplikacija, ako do njih dođe”, pojašnjava ljekarka.
Ona kaže da se često pominje riječ “prirodno”, ali je činjenica da se procedurama može imitirati prirodnost izgleda, a da je prirodno samo ono što nam je po rođenju dato.
Zabluda o prirodnoj hijaluronskoj kiselini
Govoreći o tretmanima hijaluronskom kiselinom, za koju se gotovo uvijek može čuti da je potpuno prirodna, ljekarka objašnjava da je u pitanju prirodna supstanca, ali modifikovana hemijskim postupcima da bi mogla da se injektuje.
“Ideja da je hijaluronska kiselina prirodna i da od njenog ubrizgavanja ne može da bude štete je zabluda. Znamo da niskomolekularna hijaluronska kiselina u tkivu pravi zapaljensku reakciju, a visokomolekularna ima suprotan efekat. Hijaluronska kiselina je uvijek tehnološki obrađena, dobijena procesom na ćelijskim kulturama mikroorganizama, gdje se uvijek u većoj ili manjoj mjeri može prenijeti DNK bakterijskog soja, te tako neželjeno, iako u malom procentu, unosimo tuđi antigen. Umrežavanje hijaluronske kiseline, koje je neophodno za postizanje određenih fizičkih osobina poput viskoznosti ili elastičnosti odnosno tvrdoće, koje se postiže dodavanjem drugih supstanci poput BDDA, je takođe potencijalni izvor imunološkog neprihvatanja od strane naše kože i tijela”, ističe ljekarka.
Regulativa slaba, posljedice mogu biti opasne
Dr Kozarev kaže da propisi regulišu samo registraciju materijala za injektovanje i medicinsku opremu, ali da manjkavost zakonske regulative postoji na polju obuke injektora u skladu s realnim potrebama, nije precizno propisano ko vrši obuku, koji su ciljevi obuke, koji dokazi provjere znanja su potrebni, niti kakva je provjera kvaliteta obuke, ni kako se sertifikuju osobe koje vrše edukaciju. Trebalo bi, tvrdi, propisati koji je broj kvalifikacionih intervencija potreban da bi se ispunio edukacioni zahtjev, a ne samo broj sati provedenih u posmatranju intervencija ili samom prisustvu teoretskim predavanjima. U regulativi, kaže, nema ni pozicije osobe koja je edukovana i zakonom kvalifikovana za nadzor sprovođenja zaštitnih mjera kada su u pitanju laserske procedure, što je esencija nadzora u razvijenim zemljama svijeta.
Ljekarka upozorava da injektori bez sertifikata ili praktičari estetske medicine nemaju ekspertizu za primjenu ovih metoda kod osoba koje imaju komorbiditete, odnosno prateća oboljenja.
“Lasere velikog kapaciteta (kalas IV), kao i medicinska sredstva istog ranga nalazimo u kozmetičkim salonima. Greške tokom injekcionih ili drugih estetskih tretmana mogu da imaju sljedeće posljedice: akutne, odložene i kasne alergijske reakcije, ASIA sindrom, aktiviranje hroničnih autoimunih bolesti, vaskularne okluzije, sljepilo, oštećenje nerva, trajna oštećenja integriteta kože i, kao najtežu posljedicu, gubitak života”, naglašava Kozarev.
Kaže da nestručnost u estetskoj medicini dovodi do finansijske štete, trajnih emocionalnih i tjelesnih posljedica.
“Dugotrajne posljedice nastaju kod genetski predisponiranih osoba s komorbiditetima koje iziskuju značajni finansijski izdatak za dugotrajno liječenje i saniranje posljedica, te promjene koje mogu da odvedu u anksioznost, depresiju, trajno zdravstveno oštećenje i smanjenu radnu sposobnost”, ističe ona.
Edukacija prije svega
Dr Kozarev kaže i da je potrebno obezbijediti maksimalnu transparentnost informacija iz ove oblasti, što uključuje edukaciju i pacijenata i ljekara.
“Kod budućih pacijenata iz oblasti estetske medicine je potrebno raditi na povećanju svijesti o zdravlju i podizanju zdravstvene kulture. Neophodno je da im se pruže sve informacije o procedurama, neželjenim efektima, komplikacijama prije izvođenja i da za to postoji pisana dokumentacija unutar prakse.
Neophodno je da svaki pacijent provjeri kroz licencu i sertifikaciju ljekara kog želi da odabere, da traži sve informacije, da dobro razmisli o proceduri, da se ne vodi nerealističnim očekivanjima, te da bude svjestan da se radi o medicinskoj proceduri sa svim rizicima i ne postavlja prioritet na osnovu cijene intervencije”, naglašava ljekarka.
S druge strane, edukacija na strani ljekara podrazumijeva da se zakonski regulišu principi obuke, način rada i kontrole rada praksi koje se bave tom djelatnošću, a obuku je potrebno vezati za akademske institucije.
“Potrebno je raditi na konstantom povećanju fonda znanja iz ove oblasti koja se progresivno širi i donosi sve veći broj pacijenata. Smatram da bi bilo korisno unaprijediti ovu oblast kroz formiranja specijalističkih dvosemestralnih studija koje pokrivaju sve aspekte ove oblasti, (laserska hirurgija, injektovanje, primjena neurotoksina, internistički aspekti, endokrini aspekti, hirurški aspekti, farmakološki aspekti, nutricija, anestezija, radiologija - primjena ultrazvuka, imunologija, psihijatrija), a time se omogućava standard u edukaciji svih ljekara, pa i već postojećih specijalista iz drugih oblasti koji žele da se bave ovim procedurama”, smatra ljekarka.
Kaže da bi u toku specijalizacija iz dermatovenerologije i plastične hirurgije trebalo propisati broj sati teoretske obuke i broj pacijenta u toku praktičnog treninga koji se odnosi na svaku pojedinačnu estetsku proceduru i verifikovati brojem samostalno izvedenih intervencija (kao što je slučaj s drugim procedurama neestetske prirode iz tih oblasti specijalizacija.
Interesantna priča u porodičnom stablu
Dr Jasmina Kozarev potiče iz čuvene ljekarske porodice iz Vojvodine, a sa očeve strane, u porodičnom stablu, postoji posebno interesantna priča. Jedna od sestara njene babe bila je Mileva Marić Ajnštajn.
Kozarev je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a studije je završila s nepune 23 godine. Uža specijalnost su joj laserske vaskularne procedure, a prva je u Srbiji koja je izvela nehiruršku rejuvenaciju. Kozarev radi i kao edukator na brojim svjetskim dermatološkim klinikama na obuci lokalnog medicinskog osoblja (Life Care International i Univerzitet Sultrak, UAE LAHA centar, Slovenija, Ahmadi hospital, Kuvajt, The Touch, Indija).
( Ana Komatina )