Umjetnost nije za ocjenjivanje
Numerom “Dobro je” Andrijana Božović prekinula d iskografsku pauzu, a ovaj singl koji je na objavljivanje čekao osam godina, donio joj je i prvo mjesto na Biseru Jadrana
Crnogorka pjevačica Andrijana Božović svoju karijeru počela je na festivalima prije više od 20 godina. I bez obzira na to da li je pjevali na play-back ili uživo, sa istih se uvijek vraćala sa hitom. I pored diskografske pauze koja je uslijedila nakon gašenja istih, Andrijanine pjesme publika nikad nije zaboravila. Naprotiv, i danas se pjevaju kao prvog dana.
Zato je mnoge obradovao njen diskografski come-back koji se upravo desio na festivalu. Naime, Andrijana je sa numerom “Dobro je” odnijela pobjedu na prvoj festivalskoj večeri “Bisera Jadnrana” posvećenoj crnogorskim izvođačima, dok je na drugoj - regionalnoj osvojila drugo mjesto. No, činjenica je da sve pobjedničke pjesme ne postanu hitovi, što nije slučaj i sa numerom “Dobro je” koju je publika još kod prvog slušanja zavoljela. U pjesmi koja govori o usponima i padovima, a za čiji tekst su bili zaduženi Sanja Perić i Slavko Milovanović koji ujedno potpisuje i muziku mogu se pronaći svi, njena poruka mnogima će u najtežim trenucima biti vodilja. Aranžman za ovu numeru radili su Marko Milatović, Vladimir Popović Pop i Bole Martinović.
Na objavljivanje ova numera čekala je skoro deceniju, kako Andrijana kaže u intervjuu za Vijesti- “pravi trenutak”...
Andrijana, ti si neko ko je svoju karijeru počeo na festivalima po kojima je Crna Gora bila prepoznata i u regionu. Nekako sa njihovim gašenjem desila se i tvoja pauza. Nastup na Biseru Jadrana na neki način tvoj je povratak autorskoj muzici. Koji je bio prelomni momenat da odlučiš da ponovo nastupiš na nekom festivalu?
Ispada tako iako moja pauza zaista nema veze sa gašenjem festivala, al tako se poklopilo. Što se tiče festivala “Biser Jadrana”, nije postojao neki baš prelomni momenat, više je bio splet nekih neobičnih okolnosti - svakako, imala sam želju da promovišem novu pjesmu i da ispunim želju jednoj osobi i pojavim se konačno na festivalu.
Od početka uvijek si bila prepoznata po tom italo-mediteranskom pop zvuku. Za ovo vrijeme pop žanr je evoluirao i danas ga miješaju sa drugim pravcima. No, sem produkcije koja je modernija i prilagođena današnjem vremenu ostala si vjerna upravo onom izvornom popu. Koliko je teško ostati dosljedan sebi danas kad se prati svaki lajk, šer, pregled i kad su mnogi upravo zbog toga napravili kompromise?
Mislim da je u životu najbitnije biti iskren i dosljedan sebi jer onda sve što radiš, bude autentično. Zaista sam uvijek radila onako kako sam osjećala, tako sam i birala pjesme ili su one već birale mene. Vjerovatno to publika osjeti i vrednuje na pravi način a opet s druge strane, ne možemo svi da volimo iste stvari, a i ne treba.
Ova pjesma stoji u fioci osam godina i ona je mogla biti davno snimljena, ali nije. Očigledno je čekala svoj momenat.
Tekst je takav da se u njemu može pronaći svako jer život je pun uspona i padova. I sama si prošla kroz mnoge ružne i lijepe faze u životu. Kako si i sama reagovala kad si čula pjesmu, a posebno tekst?
Kao što sam i rekla - ova pjesma je odavno kod mene, dopala mi se na prvi takt. Inače, kad god sam birala pjesme, birala sam ih po osjećaju koji su kod mene izazivale - nešto je moralo iznutra da me pokrene. Zato i jeste bitna emocija, zato i jeste bitna ta iskrenost, zato sam i ostala dosljedna sebi i nekom svom stilu.
Mnogi festivali danas puštaju pjesme prije zvaničnog događaja. Time se u startu stvaraju favoriti. Toga nema kod Bisera Jadrana. No, je li zbog toga publici koja je odavno navikla na ovaj sistem teže da odjednom procesuira više od 20 pjesama za dva-dva i po sata koliko traje program?
Da, to je najčešće slučaj kod radijskih festivala. “Biser Jadrana” je koncipiran drugačije i zaista nije lako procesuirati toliko pjesama odjednom ali nije suština u procesuiranju tog momenta - suština je da publika dobije veliki broj lijepih, novih pjesama i da uživa u njima u nekom narednom periodu. Bojan Delić kao idejni tvorac ovog festivala i Zvonimir Nedeljković, PR festivala, odradili su vrhunski posao i zaista im hvala na tome.
Prošle godine bila si u žiriju istog festivala. Koliko je teže ocijeniti nečiji rad i trud - jer to nije samo onih tri i nešto minuta na sceni, već su to višemjesečne pripreme, snimanja i puno uloženog truda i novca, a i sama si godinama prolazila kroz isto?
Jako je nezahvalno biti u žiriju jer vazda rizikujete da će se neko naljutiti….Bilo je toga i prošle godine, al tu ne možete ništa - ja sam gledala da odradim svoj posao krajnje profesionalno i da budem zaista čista pred samom sobom, s druge strane prihvatila i to da će biti ljutnje. No, smatram da umjetnost nije za ocjenjivanje - umjetnost je univerzalna, posebna i ako vjerujete u nešto što ste stvorili, ničija ocjena vas ne može poremetiti niti pokolebati.
Na prvoj večeri gdje su bili crnogorski izvođači odnijela si pobjedu. No, pjesma je dobro prošla i na internacionalnoj večeri jer si osvojila drugo mjesto. Jesu li sve ove nagrade potvrda da će se pjesma slušati, imaš li već sad feedback od publike kako im se sviđa i koliko će te iste obavezati da budeš diskografski aktivnija?
Nagrada kao nagrada je dobar podstrek za dalje, dobra je potvrda autorima i aranžerima - da su odradili vrhunski posao, ali opet kažem - ti isti ljudi vjeruju u svoj rad i bez nagrade.
Kad radiš iz duše i prema osjećaju, onda ti je lična satisfakcija najbolja nagrada. Lično nisam na ovaj festival došla takmičarski nastrojena, štaviše u tom periodu sam imala nekih privatnih turbulencija pa mi je festival bio posljednja misao. Da li sam srećna zbog nagrada - jesam, naravno al’ me čini još više srećnom činjenica da su ljudi zaista oduševljeni pjesmom.
Plan mi je da uskoro odradimo spot za nju, a vrlo brzo nakon toga publika može očekivati još jednu numeru - to je projekat Zorana Markovića, poznatijeg kao Zonjo iz Buksovaca, a u pitanju je društveno angažovana pjesma. Mislim da će biti interesantno (smijeh).
Kad si ti počinjela, muzika je nosila lijepe poruke, mladi su imali na koga da se ugledaju. Danas upravo muzika koju mladi slušaju nosi ne baš dobre poruke, puna je sintetičkog zvuka i autotjuna. Koliko i to šta je u trendu i aktuelno nekad zna da obeshrabri muzičara da djeluje i snima?
Ako vjeruješ u ono što radiš, onda nećeš omanuti. Svaki proizvod ima svoju publiku i činjenica je da je danas ponuda veća no ikada, al ako govorimo o sumnjivom kvalitetu, toga je vazda bilo - sjetimo se samo 90-ih i poplave turbo folka i nižerazrednih tekstova. I danas ima toga, samo u drugačijem pakovanju.
Jedna si od rijetkih crnogorskih pjevačica koja iza sebe ima album. Od objavljivanja albuma “Na krilima anđela” prošla je 21 godina. Je li došlo vrijeme za novi projekat i da li bi se na njemu našle sve one pjesme koje si u ovom periodu objavljivala kao singlove?
Planirala jesam da sve singlove koje sam izbacila objedinim na jednom albumu, kao kompilaciju. A jeste, prošlo je baš toliko al nikad nisam bila u fazonu da nešto moram pošto po to. Nekako, se sve namjesti kad treba, pa valjda je sad i stiglo vrijeme za to.
( Marija Vasić )