„Drava” se nije predala

U Tivtu održana međunarodna premijera igrano-dokumentarnog filma o herojskoj ratnoj epopiji na Dunavu, prije više od 80 godina, a čiji je akter bio i jedan Tivćanin

7680 pregleda0 komentar(a)
Dio ansambla na poklonu, Foto: Siniša Luković

U okviru pratećeg programa međunarodnog Festivala mediteranskog teatra “Purgatorije” u Tivtu, preksinoć je na Ljetnjoj pozornici u Donjoj Lastvi održana međunarodna premijera igrano-dokumentarnog filma “Drava se ne predaje” u produkciji “Crater studija” i Vojno-filmskog sudija “Zastava film” iz Beograda.

Pred velikim brojem ljubitelja sedme umjetnosti prikazano je ovo ostvarenje reditelja Nikole Lorencina, scenariste Dragan Spasojevića i direktora fotografije Aleksandra Serđa Kalezića. U glumačkoj ekipi ovog filma je i dvoje Bokelja, glumica Marija Bergam i poznati kantautor Antonije Pušić (Rambo Amadeus) koji je i napisao muziku za film. Pored Bergam i Pušića,u “Dravi se ne predaje” igraju i: Lazar Đukić, Sergej Totić, Stevan Knežević, Rade Ćosić, Danilo Milovanović, Aleksandar Trmčić i Nebojša Đorđević.

Projekcija je, pod otvorenim nebom i u prepoznatljivom mediteranskom ambijentu, pružila publici priliku da doživi snažnu priču o herojstvu komandanta riječnog monitora “Drava” Kraljevske mornarice Jugoslavije, poručnika bojnog broda I klase Aleksandra Berića, i njegove posade, u prvim danima Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, aprila 1941. godine.

Monitor "Drava"foto: Privatna arhiva

“Drava” se tada zatekla na Dunavu u blizini mađarske granice i danima je, ignorišući naređenje Komande Riječne ratne flotile iz Novog Sada da se brod preda neprijatelju, vodila teške borbe sa njemačkim kopnenim i vazduhoplovnim jedinicama, kao i mađarskim riječnim ratnim brodovima. Jugoslovenski monitor je čak veoma uspješno granatirao njemački vojni aerodrom kod Mohača, u vazduhu ili na zemlji uništio ili oštetio tridesetak neprijateljskih aviona, oštetio dva ratna broda i uništio nekoliko njemačkih tenkova na obalama Dunava, da bi konačno, 12. aprila na 1287. kilometru Dunava kod Čelareva, u neravnopravnoj borbi sa njemačkim bombarderima JU-87 “štuka”, “Drava” zadobila teška oštećenja i na kraju potonula uz velike ljudske žrtve, ali ne prestajući da se bori do kraja i ne spuštajući svoju ratnu zastavu dok se nad njom i njenim komandantom Aleksandrom Berićem, koji je ostao na komandnom mostu monitora, nisu sklopili talasi Dunava. Među stradalima na ovom herojskom brodu bio je i jedan Tivćanin, tada 21-godišnji mornar-mitraljezac Kuzma Mirošević.

Herojska epopeja “Drave” i njene posade je tek nakon 80 godina od potonuća broda, dobila svoju filmsku adaptaciju. Autorski i glumački tim filma “Drava se ne predaje” potrudio se da u najvećoj mogućoj mjeri, prikaže gotovo sve aspekte dešavanja u vezi sa tim ratnim brodom na Dunavu tokom Aprilskog rata 1941. pri čemu je za snimanje u najvećoj mjeri korišten brod-muzej (“Dravi” vrlo sličan stari riječni monitor) “Sava” u Beogradu, kao i kompjuterski generisana grafika kojom su prikazane borbene sekvence.

Sa projekcijefoto: Siniša Luković

Film “Drava se ne predaje”, koji je već stekao zapažene kritike i uvršten među pet najboljih igranih filmova 2024. godine u Srbiji, u Tivtu je predstavljen u prisustvu dijela autorskog i glumačkog tima.

Nakon projekcije, publici se obratio scenarista i izvršni producent Dragan Spasojević, zahvalivši se domaćinima, kolegama i gledaocima.

“Hvala vam što ste večeras došli i uveličali našu međunarodnu premijeru, jer ovo je prva međunarodna plovidba “Drave”. Mogu da kažem da nije bilo jednostavno napraviti ovaj film. Velika je odgovornost, na svim ovim ljudima ovdje koji su vam se predstavili, jer smo radili jedan istorijski događaj, star 80 godina. Više je bio zapostavljen nego što zaslužuje”, kazao je on, dodajući da se na prvoj međunarodnoj premijeri ovog filma on već osjeća kao da je osvojio neku festivalsku nagradu.

“Tokom snimanja smo imali mnogo lijepih momenata, ali ono što mi je posebno drago jeste što ste vi, publika, prepoznali da smo napravili nešto vrijedno. Ne mogu da preskočim ni zahvalnost gradu Novom Sadu, koji je omogućio da projekat zaživi i koji je od samog početka bio uz nas - od priprema i realizacije, pa do postprodukcije. Tivat i Novi Sad su pobratimi, a eto i Aleksandar Berić koji je službovao i u Boki i na Dunavu nas spaja, pa tako i ovaj film. Zahvaljujući toj inicijativi, ojačali smo veze između njih i nadam se da će to prijateljstvo biti sve jače i bogatije, ne samo kroz velike projekte, nego i kroz mnoga druga zajednička ostvarenja”, zaključio je Spasojević.