Rožaje i Crna Gora

Višak riječi, manjak odgovornosti

U Crnoj Gori se, nažalost, i dalje troši previše energije na komentarisanje, a premalo na konkretna rješenja. Pišu se kolumne, prepisuju tekstovi, iznose svakodnevne kritike… ali rijetko ko nudi jasan, realan i održiv pravac razvoja. Crnoj Gori ne nedostaje analiza - nedostaje joj odgovornost. Nedostaje spremnost da se djeluje tamo gdje je najteže: u ekonomiji, zapošljavanju, realnom sektoru. U oblastima koje se ne rješavaju statusima na društvenim mrežama, već ozbiljnim planiranjem.

Potencijal koji ne prelazi u stvarnost

Šta danas imaju Rožaje i Crna Gora?

Ogroman potencijal - ali i još veći jaz između mogućnosti i stvarnosti. Imaju sposobne ljude, ali često zanemarene. Imaju mlade koji žele da ostanu, ali nemaju gdje da rade. Imaju dijasporu koja želi da pomogne, ali ne i sistem koji zna kako da je uključi.

Javne ustanove su preopterećene administracijom. Suočavamo se s viškom kadrova, dok stvarni kapaciteti i znanja ostaju neiskorišćeni. Zapošljavanja se prečesto sprovode po političkom ključu, a ne po stručnosti.

Imamo ministre koji očekuju da njihove probleme riješe drugi - strani savjetnici, međunarodne misije, investitori. Kao da domaća pamet ne postoji. Kao da neko sa strane bolje zna šta treba Rožajama ili bilo kojem drugom mjestu u Crnoj Gori.

To nije upravljanje. To je bježanje od odgovornosti.

Mladi odlaze - traže sigurnost i budućnost

Kada jedan mladi čovjek napusti rodni grad, s njim odlazi budući inženjer, doktor, radnik. Odlazi budući roditelj - odlazi budućnost grada i države.

A iz Rožaja i Crne Gore odlaze masovno.

Da li je to znak da se politika zapita - zašto?

Da li je to znak da su potrebne promjene, i to radikalne?

Jer ovakva politika vodi Rožaje u propast i na ivicu egzistencije.

Temelj svega - odgovornost

Moramo jasno reći: bez odgovornosti nema razvoja.

Rožaje ne može čekati da neko drugi riješi njegove probleme. Crna Gora ne može naprijed ako stalno traži krivca - u bivšima, u okolnostima, u „teškoj realnosti“. Da, realnost jeste teška - ali odgovornost se upravo u toj težini dokazuje.

Odgovornost znači da ne ćutimo kada sistem ne funkcioniše. Da ne pravimo kompromise s neznanjem, korupcijom i lošim navikama. Da prvo pitamo sebe: Šta ja mogu da uradim bolje?

Zato predlažem jednostavno mjerilo za svakoga ko želi da vodi - bilo opštinu, bilo državu: Ne pitaj koga možeš da okriviš - pitaj šta možeš da uradiš.

Vrijednosti koje ne smijemo izgubiti

Naše društvo se mora vratiti temeljima: znanju, radu, čestitosti - i odgovornosti.

Bez toga nema ni budućnosti.

Vrijeme je da odgovornost postane standard - ne izuzetak.

Da postane navika, a ne incident.

Da bude vrijednost, a ne izgovor.

Primjer iz Petrovca - gdje politika mora da djeluje

U Petrovcu, mladi preduzetnik vodi mali biznis prevoza turista barkama i čamcima do okolnih plaža. Sam je sve pokrenuo i danas zapošljava tri stalna i više sezonskih radnika. Od ranog jutra do kasno u noć, svakodnevno je na promenadi - lično prodaje karte, promoviše usluge i stvara vrijednost.

Tokom odmora upoznao sam ga i ponudio volontersku pomoć - jer njegov rad i stav inspirišu. Kada mu se nedavno pokvario motor na jednom čamcu, rekao sam mu:

„Kupi novi.“

Odgovorio je:

„Kupio bih, ali onda neću imati za radnike i ostatak sezone“.

Ovo nije priča o neuspjehu - već o trenutku kada politika mora da preuzme odgovornost.

Ovakvi ljudi ne traže milostinju. Traže sistem koji ih podržava. Traže državu koja razumije realan život. Traže sigurnost da novac koji teško zarade i uredno plate kroz poreze ide tamo gdje je najpotrebniji. Takvih primjera ima širom Crne Gore.

Vrijeme za povjerenje i sistemsku podršku

Preduzetnici žele povjerenje u institucije. A institucije moraju pokazati odgovornost. Politika mora stvoriti prostor za konkretne ljude - da se jave, da dobiju pomoć, da budu podržani. Vrijeme je da prestanemo tjerati mlade da odlaze - i da ih počnemo pozivati da ostanu i stvaraju ovdje, u svojoj domovini - Crnoj Gori.

Autor je nosilac Ordena za zasluge za narod SR Njemačke (Bundesverdienstkreuz) i dobitnik Plakete „30. septembar“ - najvišeg priznanja grada Rožaja

( Prof. dr Ernes Erko Kalač )