Metodije: Lutovac najodgovorniji za dešavanja u Gornjem Zaostru, Đurišić zaslužio poštovanje, cilj progon srpskog naroda
Po svoj prilici, dovodi se u pitanje ne samo pravo da slobodno mislim i govorim, nego i da se molim i javno ispovjedam svoju vjeru", kazao je Metodije
Mitropolit Metodije optužio je predsjednika Opštine Berane Đola Lutovca da je najodgovorniji za sve što se dešavalo na posjedu porodice Dobrašinović u Gornjem Zaostru u Beranama, gdje je bio podignut spomenik Pavlu Đurišiću ratnom zločincu poznatom po saradnji sa okupatorima i masakrima nad civilima.
Tvrdi i da je Lutovcu i predsjedniku Opštinskog odbora SNP Berane Ivanu Radeviću namjera "progon srpskog naroda, srpske istorije i srpske crkve".
Metodije je u svom obraćanju javnosti, objavljenom na sajtu eparhije budimljansko-nikšićke, podijelio informaciju i da su dva policijska inspektora koja su bila tog dana u Gornjem Zaostro suspendovana "jer su ih novinari optužili da su 'samo posmatrali konflikt' kada im je oduzeta oprema, što je notorna neistina i kleveta". On je kazao i da su ta dva inspektora "svoj posao radili do kraja profesionalno i časno".
Takođe je rekao da je njegovo uvjerenje da je "vojvoda Pavle Đurišić, kao jedan od komandanata Jugoslovenske vojske u Otadžbini, zaslužio poštovanje zbog svoje vojničke hrabrosti, rodoljublja i patriotske spremnosti da položi svoj život u odbrani prava na opstanak i postojanje srpskog, pravoslavnog naroda ovih prostora".
Prema Metodijevom viđenju događaja ekipe "Vijesti" i "Pobjede"su dobili dozvolu da snimaju liturgiju i njegovu besjedu. Kako tvrdi novinari su kasnije na privatnom posjedu Vujadina Dobrašinovića bili lijepo ugošćeni, da su "jeli i pili za trpezom i pjevali zajedno sa narodom", ali da im snimanje nije bilo dozvoljeno na privatnom posjedu.
On je u izjavi objavljenoj na sajtu eparhije budimljansko-nikšićke kazao da je saznao da je spomenik postavljen u četiri sata ujutro 7. avgusta.
"Policija je tog dana uoči slave, 7. avgusta, nakon pretresa kuće privela domaćina slave Vujadina Dobrašinovića koga je označila kao organizatora. Dobrašinović je vlasnik privatnog posjeda gdje je spomenik postavljen. Uz tu optužbu, naveden je i moguć uticaj na svjedoke u toku postupka, te mu je određeno zadržavanje do 72 sata, a potom i pritvor do 30 dana. Njegov zet Dragoljub Šćekić je sa Dobrašinovićem bio kum slave, on je takođe priveden 7. avgusta na saslušanje. Uprkos svim tim nesrećnim okolnostima, u navečerju slave tu je održano književno i guslarsko veče, prisutni su bili parohijski sveštenici, događaj je protekao u mirnoj atmosferi, alkohol je bio zabranjen. Nakon ponoći, nešto posle dva sata ujutro došao je gradonačelnik Berana Đole Lutovac sa Ivanom Radevićem predvodeći preko 200 policijaca pod punom opremom, 30 oklopnih vozila, vatrogascima i mehanizacijom (bagerima) za rušenje i uklanjanje spomenika", tvrdi Metodije.
Sa ručka pod šatorom nakon otvaranja spomenika zločincu
Naveo je da su na insistiranje sveštenika Milenka Ralevića pokazali rješenje kojim se nalaže uklanjanje spomenika u roku od tri dana i da je upravo njegovim zalaganjem postignut dogovor sa državnim službenicima da se spomenik dobrovoljno ukloni.
"Tako da ne dođe do meteža i bilo kakvih nemilih scena i da se ne ruži praznično, duhovno sabranje koje je najvažnije. Nakon sat i po pregovora policijske snage su se povukle uz postignut dogovor da sjutra oni koji su spomenik postavili isti i uklone do 15 sati, u okviru novog kraćeg roka, mimo onog od tri dana po rješenju Tužilaštva", kazao je Metodije.
Dodao je da su te noći dva puta policijske snage dolazile da ruše spomenik.
"Pritisak na narod je bio strašan i neprimjeren. Gradonačelnik Berana umjesto da smiruje tenzije i upravlja krizom, umjesto da zaštiti svoje mještane bez obzira na nacionalnu, vjersku i političku pripadnost, on je u potpunosti konflikt proizveo i podgrijavao. Nažalost, njegov posao su te duge i mučne noći preuzeli parohijski sveštenici zauzevši se da umire situaciju koja je prijetila da eskalira, uvjerivši u dva navrata policijske snage da nema potrebe za nasilnim rušenjem i produbljivanjem nesloge i razdora, pozivajući se na moj sutrašnji dolazak i ubjeđujući ih da ću ja svojim prisustvom uticati na domaćine i prisutne da spomenik mirno i trajno uklone s privatnog posjeda, što je i učinjeno. Nažalost, kako je noć odmicala sve je bivalo jasnije da je gradonačelnik Lutovac brutalno sprovodio planiran i namjeren posao, po svojoj pameti ili tuđem nalogu, na vama je da utvrdite, nasrćući na mještane sela i utjerujući im strah. Gradonačelnik je te noći i djelom i riječju potvrdio odsustvo dobre namjere prema srpskom narodu i srpskoj crkvi i na mirotvorna uvjeravanja sveštenstva da će mojim dolaskom spomenik biti uklonjen, a samim tim ispunjeni zahtjevi Tužilaštva, izazvao opštu sablazan i burnu reakciju prisutnog naroda javno sumnjičivši moju riječ i postupanje. Sjutrašnji događaji su ga demantovali, spomenik je bez rušenja uklonjen. Ali su posljedice njegovog nedjelanja i nedjela mještane odvele u pritvor na 30 dana", tvrdi Metodije.
Navodi da je "krajnje neodgovorno ponašanje gradonačelnika Lutovca i koalicionog mu partnera Radevića na čelu policijskih snaga koji su potpuno promašili opis svoga radnog mjesta i u potpunosti izdali i iznevjerili narod koji ih je izabrao na te visoke pozicije, a sebe otpisali iz reda pristojnog svijeta".
"Jedan istorijski fakt pretvorili su u politički konflikt najvećih razmjera ugrozivši živote mještana, njihovu sigurnost i povjerenje u sistem i državu. Time su u stvari demonstrirali, i on i oni koje predstavljaju, svoju krajnju namjeru – progon srpskog naroda, srpske istorije i srpske crkve. Intenzitet akcije koju su sproveli i koju i dalje sprovode je krajnje neprimjeren, dok pojedini mediji bestidno nastavljaju da podgrijavaju lažima cio događaj kako bi opravdali napad na sopstveni narod. Žalosno da žalosnije biti ne može. Duboko sam zabrinut zbog ovog agresivnog i neprimjerenog postupanja prema ideološkim neistomišljenicima. Neka objektivna istorija ispriča i razdani istorijske događaje i aktere, na tome treba svi da radimo, ali progoni i zastrašivanja na ideološkoj osnovi koja je pritom antifašistička, nije evropska tekovina. Podigli ste silu na narod okupljen oko spomenika jugoslovenskog oficira koji je oslobodio Berane 13. jula od fašista, što Crna Gora i danas slavi i obilježava kao svoj praznik. Ne znam koju vi istoriju učite i od koga, zato sam i predložio da Gornje Zaostro bude mjesto gdje ćemo organizovati simposione i okupiti istoričare, naučnike, društvene i kulturne radnike da učimo o sebi i svojoj istoriji".
Dodao je da su Lutovac i Radević postavivši se "na čelo policijskog konvoja, nepotrebno i do kraja ugrozili sigurnost svojih sugrađana".
"Iz svih navedenih razloga, Lutovca koji je gradonačelnik Berana smatram najodgovornijim za sve što se uoči slave dogodilo na privatnom posjedu porodice Dobrašinović, kao i potonje medijske i političke hajke, linč i hapšenja Dobrašinovića i Femića, kao i pozivanja sveštenika Ralevića dva puta u policijsku stanicu zadržavajući ga četiri sata, gdje ga je ispitivao lično načelnik Željko Babović sa još pet visokih službenika, a na kraju i ovog mog isleđivanja drugi put za mjesec dana. Konačno, sve se to čini da se pokrije i opravda najblaže rečeno, pogrešno postupanje čelnika Opštine prema mještanima".
Pojasnio je da je 8. avgusta služio liturgiju kojoj su prisustvovali novinari "Pobjede" i "Vijesti", da su bili bez akreditacija i "press" prsluka, te da su se od ostalih razlikovali samo po tome što su nosili foto-aparate.
Kazao je i da je spomenik pripremljen za uklanjanje bio prekriven, te da ga je on otkrio i cjelivao, "kao što se cjeliva svaki spomenik počivšega".
"Potom sam se obratio izmučenom narodu koji je pod svenoćnom opsadom i prijetnjama dočekao praznično jutro, blagoslovio ih i ohrabrio u svakom dobrom i hrišćanskom nastojanju, poučio ih i podržao da spomenik uklone čemu je potom narod mirno i složno pristupio. Smjesta i u potpunosti ispunjen je zahtjev Tužilašta i policije. To je dobar i čestit srpski narod prema kom se država ponijela kao prema posljednjim kriminalcima. Za potrebe blaćenja moga imena, smišljena je i javno plasirana neistina da sam tom prilikom vršio čin osveštavanja spomenika, jer nije tačno da sam činodejstvovao tom prilikom. Nikakav ceremonijalni akt u tom smislu nije bio ni planiran, niti je s moje strane preduzet", tvrdi Metodije.
Naveo je i da "pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću" izjavljuje da sve dok je bio prisutan u hramu i kasnije na imanju porodice Dobrašinović, da nije vidio i koliko je njemu poznato nije bilo nikakvih incidenata, niti verbalnog i fizičkog nasilja prema bilo kom prisutnom licu.
"Pomenuti novinari su kasnije na privatnom posjedu Vujadina Dobrašinovića lijepo ugošćeni, jeli su i pili za trpezom i pjevali zajedno sa narodom. Svi su bili dobrodošli, ali snimanje nije bilo dozvoljeno na privatnom posjedu. Nakon mog obraćanja spomenik je uklonjen bespogovorno i trajno. Zbog toga je potpuno nesuvisla i logički neodrživa senzacionalistička tvrdnja dijela, anticrkveno i antisrpsko nastrojenih i ideološki ostrašćenih, medija i javnosti o 'zapaljivom' govoru jer je narod nakon mog govora mirno uklonio spomenik. Nikakvih problema nije bilo. Zapaljiv govor podrazumjevao bi da se nakon njega atmosfera zapalila i nad skupom izgubila kontrola, ovdje se dogodilo suprotno. Zapaljivu atmosferu kreirali su isključivo mediji i njihovi nalogodavci. Dakle, ni moje obraćanje nakon kog je uklonjen spomenik sa privatnog posjeda, niti kako je i gdje je spomenik sklonjen, niti hapšenje Dobrašinovića i Femića, ni pritvor produžen na 30 dana, ništa nije dovoljno i ništa nije po mjeri i volji onih koji nastavljaju progon srpskog naroda".
Metodije je rekao da se nakon njegovog odlaska sa imanja Dobrašinovića počelo sa uklanjanjem spomenika i da je sve bilo završeno do 14.30 časova.
"Sveštenik je zamolio da se uklanjanje spomenika ne snima iz namjere da se ko ne sladi fotografijama velikog vojvode Pavla Đurišića dok ga skidaju sa postamenta. Sveštenik je zamolio prisutne da se sklone sa platoa kako se ko ne bi povrijedio jer je bilo dosta djece i mladih. Lično je bio prisutan sve vrijeme i nadgledao kada su civilnim vozilom pristigli novinari, prošli na vrh puta, ušunjali se i odmah počeli da snimaju. To je izazvalo izmučeni narod i prema riječima prisutnih došlo je do komešanja. Niko nikog nije udario što je potvrdio i ljekarski pregled, ali je Femić uhapšen pošto im je oduzeo opremu u namjeri da ih spriječi da snimaju. Izrugivanje i provociranje naroda koji je riješio da postupi po slovu zakona nije dostojno ozbiljne države i van je službenog postupanja, a vrhuni u krajnjoj namjeri da se pošto-poto izazove incident".
Metodije je rekao i da nakon što je spomenik unijet u kamion da je sveštenik pošao do crkve i da se više nije vraćao kod Dobrašinovića.
"Obratili su mu se novinari iz 'Pobjede' sa žalbom da im je oteta oprema, on ih je uputio na policajce koji su bili prisutni sa njim kao inspektori u civilu. Sveštenik Ralević je u crkvi ostao do 17 sati pošto je upozoren od Ivana Radevića i prisutnog inspektora u civilu da se čeka na potpis kako bi se krenulo u oduzimanje spomenika. Treći napad na narod se pripremao. Nekolicina ljudi se okupila da brane crkvu ako do tog nesrećnog događaja dođe. Po njihovim riječima namjera nije sprovedena jer je tužiteljka iz Berana gđa Jadranka Mićović odbila da potpiše traženo rješenje", kazao je Metodije.
Tvrdi i da uklanjanje spomenika "nije bio cilj cijele ove ujdurme".
"Išlo se dalje na skrnavljenje spomenika i crkve, hapšenja, zastrašivanja i isleđivanja. To samo govori da posao nisu svršili i neće se smiriti dok mrtvog vojvodu Pavla kome se ne zna ni gorba ni mramora, u Jasenovcu pogubljenom od ustaša najstrašnijom smrću, opet i opet ne ubiju. Ako sve to nije bilo dovoljno mi onda ne govorimo više o spomeniku Pavlu Đurišiću, već o drugim i dubljim namjerama prema srpskom narodu u Crnoj Gori..."
Naglasio je da su sveštenici Ralević i Mizić "uradili da sačuvaju mir i spriječe tragediju dva puta odvraćajući policijsku armadu da nasrće na goloruki narod". Tvrdi i da o tome svjedoče snimci.
Naglašava da "principijelno" ne odobrava, ne podržava i ne podstiče bilo kakvo i bilo čije djelovanje koje nije u skladu sa zakonom.
"Kao hrišćanin i pravoslavni episkop ne vjerujem u bezakonje, nego u potrebu stvaranje boljih institucija i pravednijih zakona".
Tvrdi da je besjedom htio da naglasi da je "istina u Hristu važnija od bilo kakvog materijalnog spomenika, i da je pravi spomenik onaj molitveno-duhovni, te sam stoga i jasno ukazao da taj spomenik najprije treba utvrditi u našim srcima, okupljanjem oko svetinje".
"... Moje je uvjerenje da je vojvoda Pavle Đurišić, kao jedan od komandanata Jugoslovenske vojske u Otadžbini, zaslužio poštovanje zbog svoje vojničke hrabrosti, rodoljublja i patriotske spremnosti da položi svoj život u odbrani prava na opstanak i postojanje srpskog, pravoslavnog naroda ovih prostora koje je bilo ugroženo okupacijom i genocidnim planom nacističke i rasističke Nezavisne države Hrvatske, a koji su u djelo sprovodile ustaške i druge oružane formacije NDH. Uostalom, Pavle Đurišić je zbog takve borbe i zvjerski ubijen od strane ustaša, u zloglasnom logoru Jasenovac, do danas bez ikakvog posmrtnog traga ili grobnog obilježja...", navodi Metodije.
Objašnjava da je cjelivao ploču sa imenom i prekrstio se onako kako je to običaj kada je u pitanju molitva za dušu kod nadgrobnog spomenika.
"Jer kako sam već kazao, Pavle Đurišić nema ni groba ni mramora. I izgovorio 'vječnaja pamjat' kao što uvijek i govore sveštenik i pravoslavni vjernik u zadušnoj molitvi. Crkva se moli za svakog i za sve, pa i kada pristupamo Svetoj Tajni Pričešća vjerujemo i govorimo da je Gospod došao u svijet da grešnike spase, 'od kojih sam prvi ja'. Po svoj prilici, dovodi se u pitanje ne samo pravo da slobodno mislim i govorim, nego i da se molim i javno ispovjedam svoju vjeru".
Kaže i daje je policiji u Nikšiću još u julu "pojasnio svoje stavove, mišljenje i uvjerenje o Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini, totalitarnom komunističkom režimu, ustaškom genocidu i titoističkom jednoumlju", kao i da ne nalazim da je umjesno da ih po drugi put u samo 30 dana ponavljam.
"...I dok se meni stavlja na teret da veličam zločince, država Crna Gora skriva zločine, apsolutno zanemarujući osnovne zakonske obaveze, etičke vrijednosti i civilizacijske norme. Optužuju me da tako miniram evropski put Crne Gore, a ja samo podsjećam sve nas da nam nigdje nema puta bez pravde i istine, i na njima zasnovanog pomirenja".
Tvrdi i da mu država uskraćuje osnovna prava "ne samo kao pravoslavnom episkopu, nego i kao čovjeku i građaninu".
"Konkretno, Ustavom Crne Gore je predviđeno da Crna Gora jemči i štiti prava i slobode. Postavljam pitanje kako je moguće da budem "izviđan" i pozivan drugi put u 30 dana da praktično po istoj stvari dajem izjavu policijskim službenicima, ako se jemči pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, zbog čega sam po drugi put pozvan i obavezan da se izjašnjavam o svojim vjerskim i drugim uvjerenjima, iako je to suprotno Ustavu? Zbog čega se flagrantno ograničava moja sloboda ispoljavanja uvjerenja, ako svako ima pravo na slobodu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom ili na drugi način, i ako u Crnoj Gori nema cenzure i ako se to pravo može ograničiti samo izuzetno i na osnovu sudske odluke".
Metodije je kazao ida država Crna Gora "ima vlast kojom može da me osudi".
"Ali ne i vlast kojom me može obavezati da osjećam, mislim i govorim suprotno hrišćanskom etosu, svojoj savjesti i uvjerenju. Zato ću kao arhipastir Bogom mi povjerenog naroda nastaviti da radim, govorim i molim se tako da svi u Hristu Bogu 'poznamo istinu jer samo će nas istina osloboditi'. To je najmanje što kao sveštenici dugujemo našim prethodnicima, jer ako mi kao ljudi prećutimo istinu 'kamenje će progovoriti', ono kamenje ispod koga su kosti svih onih naših sveštenomučenika, koji su svoje živote položili, ne za prolaznu ovozemaljsku slavu i mrtve ideologije, nego za ljubav vječno žive i vapijuće istine i pravde..", kazao je.
( D.C. )