Muzika je život, put kroz uspomene, godine, neko drugo vrijeme

Od malih nogu je Đurđa Petrović Poljak vezana za muziku. Danas bez nje ne može da zamisli svoj život, te je za ovu granu umjetnosti vezana svakodnevno. Kad ne pjeva, onda radi u školi kao profesorica klavira i hora te se trudi da i na taj način mlađim generacijama prenese svoje znanje i iskustvo.

A širi auditorijum uživa u njenoj muzici jer je posljednjih godina diskografski aktivna. Nakon što je krajem prošle godine na Monteviziji promovisala numeru “To ljubav je”, u proteklih mjesec dana prezentovala je dva singla. Najprije “Pusti me” na festivalu “Biser Jadrana”, da bi nedugo zatim izbacila još jednu numeru sa spotom “U tvojim očima”.

Tokom svoje karijere Đurđa je imala priliku da sarađuje sa dosta autora, a voli i sama da učestvuje u nastajanju pjesme. Ipak do sada se nije odvažila da sama napiše numeru, a o svemu tome priča za “Vijesti”.

Za kratko vrijeme pustila si dva singla. Na “Biseru Jadrana” publika je imala priliku da čuje “Pusti me”, a brzo nakon toga se u etru našla i numera “U tvojim očima”. Obije je publika u komentarima okarakterisala kao “ljetnje hitove”. Jesi li zadovoljna reakcijama i da nije možda bilo prebrzo pustiti singl za singlom?

Singl “U tvojim očima” već duže vrijeme čeka svoju premijeru, i pošto je isto ljetnja pjesma (nekako lepršava i vesela), odlučila sam da je objavim ovog ljeta. Mogla je i prije festivala izaći, ali trebalo je vremena da se spot montira i sve posloži pa je iz tog razloga puštena poslije festivala. Mislim da nikad nije greška kad je muzika u pitanju. Živimo u vremenu koje je ubrzano, pa su tako i pjesme brzo našle put do slušalaca. Jako sam srećna i zadovoljna jer su reakcije predivne i iskrene. Dopadaju se publici ove brže pjesme i možda malo drugačiji stil tako da me jako raduje i daje mi vjetar u leđa da radim i dalje.

Interesantno je da si do sad za festivale birala sporije pjesme (“Zaljubljena”, festival “Nove skale” i “To ljubav je”, na “Montesongu”), no na “Biseru Jadrana” uslijedila je brza “Pusti me. Vjeruješ li u onu da se najbolje glasovne sposobnosti mogu pokazati kroz balade? I ima li kad su singlovi u pitanju i praćenje godišnjih doba, jer ljeti smo rijetko raspoloženi za balade?

Muzika nastaje iz duše. “Zaljubljena” je takođe izašla usred jula, a nije brza pjesma. Mišljenja sam da dobra pjesma i dobra energija dolaze do ljudi bez obzira na godišnje doba i da li je u pitanju balada ili brža stvar, samo što nas brže pjesme nekako asociraju na more, sunce, so, vjetar u kosi - onaj topli ljetnji vjetar. Glasovne sposobnosti nikad ne rangiram po rasponu glasa, jačini, moći. Uvijek mi je važna emocija i samo emocija. Izraz. Kako pjevač donosi pjesmu. Na koji način i koliko sebe daje kroz stihove koje pjeva. I mislim da se glasovne sposobnosti kriju baš tu.

Festivali su mnogim pjevačima bili odskočna daska. Ujedno su najbolji način da se prezentuje pjesma. Redovna si na njima, ali i svakom pjesmom doneseš nešto novo. S obzirom na to da se uvijek potrudiš, odeš li na takmičenja sa očekivanjima, ili je upravo to da pjesma dođe do šireg auditorijuma mnogo bitnije od nagrade?

Volim festivale jer su pravo mjesto za druženja i nova poznanstva. Najiskrenije, nikad ne idem po nagradu, nikad ne razmišljam o muzici na taj način. A i uvijek me prati osjećaj da su nagrade zadužene za neke druge izvođače i ne smeta mi jer nisam takmičarskog duha samim tim što muzika ne podliježe rangiranju. Uvijek mi je važno da se lijepo predstavim i da pjesma dođe do slušalaca. Pažljivo biram i saradnike i pjesme.

Upravo numerom “U tvojim očima” vratila si se, da kažem, “starim saradnicima”. Pjesmu su radili Bole Martinović sa kojim nastupaš i bila si dio “The Grupe” i Vanja Radovanović. Je li lakše raditi sa nekim ko te poznaje i ko zna prije svega šta očekuješ?

Sve mi je lako. Ne umijem da objasnim, ali zaista imam sreće da srijećem duše slične meni, ili me jednostavno osjete i kada mi pošalju pjesmu, to bude baš kao da sam je pisala sama. Tako je bilo sa “Premalo” i sa “Pusti me”. Kod “Zaljubljene”, “To ljubav je” i “U tvojim očima” sam bila u procesu nastajanja, bila sam i koautor (“Zaljubljena” i “To ljubav je”), i to je jedna čar koju želim ponovo da doživim. Iako sam uvijek uključena u sve svoje aranžmane, tačnije volim da ispratim cijeli proces - od demo snimka pa do završnog aranžmana, što takođe predstavlja određenu posebnost i sreću (kao da gradite kuću) još je veća posebnost kad utkate u pjesmu dio svoje duše. Iako svi saradnici, dajući dio svoje, nekako pokupe i dio moje.

Svakako je interesantna plejada autora sa kojima si sarađivala do sad: Dušan Alagić, Kristina Kovač, Darko Dimitrov, Lena Kovačević. Koliko si sa svakim novim saradnikom otkrila novu Đurđu?

Tu su i Vanja Radovanović, Božidar Bole Martinović, Violeta Mihajlovska, da nastavim niz jer su svi za mene jednako važni i vrijedni. Svako izvuče nešto drugo. I svaki put nešto novo. I mislim da će novina biti još. Interesantno je to i zato i volim da radim sa raznim autorima. Takođe, volim i da sviram, kako sa stalnim članovima svog benda, tako i sa nekim novim. Sve je to iskustvo i sve vas to oblikuje. Ne samo kao umjetnika - izvođača, već i kao čovjeka.

Muzički si obrazovana, ali se do sada nijesi usudila da pišeš za sebe. Recimo i Oliver je bio jedan od najpopularnijih izvođača, ali je uvijek pjevao tuđe pjesme. Jesi li i sama nekad pokušala da i kroz autorski rad ostaviš svoj pečat na sceni?

Bila sam koautor, a i uvijek sam tu kada se pjesma “gradi”. Tako da na taj način dajem dio sebe. Mislim da je tako radio i Oliver. Svojim glasom i izrazom bojao je svaku kompoziciju na sebi svojstven način i time ih učinio neosporno svojim. Što se pisanja tiče, pišem, ali, nekako, svi ovi ljudi to rade bolje, sviđa mi se i prepustim im se. Vremenom, možda ću se odvažiti da to što pišem i snimim.

Ti si u muzici od malih novu. Radiš i školi kao profesorica. Dosadi li ti ikad da si 24 sata u muzici, svaki dan u godini ili upravo to što su u pitanju različiti žanrovi hrani jedno drugo?

Tako je. Od malih nogu sam u muzici i na sceni. Bila sam u vrtiću još i voditelj priredbi, glumila sam i pjevala za svoje ukućane, u srednjoj školi i na fakultetu sam pjevala u bendovima, horovima, bila na raznim koncertima svuda po svijetu sa profesoricom i dirigentom Darinkom Matić-Marović. Muzika je moj način života. Predajem klavir u Muzičkoj školi u Budvi. Prošle godine sam vodila i hor i tačno je da je 24 sata u mom životu prisutna muzika i ne bih mogla da živim bez nje, niti bih mogla da radim posao koji ne uključuje muziku. Nikad mi ne dosadi. Muzika je život. Put kroz uspomene, godine, neko drugo vrijeme.

Najteže je svakako znanje prenijeti dalje. I to je posao koji je, posebno danas kad dosta djece imaju i poremećaj pažnje, zahtjevan. Sa scene te znamo kao veselu i nasmijanu uvijek, a je li Đurđa nastavnica stroga?

Nije lako danas biti u prosvjeti i ponekad je veoma izazovno jer se morate postaviti i kao prijatelj, a opet i kao autoritet. Mislim da uspijevam u tome jer sam svojim učenicima prije svega drug ali kad treba, umijem biti stroga. Učim ih da je obrazovanje važno i da je muzički jezik prelijep upravo zato jer je univerzalan. Trudim se da kroz igru i kreativne aktivnosti uvodim djecu u čaroliju muzike i klavira. Moj cilj je da kroz zabavu probudim njihovu radoznalost i ljubav prema muzici, tako da učenje postane igra.

Volim festivale jer su pravo mjesto za druženja i nova poznanstva. Najiskrenije, nikad ne idem po nagradu, nikad ne razmišljam o muzici na taj način. A i uvijek me prati osjećaj da su nagrade zadužene za neke druge izvođače i ne smeta mi jer nisam takmičarskog duha samim tim što muzika ne podliježe rangiranju

( Marija Vasić )