Junak, terorista ili zarobljenik beznađa?

Kada je Zakaria Zubeidi početkom januara iznenada oslobođen iz izraelskog zatvora, za Palestince je to bio rijedak i kratkotrajan trenutak radosti.

Stotine ljudi okupile su se u Ramali, palestinskom gradu na izraelski okupiranoj Zapadnoj obali, da proslave Zubeidijev povratak iz zatvora, pozdravljajući ga kao heroja. Uzvikivali su njegovo ime dok je pravio prve korake na slobodi, a neki su ga podigli na ramena. Jedno dijete je stezalo rukama limenku gela za kosu koju mu je Zubeidi poklonio prije šest godina, prije nego što je uhapšen. "Htio sam da pokažem ujaku Zakariji da sam je sačuvao", rekao je jedanaestogodišnji Vatan Abu Al Rob, "i koristiću je tek sada kada je on slobodan".

Zubeidi (49) je najpoznatiji od palestinskih zatvorenika oslobođenih u razmjeni za izraelske taoce tokom kratkog primirja u Gazi ranije ove godine. Početkom 2000-ih inspirisao je Palestince, a užasavao Izraelce, predvodeći militantnu grupu povezanu s Fatahom, sekularnim rivalom Hamasa.

On je privukao međunarodnu pažnju nekoliko godina kasnije kada je odustao od borbe i pomogao u osnivanju pozorišta. Deceniju kasnije ponovo je završio u zatvoru, a status legende je učvrstio kada je nakratko pobjegao kroz tunel, da bi ubrzo bio uhvaćen i vraćen iza rešetaka.

Sada, mjesecima nakon oslobađanja, Zubeidi je postao simbol nečega drugog: osjećaja beznađa koji prožima palestinski život. U nedavnom razgovoru za "Njujork tajms" - prvom velikom intervjuu otkako je na slobodi - Zubeidi je rekao da osjeća kako su njegov život borca, vođe pozorišta i zatvorenika na kraju ispali uzaludni. Ništa od toga, kazao je, nije pomoglo u stvaranju palestinske države, a možda nikada i neće.

"Moramo ponovo razmotriti naša sredstva", rekao je Zubeidi u intervjuu u Ramali. "Osnovali smo pozorište, pokušali smo kulturni otpor - šta je to donijelo?" upitao je. "Probali smo pušku, probali smo pucanje. Nema rješenja."

Kao da želi da potkrijepi svoje riječi, Zubeidi je izvadio nekoliko proteza iz vilice - pokazujući da nema nijednog zuba. Zubeidi je rekao da su mu zubi i vilica polomljeni tokom nedavnog boravka u zatvoru. Već se nalazio u pritvoru tokom Hamasovog napada na Izrael u oktobru 2023. U sedmicama koje su uslijedile, čuvari su ga, kako kaže, više puta prebijali. Njegov opis postupanja podsjeća na svjedočenja najmanje deset drugih zatvorenika u Izraelu od početka rata, s kojima je razgovarao "Njujork tajms".

Izraelska zatvorska služba je navela u saopštenju da "nije upoznata s tvrdnjama koje opisujete i, koliko nam je poznato, takvi događaji se nijesu desili".

Odsječen od medija dok je bio u zatvoru, Zubeidi je poslije 16 mjeseci rata izašao i otkrio da je Gazu razorila izraelska kontraofanziva. U Dženinu, njegovom rodnom gradu na sjeveru Zapadne obale, zatekao je velike djelove uništene i opustošene izraelskim upadima. Do njegove kuće u dijelu grada koji je izraelska vojska zapečatila, nije se moglo doći. Njegov 21-godišnji sin, takođe borac, poginuo je u izraelskom napadu. Na svim frontovima činilo se da palestinske strategije propadaju.

"Ali, šta je rješenje?", upitao je Zubeidi. "I ja sam sebi postavio to pitanje."

Kao mladi borac, Zubeidi je imao jasniji osjećaj misije.

Početkom 2000-ih, nakon propasti mirovnih pregovora, pridružio se miliciji u Dženinu vjerujući da je to najbolji način da se ostvari palestinski suverenitet. Neposredan povod bila je provokativna posjeta jednog izraelskog lidera, u pratnji stotina policajaca, velikom kompleksu džamija u Jerusalimu, podignutom na mjestu drevnog jevrejskog hrama. Protesti i nemiri izbili su u arapskim djelovima Izraela, a smrtonosni izraelski obračun je užasnuo Zubeidija.

Kako su se protesti pretvorili u oružani ustanak, poznat kao druga intifada, Zubeidi se pridružio Brigadama mučenika Al Aksa, glavnoj oružanoj grupi u Dženinu povezanoj s Fatahom, brzo se uzdižući u njenim redovima do položaja vođe.

Za Izraelce, Zubeidi je bio terorista. Tokom pet godina intifade, Palestinci su ubili oko 1.000 Izraelaca, dok se ustanak pretvarao iz protesta u bombaške i oružane napade na izraelske autobuse, noćne klubove, hotele i kafiće. Zubeidi negira umiješanost u bilo koje ubistvo, ali bio je optužen da je naredio nekoliko takvih napada, uključujući pucnjavu u kancelarijama jedne političke partije u kojoj je ubijeno više ljudi. Protiv njega su na kraju podignute 24 optužnice, uglavnom povezane s nasiljem, ali presuda nije donesena prije njegovog oslobađanja.

"Njegovo oslobađanje je opasno", rekla je Bela Avraham, supruga žrtve tog napada, izraelskim medijima nakon što je Zubeidi pušten. "Očekujem da će ga država goniti do posljednjeg dana."

Za Palestince, međutim, Zubeidi je bio borac za slobodu koji je predvodio odbranu palestinske zemlje od okupacione vojske. Tokom druge intifade Izraelci su ubili oko 3.000 Palestinaca. Kada je izraelska vojska 2002. upala u Dženin i razorila veći dio Zubeidijevog susjedstva, on je predvodio grupu naoružanih ljudi koja je pokušala da odbije napad. Međunarodnu pažnju privukao je nakon što se pojavio u dokumentarnom filmu "Arnina djeca", koji je prikazao dio tih paravojnih aktivnosti.

U jednoj upečatljivoj sceni autori filma zabilježili su raspravu o gerilskim taktikama između Zubeidija i njegovog saborca Ale Sabaga. Zubeidi je preživio izraelski upad skrivajući se u ruševinama, a nije odobravao Sabagovu odluku da preživi tako što će se predati vojnicima.

"Nikada se ne bih predao", hvalio se Zubeidi svom prijatelju. "Nikada!"

"Radije bih umro", dodao je kasnije.

Zubeidi je vremenom zauzeo nijansiraniji pristup borbi protiv Izraela. Dok je izraelsko i palestinsko rukovodstvo pokušavalo da povrati mir, Izrael je 2007. ponudio amnestiju stotinama boraca, uključujući Zubeidija, pod uslovom da polože oružje.

Zubeidi je to prihvatio, rekavši tada u intervjuima da je intifada propala. Fokus je prebacio na pozorište koje je osnovao s jednim izraelskim ljevičarskim glumcem i švedskim aktivistom. Pozorište slobode u Dženinu organizovalo je dramske radionice za mlade u gradu - program koji traje i danas - i izvodilo adaptacije djela poput "Čekajući Godoa" i "Životinjska farma".

Zubeidi nije režirao nijednu predstavu, ali je njegovo učešće u upravi pozorišta pomoglo da ono bude zaštićeno od protivljenja konzervativnih stanovnika Dženina.

On je kazao da mu je i dalje krajnji cilj okončanje izraelske okupacije. Ali njegovo angažovanje u pozorištu je odraz razvijanja novog pristupa ostvarenju tog cilja. Nije mu namjera da zamijeni niti da se odrekne palestinske aktivnosti, već da joj pruži intelektualno i kulturno uporište.

"Mediji su govorili da je Zakaria prešao iz oružane borbe u kulturnu borbu", rekao nam je Zubeidi, govoreći o sebi u trećem licu. "Ali ne radi se o tome da budeš jedno ili drugo", dodao je. "Kako sam otvorio vrata pozorišta? Razvalio sam ih puškom."

Optužujući ga da je prekršio uslove amnestije, Izrael ga je ponovo uhapsio 2019, to je otvorilo put za njegove najupečatljivije podvige. Dok je čekao suđenje 2021, Zubeidi je pobjegao iz zatvorske ćelije kroz tunel dug 30 metara, koji je grupa njegovih saboraca iskopala iz kupatila ćelije.

Iako su svih šest bjegunaca ponovo uhapšeni u roku od nekoliko dana, a Zubeidi osuđen zbog bjekstva, njihova želja za slobodom opčinila je i podstakla Palestince, učvrstivši Zubeidijev kultni status. Sve do izraelskog bombardovanja, koje je razorilo teritoriju, murali posvećeni bjekstvu mogli su se vidjeti na zidovima čak i u gradu Gaza.

Zubeidi smatra da je Izrael suviše snažan da bi bio poražen nasiljem i suviše sebičan da bi iskreno palestinsko partnerstvo nagradio državom. Nema mirnog rješenja i nema vojnog rješenja. Zašto? Zato što Izraelci ne žele da nam daju išta

Ipak, Zubeidi na bijeg gleda dvosmisleno - i kao na nužnost i kao na potez koji je bio kontraproduktivan.

"Bilo je nemoguće da budem u zatvoru, a da ne tražim slobodu", rekao je. "Zatvorenik koji ne razmišlja o bjekstvu iz zatvora, ne zaslužuje slobodu".

Rekao je da se u tunelu zaglavio deset minuta i da ga je morao izvući jedan od saboraca u bjekstvu. Kada je napokon osjetio topli noćni vazduh na svojoj koži, kazao je, bilo je to kao da "sloboda prodire u moje vene".

Ipak, bjekstvo na kraju nije postiglo mnogo, rekao je. Uvijek je znao da će se završiti smrću ili ponovnim hapšenjem, a tako je i bilo - izraelska policija pronašla je Zubeidija nekoliko dana kasnije, skrivenog u jednom kamionu.

Taj događaj je naveo izraelsku zatvorsku službu da nametne još strože uslove palestinskim zatvorenicima, a Zubeidi je stavljen u samicu.

Za Zubeidija to je ishod koji najbolje oslikava klopku u kojoj se nalaze svi Palestinci, bez obzira na to da li se Izraelu suprotstavljaju mirnim ili nasilnim putem.

Intifada nije uspjela da potisne Izrael. Ali Palestinska uprava, poluautonomno tijelo koje sarađuje s Izraelom u upravljanju palestinskim gradovima na Zapadnoj obali, nije uspjela da ostvari državnost svojim miroljubivim pristupom.

Za mnoge Izraelce razlog je taj što je Palestinska uprava suviše neiskrena, nesposobna i slaba da bi joj se moglo povjeriti vođenje jedne države.

Međutim, Zubeidi kaže da je upravo Izrael prepreka - suviše snažan da bi bio poražen nasiljem i suviše sebičan da bi iskreno palestinsko partnerstvo nagradio državom.

"Nema mirnog rješenja i nema vojnog rješenja", rekao je. "Zašto? Zato što Izraelci ne žele da nam daju išta."

"Nemoguće je ukloniti nas odavde", zaključio je Zubeidi. "A mi nemamo nikakva sredstva da uklonimo njih."

Ipak, Zubeidi nije odustao od potrage za odgovorom. Od kada je oslobođen, rekao je, započeo je doktorske studije na Univerzitetu Birzeit, jednom od vodećih palestinskih koledža, nadajući se da će mu to pomoći da bolje razumije složenosti sukoba.

Tema?

Izraelske studije.

Priredila: A. Š.

( "Njujork tajms" )