Neumoljivi uspon narko-kartela Latinske Amerike

Tokom proteklog vijeka, Tikune, najveće pleme u brazilskom Amazonu, uspijevalo je da se odupre prijetnjama drvosječa i ilegalnih rudara u nekim od najzabačenijih dijelova ogromne prašume. Ali najnoviji izazov je intenzivniji od svega s čim su se ikada ranije suočili.

“Prošle godine dronovi su letjeli iznad ovog područja”, kaže major Žonatas Soareš, regionalni komandant vojne policije, govoreći u selu Urike, oko 1.100 kilometara zapadno od grada Manausa. Dileri droge, dodaje on, “zaustavljali su se tamo, skladištili svoj kokain, a zatim koristili dronove da provjere šta se dešava prije nego što nastave putovanje”.

Doušnici su tvrdili da je tamo bilo uskladišteno 200 kilograma droge, ali policija nije uspjela da pronađe skrovište.

Jedan od najvećih i najnepristupačnijih dijelova prašume na svijetu, gornji Amazon, danas je postao glavna ruta za izvoz kokaina u Evropu, najbrže rastuće globalno tržište.

Svake sedmice, kako navodi brazilska policija, tone kokaina prolaze od ilegalnih laboratorija za proizvodnju u džunglama susjednog Perua i Kolumbije, kroz Amazon do Manausa i luke Belem, odakle se droga izvozi u Evropu i Afriku.

Ponekad dileri plaćaju lokalnim stanovnicima da prokrijumčare samo nekoliko kilograma nizvodno, ili skrivaju veće količine ispod podova motornih čamaca. Na drugom kraju skale, otkrivene su polu-podmornice, takozvane “narko-podmornice”, sposobne da prevoze nekoliko tona droge, na rijekama koje iz Kolumbije i Perua pritiču u Amazon.

“Zamislite da kupujete direktno od proizvođača koke po 300 dolara za kilogram, a onda prodate rafinisani kilogram za 60.000 eura (u Evropi)”, kaže Soareš. “To mijenja život čovjeku koji iskuša sreću da ga donese”.

Globalni posao s kokainom nikada nije cvjetao kao sada. Evropska zavisnost od droge toliko je brzo porasla u posljednje dvije decenije da je prestigla SAD i postala najveće tržište kokaina, dok narko-karteli sada privlače nove korisnike i na Bliskom istoku i u Aziji. Prepuni novca, latinoamerički karteli šire se izvan trgovine drogom u čitav spektar drugih kriminalnih aktivnosti.

“Vjerujemo da je 2024. bila najunosnija godina ikada za organizovani kriminal u Latinskoj Americi”, kaže Džeremi Mekdermot, suosnivač organizacije “Insight Crime”, koja prati ilegalne aktivnosti u regionu. “To su prvenstveno pokrenule tri kriminalne ekonomije. Prva je kokain. Odmah iza njega je zlato… a treća je krijumčarenje i trgovina ljudima.”

Kriminal i nasilje povezano s drogom nekada su bili koncentrisani u zemljama proizvođačima narkotika poput Perua, Kolumbije i Meksika, dok su zemlje poput Argentine ili Čilea uglavnom bile pošteđene.

Danas je takvo nasilje postalo dio svakodnevnog života u gotovo svakoj zemlji regiona, zahvatajući čak i nekadašnja utočišta Kostariku i Urugvaj, državu od tri miliona stanovnika koju su ponekad nazivali “Švajcarskom Latinske Amerike” zbog njene relativne stabilnosti i prosperiteta.

Organizovani kriminal “postao je glavna prijetnja institucionalnoj stabilnosti naših država”, kaže Laura Činčilja, bivša predsjednica Kostarike i ekspertkinja za regionalnu bezbjednost. “Nijedna latinoamerička zemlja danas ne može da izbjegne ovu prijetnju.”

Neki od većih aktera toliko su moćni da predstavljaju izazov i za najveće države, stvarajući veze s odavno uspostavljenim kriminalnim grupama u Evropi i Aziji i ostvarujući milijarde dolara profita.

Zamislite da kupujete direktno od proizvođača koke po 300 dolara za kilogram, a onda prodate rafinisani kilogram za 60.000 eura (u Evropi). To mijenja život čovjeku koji iskuša sreću da ga donese, kaže major Žonatas Soareš

U središtu ogromnih kriminalnih poduhvata Latinske Amerike nalazi se kokain, daleko najprofitabilniji ilegalni posao. “Proizvodnja, zapljene i upotreba kokaina dostigli su nove rekorde 2023. godine, učinivši kokain najbrže rastućim ilegalnim tržištem droga na svijetu”, navodi se u posljednjem godišnjem izvještaju Kancelarije UN-a za drogu i kriminal. “Ilegalna proizvodnja naglo je skočila na 3.708 tona, gotovo 34 odsto više nego 2022.”

U Kolumbiji, najvećem proizvođaču kokaina na svijetu, proizvodnja je skočila za 53 odsto između 2022. i 2023. Senator i predsjednički kandidat Migel Uribe ranjen je u junu na skupu u Bogoti i kasnije je podlegao ranama, što je izazvalo strah da bi se ta andska država mogla vratiti u političko nasilje podstaknuto kokainom, koje ju je obilježilo tokom osamdesetih i devedesetih godina.

Međutim, kokain je samo dio šire slike. Stručnjaci kažu da organizovane kriminalne grupe Latinske Amerike sada upravljaju portfolijom raznovrsnih poslova dovoljno snažnih da apsorbuju ciklični pad u jednoj oblasti, poput legalnih konglomerata.

“Kriminalci sada počinju da akumuliraju prihode u razmjerama nacionalnih BDP-ova, bez ikakvih tereta koje nosi država”, kaže Rikardo Sunjiga, bivši visoki zvaničnik američkog Stejt departmenta i Bijele kuće za Latinsku Ameriku. “Oni djeluju preko granica, u zemljama čije je pravne sisteme pregazilo vrijeme”.

Ova kombinacija ilegalnih poslova, prema riječima Daglasa Faraha, predsjednika istraživačke firme IBI Consultants sa sjedištem u Vašingtonu, predstavlja novi model latinoameričkih mafija.

“Oni više nisu organizacije koje se bave samo švercom droge”, kaže on. “Premještaće sve što prolazi kroz područje koje kontrolišu. Ako vam treba zlato, oni će vam ga prebaciti. Ako vam treba kokain, u redu. Ako želite da prebacite migrante, u redu, ako trebate premjestiti oružje, u redu. Sva ta nova tržišta su se otvorila”.

Direktni troškovi kriminala i nasilja u Latinskoj Americi procijenjeni su na 3,4 odsto BDP-a u 2022. godini, prema Interameričkoj razvojnoj banci (IDB) - što je gotovo 80 odsto ukupnog budžeta regiona za javno obrazovanje. Ali da li je prekasno napraviti preokret u trenutku kada SAD, dugo globalni predvodnik u borbi protiv kriminala povezanog s drogom, sve više pribjegavaju jednostranim vojnim akcijama protiv kartela, umjesto zajedničkom djelovanju s državama regiona?

Tramp je označio osam latinoameričkih kartela kao strane terorističke organizacije i tajno potpisao direktivu Pentaganu da počne koristiti vojnu silu protiv njih, objavio je ovog mjeseca “Njujork tajms”. List je naveo da je taj nalog dao zvaničnu osnovu za direktne vojne operacije na moru i na stranim teritorijama protiv kartela.

Prema medijskim izvještajima, špijunski dronovi sada nadlijeću Meksiko prikupljajući podatke o narko-kartelima, dok su američke vazdušne i pomorske snage raspoređene na jugu Kariba kako bi pojačale borbu protiv krijumčara. Američki Stejt department ponudio je nagradu od 50 miliona dolara za informacije koje bi dovele do hapšenja predsjednika Venecuele Nikolasa Madura, optužujući ga da je jedan od najvećih svjetskih narko-bosova.

Ipak, Tramp se do sada uglavnom fokusirao na prijetnju od meksičkog krijumčarenja sintetičkog opioida fentanila, jer je on izazvao smrt ogromnog broja Amerikanaca, oko 300.000 u posljednjih pet godina.

Mogućnost jednostranih američkih vojnih udara na narko-bande zabrinula je vlade Latinske Amerike, koje strahuju od narušavanja nacionalnog suvereniteta.

“Zaista je teško biti optimista”, kaže Mekdermot iz “Insight Crime”. “Voljeli Vašington ili ga mrzili, SAD su uvijek bile jedini akter koji je strateški razmišljao o transnacionalnom organizovanom kriminalu i zatim nagovarao, ubjeđivao, a povremeno i prisiljavao latinoameričke zemlje da sarađuju. Ti dani su prošli”.

U mirnom kvartu Vila Espanjola, nedaleko od centra Montevidea u Urugvaju, svakih nekoliko minuta mladići na motorima projure ulicom. Drugi sjede na stolicama ispred kuća, pazeći na policiju. Jednom ili dvaput sedmično, kažu stanovnici, izbijaju oružani obračuni.

“Već dvije godine ovako, dešava se danju i noću i nikad ne znaš kada”, kaže majka dvoje djece, koja je željela da ostane anonimna iz straha od odmazde. “Dovezu se pred neku kuću i zapucaju unutra ili se sretnu automobilima na putu i otvore vatru. Ne mare za to da li su okolo djeca ili bilo ko drugi”.

Dok se dinamika organizovanog kriminala mijenjala širom kontinenta, obalni Urugvaj postao je tranzitno čvorište za izvoz kokaina u Evropu. Prisutnost tona bijelog praha vrijednog milione dolara podstakla je nasilne obračune između sitnih lokalnih bandi u Montevideu i drugim mjestima, često oko teritorija širokih svega nekoliko blokova.

“U posljednjih nekoliko godina Urugvaj je od luke kroz koju se droga samo transportovala postao mjesto gdje se ona skladišti”, kaže Emilijano Rojido, savjetnik za bezbjednost u vladi Urugvaja koju predvodi lijevi centar.

Proteklih pet godina bile su najnasilnije u istoriji Urugvaja, jer vlasti nisu uspjele da obuzdaju porast ubistava, koji je počeo prije sedam godina. U 2024. bilo je 41 odsto više ubistava nego deceniju ranije.

Iako se zvaničnici razilaze u mišljenjima oko toga koliko je ubistava povezano s organizovanim kriminalom, potresne priče koje preplavljuju urugvajske medije uzdrmale su zemlju.

U proteklih 12 mjeseci, jednogodišnja beba ubijena je kada su napadači otvorili vatru na njenu kuću, 28-godišnji diler droge upucan je dok je igrao utakmicu u lokalnom fudbalskom klubu, a imućni stanovnici priobalnog naselja u Montevideu bili je šokirani pucnjavom usred dana.

“Nismo navikli da viđamo komadanja tijela ili naručena ubistva u Urugvaju, iako to nije većina slučajeva, veoma snažno utiču na ljude”, kaže Rojido.

U Brazilu se priroda djelovanja bandi značajno promijenila posljednjih godina. Dugo vremena njihove narko-bande nisu bile smatrane velikim igračima u interkontinentalnoj trgovini narkoticima, za razliku od ozloglašenih kartela drugih latinoameričkih država. Zvaničnici su voljeli da prikazuju svoju zemlju kao žrtvu bandi iz susjednih država koje su koristile njenu ogromnu teritoriju za krijumčarenje droge na druga tržišta.

Međutim tokom protekle decenije, dva domaća kartela s opsežnim međunarodnim vezama uspjela su da pariraju meksičkim. “Primeiro Comando da Capital” (PCC), koji je nastao u zatvorima Sao Paula, prema istraživanju državnih tužilaca ima operativce u 28 zemalja, prvenstveno u trgovini drogom, i uspostavio je veze s albanskom i italijanskom mafijom.

“Comando Vermelho” (CV) iz Rio de Žaneira je odmah iza njega. Kao dokaz njegove geografske rasprostranjenosti, inicijali organizacije ispisani su sprejom po zgradama u surovom gradiću Tabatinga, na granici s Kolumbijom.

Investitori i direktori kompanija u Brazilu privatno su izrazili zabrinutost zbog brzog rasta organizovanog kriminala u zemlji koja ima relativno malo iskustva s nacionalno koordinisanom akcijom protiv takvih mreža, budući da se borba protiv kriminala uglavnom vodi na nivou saveznih država.

“Brazil se nikada nije suočio s kartelom na nacionalnom nivou, a sada gledaju u jedan koji je već vrlo duboko ukorijenjen u opštinskim vlastima duž glavnih narko-ruta”, kaže bivši američki zvaničnik Sunjiga. “A oni su integrisani u brazilsku ekonomiju.”

Krijumčari sve više prodiru u legalne biznise kako bi prali novac; jedan član upravnog odbora brazilske firme ispričao je kako je njegov poznanik bio prisiljen da proda šećeranu u industrijskom srcu zemlje operativcu povezanim s PCC-om nakon što je dobio prijetnje.

“Ako brazilska država ne promijeni svoj stav u odnosu na rast PCC-a, mogli bismo postati narko-država”, kaže Linkoln Gakija, državni tužilac iz Sao Paula koji predvodi borbu protiv kartela.

U maju je američka delegacija otputovala u Braziliju kako bi upozorila ljevičarsku vladu predsjednika Luisa Injasija Lule da Silve na negativne posljedice ukoliko SAD proglase PCC i CV stranim terorističkim organizacijama, rekao je izvor upućen u razgovore. Te posljedice uključuju finansijske sankcije za pojedince ili kompanije koje posluju s tim grupama. “Jesu li Brazilci shvatili poruku? Zapravo nisu”, kaže taj izvor.

Brazilsko ministarstvo pravde insistira da je borba protiv organizovanog kriminala “jedna od njegovih najvećih obaveza”. Iz ministarstva navode da je u njihovim akcijama od početka godine kriminalcima zaplijenijenjeno 4,1 milijardu reala (755 miliona dolara), ali nijesu komentarisali mogućnost američkog proglašenja PCC-a i CV-a terorističkim organizacijama.

Ako Brazil ne uspije da obuzda kartele, na primjeru Meksiko mogu vidjeti kako bi budućnost mogla da izgleda.

Njegove kriminalne grupe, predvođene kartelom Sinaloa i Kartelom Nove generacije Halisko (CJNG), djeluju na oko trećini teritorije zemlje, prema procjeni komandanta američke Sjeverne komande.

Narko-bosovi su pokrenuli krvoproliće. Oko 45.000 ljudi godišnje biva ubijeno ili nestaje. Za poređenje, cijela Evropska unija, sa skoro tri i po puta većim brojem stanovnika, zabilježila je manje od 4.000 ubistava u 2023.

Nekada mirna pacifička oblast i turistička destinacija, meksička savezna država Kolima imala je najveću stopu ubistava od svih država u zemlji tokom osam od posljednjih devet godina i na putu je da ponovo bude prva i ove godine. Ona takođe ima najveći broj masovnih grobnica po glavi stanovnika u zemlji, mnoge od njih u zelenim brežuljcima na rubu države.

U Kolimi se nalazi jedna od najvećih meksičkih luka, Manzaniljo, kroz koju prolazi 40 odsto kontejnerskog pomorskog saobraćaja zemlje i koja je ključna ulazna tačka za kineske hemikalije korišćene u proizvodnji fentanila. To je učinilo ovu oblast poprištem sukoba kartela Sinaloa i CJNG-a.

“Ono što karteli žele jeste da kontrolišu luku”, kaže lokalni novinar koji izvještava o kriminalu, Roberto Masijas Kruz. Da bi to postigli, kriminalne bande šalju svoje “ratnike” u borbu, dodaje on.

To se uklapa u obrazac širom regiona, kažu stručnjaci. “Luke su postale veoma važne jer ne možete prevoziti tone kokaina iz Brazila u zapadnu Evropu tako što ćete letjeti malim avionima kao što se to moglo prema Sjedinjenim Državama”, objašnjava Farah iz IBI Consultants.

Građani širom Latinske Amerike traže odgovore na ovaj problem.

Oko 52 odsto ljudi u šest najvećih zemalja Latinske Amerike navelo je kriminal i nasilje kao svoju najveću brigu, prema Ipsosovom istraživanju iz jula, daleko ispred tradicionalnih problema poput nezaposlenosti ili siromaštva.

Činčilja kaže da frustracija vodi ka dvije krajnosti u politici regiona: jednoj koja “jednostavno propisuje više zatvora za sve” i drugoj koja se “samo prilagođava novim oblicima kriminalne vladavine… jer bi njen napad generisao nasilje”.

U Kolumbiji, gdje je ljevičarski predsjednik Gustavo Petro uveo politiku “totalnog mira” s naoružanim grupama, kritičari kažu da je vlada zapravo prepustila velike dijelove zemlje narko-mafijama i disidentskim gerilskim vojskama.

Petro lično zagovara legalizaciju kokaina. U februaru prošle godine izjavio je da ta visoko adiktivna droga, koja je povezana sa smrću 29.449 Amerikanaca u 2023, “nije ništa gora od viskija”. Ako bi se nudila u prodavnicama, “prodavala bi se kao vino”.

Na drugom kraju spektra je Salvador. Desničarski predsjednik Najib Bukele zabrinuo je aktiviste za ljudska prava, ali oduševio pristalice širom Amerike svojom nemilosrdnom represijom nad bandama, koja je oko 1,6 odsto odraslog stanovništva smjestila iza rešetaka. Konzervativni predsjednik Ekvadora, Danijel Noboa, pokušava da kopira neke od Bukeleovih metoda, a političari “u Bukeleovom stilu” kandiduju se na izborima širom regiona.

Unutar Latinske Amerike, ideološke podjele i lične netrpeljivosti čine saradnju između predsjednika gotovo nemogućom, iako su regionalne razvojne banke poput IDB-a i CAF-a promovisale bezbjednosne inicijative i istraživanja o politikama za borbu protiv organizovanog kriminala.

“Veliki izazov za države jeste da osmisle nerepresivne, institucionalne… okvire unutar demokratija, za razliku od Bukeleovog modela, gdje jednostavno strpate sve u zatvor i nadate se da će svi pomrijeti”, kaže Farah iz IBI Consultants.

“Ali to je proces koji traje duže nego što će mnoge zemlje biti spremne da prihvate. Jednostavno nemaju ni vremena, ni resursa, ni političke volje”.

Prevod: N.B.

( Fajnenšl tajms )