Knjiga je jedini istinski neposredan susret pisca i čitaoca
Književno veče dramskog pisca, scenariste i reditelja Dušana Kovačevia, koji je ovogodišnji laureat prestižne nagrade "Milan Žmukić", održano je u okviru 38. Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala
U vremenu kada mladi imaju sasvim drugačiji pristup znanju i informacijama, knjiga se i dalje izdvaja kao jedini istinski neposredan susret pisca i čitaoca i nikada neće biti zamijenjena, poručio je dramski pisac, scenarista i reditelj Dušan Kovačević, laureat prestižne nagrade Milan Žmukić, na književnoj večeri u okviru 38. Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala.
Govoreći o svom stvaralaštvu, Kovačević je podsjetio je da u svom opusu do sada ima 16 knjiga, 21 dramu i oko 20 filmova, a publika je na večeri imala priliku da čuje poeziju iz zbirke "Ja to tamo pevam", kao i pjesmu "Majka".
"U životu sam se bavio filmom, pozorištem i literaturom. U okviru svega toga pisao sam pjesme, koje sam nazvao primijenjenom poezijom, jer su one, kao što ste vidjeli i čuli iz njih nekoliko, bile posvećene ili scenarijima ili dramama. Te pjesme, kojih je bilo razbacano po mnogim filmovima i pozorišnim predstavama i knjigama, sakupio sam i sabrao sam u knjigu, koja se zove 'Ja to tamo pevam', jer se postavilo pitanje 'Ko to tama peva', pa sam se ja javio", rekao je Kovačević.
U toj knjizi je, kaže, "išao po nekom redosljedu", podsjećajući da je 1968. godine, tokom studentskih demonstracija, bio student Filozofskog fakulteta.
Govoreći dalje o književnosti, Kovačević je evocirao i lične uspomene u priči "Biblioteka moje mladosti", naglašavajući da je upravo rano članstvo u biblioteci opredijelilo njegov životni put.
Kovačević je naglasio da se i danas, u vremenu kada mladi imaju sasvim drugačiji pristup znanju i informacijama, knjiga i dalje izdvaja kao jedini istinski neposredan susret pisca i čitaoca.
"Knjiga nikada neće biti zamijenjena. Svi drugi informativni mediji su hladni i udaljeni, i nemaju onu emociju kao kada imate knjigu u ruci. Tada ste u direktnom kontaktu sa čovjekom koji je to pisao“, konstatovao je Kovačević i dodao da knjiga, ako valja, ima svoj život nezavisno od autora.
"I to je njena moć", smatra.
Podsjećanje na te neprolazne vrijednosti dobilo je dodatnu težinu na književnoj večeri, održanoj na posebnom mjestu u kući Iva Andrića.
"Drago mi je da se sastajemo baš ovdje, u kući Iva Andrića. Meni je čast što sam ovdje i što mogu da se podsjetim na pisca koji je obilježio veliki dio mog života u literarnom i ljudskom smislu“, istakao je Kovačević.
Govoreći o Andriću, prisjetio se i svog jedinog susreta sa nobelovcem 1973. godine, na sastanku Udruženja književnika.
"To je bilo samo rukovanje, ništa više. On je bio ćutljiv, vodio je računa o svakoj riječi. Bio je, u pravom smislu riječi, rijedak gospodin na ovim balkanskim prostorima“, naveo je Kovačević govoreći dalje i o druženjima sa piscima i glumcima druge polovine 20. vijeka: Borom Pekićem, Danilom Kišom, Zoranom Radmilovićem, Brankom Ćopićem, evocirajući anegdote iz njihovog života, ali i svjedočeći o velikim prijateljstvima i tragičnim sudbinama.
Posebno se prisjetio saradnji sa Živkom Nikolićem i Milanom Žmukićem, čije ime nosi nagrada koju je osvojio.
„Milan je bio gospodin čovjek, sa njim sam radio i "Maratonce". On je zaslužio da ovaj Festival nosi njegovo ime“, poručio je Kovačević.
( Jelena Kontić )