Doći će vrijeme kada će besa biti iznad svih nas

Film “Obraz” je film za sva vremena, i za juče, i za danas, i za sjutra. On miri i mora da se tumači na taj način. Šalje jasnu poruku - da se nikada više ne smiju dogoditi stvari koje su se toliko puta ponavljale na našim prostorima.

To je poručio glumac Aleksandar Radulović na jučerašnjoj konferenciji za medije, a nakon što je na Filmskom festivalu Herceg Novi - Montenegro Film Festivalu noć prije, prvi put pred domaćom publikom, prikazano najnovije dugometražno igrano ostvarenje reditelja Nikole Vukčevića.

Film je inspirisan kratkom pričom “Obraz” (Legenda o Nuru Doki) akademika Zuvdije Hodžića, a počiva na mitu o junaštvu, koji je duboko ukorijenjen u kolektivnoj svijesti Crne Gore, kazao je reditelj.

“Taj mit je prosto tražio da se u današnje vrijeme napravi film koji će komunicirati s publikom, i čini mi se da je u Herceg Novom to bilo vrlo intenzivno”, rekao je Vukčević.

Publika je film pozdravila dugim aplauzom i stojećim ovacijama na Kanli kuli i upravo je prijem publike i međusobna komuikacija posebno značajna za Vukčevića.

Producent Milorad Radenović kazao je da su ponosni na činjenicu da film komunicira i s međunarodnom publikom.

“Potvrdu za to dobili smo na festivalima održanim prije crnogorske premijere - od Njemačke do Egipta, Indije, Italije i Španije. Iako je kontekst crnogorski i balkanski, tema je univerzalna, i to smatram najvećim uspjehom ovog filma”, naveo je Radenović.

Koproducent Ivica Vidanović dodao je da “Obraz” nije nastao “po nekom obrascu”.

“Upravo to je vjerovatno jedan od najvećih kvaliteta koji će ovaj film upisati zlatnim slovima u kinematografiju Crne Gore i svih zemalja koje su učestvovale u procesu”, istakao je Vidanović.

Vukčević je podsjetio da je ekipa na projektu radila osam godina što ukazuje na uvjerenje da u materijalu i događaju leži snažna nota komunikacije.

Direktor fotografije Đorđe Stojiljković rekao je da je “Obraz” prvi igrani film na kojem je počeo da radi, a premijeru je imao kao njegov sedmi igrani projekat, usljed dugog procesa. Smatra da je veliki izazov kroz sve to vrijeme bio ispratiti kontinuitet, držati se likova i prenijeti oštrinu i emociju, ali da je to postignuto.

Glumac Edon Rizvanolli je, govoreći o svom iskustvu, istakao da je za njega bila olakšavajuća okolnost ekipa s kojom je sarađivao i koja mu je i pomagala u njegovoj ulozi.

“Bilo je izazovno raditi na ovom filmu, ne samo zato što je lik kompleksan i situacija veoma složena, nego i zato što smo snimali nekih četiri godine. To je bilo zahtjevno, ali uz pomoć Nikole i svih drugih koji su radili na filmu, meni je sve to bilo malo lakše”, ispričao je Rizvanolli.

On je dodao i da mu je iskustvo iz stvarnog života pomoglo da se poistovijeti s likom. Na pitanje nosi li njegov lik univerzalno pitanje o tome šta znači biti čovjek kada svi zaborave na iskonske vrijednosti, Rizvanolli je odgovorio da “na kraju svi imamo, ili bi trebalo da imamo, tu dilemu šta znači biti čovjek”.

“To je trenutak kada shvatimo suštinu. Za mene, to znači razumjeti da na kraju imamo samo jedni druge. Važno je pomoći čovjeku koji je blizu, bez obzira na vjeru, naciju i sve te podjele. To je ono što je, za mene, najvažnije”, rekao je Rizvanolli.

Radulović je podsjetio da bi tome svi trebalo da teže, “posebno danas, u vremenu koje nas oblikuje brzinom i kapitalističkom materijalnom zadovoljnošću”.

“Često prestajemo da budemo svjesni da postoje druge kategorije, one koje nas zapravo čine ljudima. Potiremo iskonski ljudski poriv da čovjek bude dobar, a svi se mi rađamo kao dobri. Međutim, empirija i okolnosti često čovjeka učine monstruoznim. Abid, kojeg igram, upravo je personifikacija toga”, rekao je Radulović i priznao da mu je uloga bila izazovna, naglasivši da je “veliko dobro uvijek tiše od malog zla”.

“Zlo je agresivno, i to je fenomen crne tačke na bijelom papiru koja postaje dominantna, dok bjelina ostaje nevidljiva. Ipak, vjerujem da će ponovo doći vrijeme kada će besa biti iznad svih nas”, rekao je Radulović.

Koscenaristkinja Melina Pota Koljević istakla je da je na filmu radila s velikim zadovoljstvom, u saradnji s rediteljem Nikolom Vukčevićem i Anom Vujadinović, s kojom je zajednički razvijala scenario. Proces je bio složen, s brojnim verzijama i dugim razgovorima s rediteljem, ali je upravo to doprinijelo univerzalnosti priče. Posebno je istakla važnost djece u filmu, ali i u društvu uopšte.

“Naše osnovne ljudske vrijednosti brane i pošteni ljudi, ali i djeca. Danas upravo djeca pokazuju kojim putem treba ići. Nažalost, mi odrasli često smo zadojeni negativnim emocijama, pa opstanak civilizacije počinje da zavisi od onih najčistijih među nama, a to su djeca”, poručila je Pota Koljević.

( Jelena Kontić )