General, ambasador… budući predsjednik Ukrajine?

Jednog popodneva početkom marta, tri dana nakon katastrofalnog sukoba Donalda Trampa i Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući, u ukrajinskoj ambasadi u Londonu počeli su da zvone telefoni.

Tim Džej Di Vensa bio je na liniji i želio je da organizuje razgovor sa Valerijem Zalužnjim, ukrajinskim ambasadorom u Velikoj Britaniji i bivšim načelnikom Generalštaba ukrajinske vojske.

Potpredsjednik SAD bio je ključna osoba u sukobu između Trampa i Zelenskog u Ovalnom kabinetu, dok je sjedio na obližnjoj sofi. Sada su, kako se činilo, Vens i drugi ljudi iz Trampovog okruženja ispitivali moguće alternative problematičnom Zelenskom.

Vensov tim je “preko raznih diplomatskih i drugih kanala” pokušavao da dođe do Zalužnjeg, rekao je jedan od tri izvora upoznatih sa tim naporima, koji su govorili za “Gardijan”. Zalužnji je, nakon konsultacija sa šefom kabineta Zelenskog, odbio da se javi na poziv.

Zvaničnik Bijele kuće rekao je za “Gardijan” da je pokušaj uspostavljanja poziva bio “standardni diplomatski kontakt” sa Vensove strane. “Potpredsjednik redovno komunicira sa ukrajinskim državnim zvaničnicima i našim evropskim saveznicima”, kazao je taj zvaničnik.

Ovaj događaj odražava političko balansiranje koje Zalužnji praktikuje otkad ga je u februaru prošle godine Zelenski smijenio sa mjesta komandanta vojske i poslao u London. S jedne strane, naviknut na rad unutar stroge vojne hijerarhije, Zalužnji ostaje lojalan vladi kojoj služi. S druge strane, mnogi, i kod kuće i u inostranstvu, vide ga kao prirodnog sljedećeg predsjednika Ukrajine i podstiču ga da započne političku kampanju.

U Ukrajini nisu zakazani izbori, jer je glasanje pravno i tehnički nemoguće dok je zemlja u ratu. Čak ni najžešći domaći protivnici Zelenskog ne podržavaju održavanje izbora sada, a nakon fijaska u Ovalnom kabinetu odnosi sa Trampom takođe su se popravili. Ranije ovog mjeseca ukrajinski predsjednik ponovo je boravio u Bijeloj kući, u znatno srdačnijoj atmosferi.

Međutim, svi u Ukrajini znaju da će se politika, prije ili kasnije, vratiti. A kada se to desi, ankete pokazuju da je Zalužnji, koji je predvodio uspješno odbijanje ruskog napada na početku rata, jedini kandidat koji bi mogao predstavljati ozbiljnu prijetnju Zelenskom.

Zalužnji nikada javno nije izjavio da ima političke ambicije i odbija gotovo sve zahtjeve za intervjue. Njegov tim pažljivo kontroliše svoja javna pojavljivanja u Londonu kako bi izbjegao događaje na kojima bi mu mogla biti postavljena neugodna pitanja. Ali u ambasadu Ukrajine, smještenoj u vili blizu Holand parka u zapadnom Londonu, neprekidno pristižu “politički hodočasnici” - da ponude usluge, izraze podršku ili pokušaju da otkriju da li general ima planove da se kandiduje.

Među tim posjetiocima bili su ukrajinski poslanici, aktivisti civilnog društva, predstavnici bogatih biznismena, pa čak i kompromitovani bivši Trampov savjetnik Pol Manafort, koji je posjetio Zalužnjeg da mu ponudi svoje usluge političkog konsultanta u nekoj budućoj izbornoj kampanji. Zalužnji je ponudu odbio.

Još jedan čest posjetilac bio je Andrij Jermak, moćni šef kabineta Zelenskog. Na jednom sastanku u novembru prošle godine, prema riječima dobro obaviještenog izvora, Jermak je predložio Zalužnjem da se zvanično priključi predsjednikovom političkom timu, kako bi se pred buduće izbore predstavio jedinstven front.

Zalužni je to odbio, ali je takođe obećao lojalnost - do određene granice. Obećao je Jermaku da neće kritikovati Zelenskog u javnosti dok rat traje, rekao je izvor, i dao uvjeravanja da kabinet predsjednika neće doživjeti nikakva neprijatna iznenađenja. “Ako ipak odlučim da želim da uđem u politiku, prvi ćete to čuti od mene, privatno”, rekao je Zalužnji Jermaku.

Zasada Zalužnji nije prenio takvu poruku, iako u Kijevu sve više prevladava uvjerenje da se priprema za političku trku. General je uzdržan čak i u privatnim razgovorima sa bliskim saradnicima kada je riječ o njegovim planovima, ali mnogi pretpostavljaju da samo čeka pravi trenutak da uđe u arenu.

“On je izabrao najpametniju taktiku”, rekao je Volodimir Fesenko, politički analitičar iz Kijeva. “Konačnu odluku donijeće tek u posljednjem trenutku, neposredno pred izbore.”

Zalužnji je imao 48 godina kada ga je Zelenski unaprijedio u komandanta vojske u julu 2021. godine, što je iznenadilo većinu visokih oficira - pa i samog Zalužnjeg.

“Zalužnji je bio smio i ambiciozan komandant, ali je bio i pomalo šaljivdžija, poznatiji po zbijanju šala sa svojim vojnicima nego po njihovom disciplinovanju”, napisao je novinar Sajmon Šuster u biografiji Zelenskog. Upravo ta neposrednost i nekonvencionalnost dopali su se Zelenskom, bivšem komičaru i glumcu, koji je dvije godine ranije senzacionalno stigao do predsjedničke funkcije.

Nekoliko mjeseci nakon imenovanja Zalužnjeg, Rusija je počela da gomila trupe preko granice. Administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena javno je upozoravala da bi Vladimir Putin mogao planirati punu invaziju na Ukrajinu. U mjesecima između prvih američkih upozorenja u oktobru 2021. i same invazije u februaru 2022, Zalužnji je često insistirao na intenzivnijim pripremama za mogući ruski napad. Zelenski, međutim, nije bio siguran da je prijetnja invazijom stvarna i smatrao je da bi, čak i ako jeste, pretjerane pripreme izazvale paniku među stanovništvom i mogle Rusima poslužiti kao izgovor koji traže za napad.

Na sjednici ukrajinskog Savjeta za bezbjednost 22. februara, Zalužnji i tadašnji ministar odbrane Oleksij Reznikov zalagali su se za uvođenje ratnog stanja, dok je Zelenski i dalje strahovao da bi to izazvalo paniku. Na kraju je Savjet izglasao blaže mjere. Rusija je izvršila invaziju dva dana kasnije. Ove nesuglasice oko priprema za rat, koje su se uglavnom dešavale iza zatvorenih vrata i ostale u sjenci Zelenskog, koji je nakon početka invazije stao u herojski otpor, mogle bi ponovo doći u prvi plan ako zaista dođe do izborne borbe između dvojice ljudi.

S jedne strane, naviknut na rad unutar stroge vojne hijerarhije, Zalužnji ostaje lojalan vladi kojoj služi. S druge strane, mnogi, i kod kuće i u inostranstvu, vide ga kao prirodnog sljedećeg predsjednika Ukrajine i podstiču ga da započne političku kampanju

Kada je invazija počela, Zelenski je u početku prepustio vojnu strategiju svom komandantu, dok se on fokusirao na obezbjeđivanje međunarodne podrške za Kijev. Zelenski je postao međunarodni simbol ukrajinske otpornosti; Zalužnji je u zemlji stekao kultni status ratnog heroja.

Kako se sukob odužio, međutim, napetosti između njih dvojice postajale su sve izraženije. Gotovo svaki strateški sastanak završavao je neslaganjima. U predsjedničkom timu rasla je i nelagoda zbog popularnosti Zalužnjeg, što je pokazivalo i tajno interno istraživanje javnog mnjenja. Djelovalo je kao da se oko njega stvara nedodiriv, gotovo mitski status.

Do februara prošle godine, Zelenskom je prekipjelo. Nakon mjeseci spekulacija, smijenio je Zalužnjeg i objavio da ga šalje u London kao ambasadora, tvrdeći da su vojsci potrebne nove ideje. “Ovdje se ne radi o imenima, a još manje o politici”, rekao je predsjednik tada, objašnjavajući svoju odluku. Malo ko mu je povjerovao. Međutim, Zalužnji je svoje nove naredbe prihvatio mirno. Tokom privatnog sastanka dvojica zvaničnika su se rastala u toplom tonu, a Zalužnji je čak pozirao za zajedničku fotografiju sa Zelenskim da pokaže da među njima nema zle krvi. Bio je to posljednji put da su imali sastanak nasamo.

Kada je Zalužnji stigao u London, britanski establišment je shvatio da će ovaj novi diplomatski odnos zahtijevati delikatno upravljanje. Mnogi visoki zvaničnici zbližili su se sa Zalužnjim i njegovim timom tokom rata, ali su shvatili da bi njegovo dalje uključivanje u vojne planerske diskusije moglo da iritira administraciju Zelenskog i da pokaže nepoštovanje prema Oleksandru Sirskom, nasljedniku Zalužnjeg na mjestu komandanta vojske.

“Donijeta je odluka da se, bez obzira na brojne prisne lične veze, odnos resetuje na tradicionalniji diplomatski okvir, kojim će rukovoditi Forin ofis”, rekao je jedan britanski odbrambeni zvaničnik.

Za Zalužnjeg, koji je prve dvije godine rata proveo u produženom stanju adrenalinskog lišavanja sna, novi život u Londonu bio je čudna tranzicija. Objavljivao je selfije sa suprugom na peronima metroa i tokom šetnji uz Temzu.

Par je čak povremeno odlazio i u pozorište, uključujući i posjetu pred Božić kako bi pogledali predstavu Barselona u kojoj je igrala Lili Kolins. Neuobičajeno temeljna bezbjednosna provjera zgrade prije izvođenja navela je osoblje da pomisli da će u posjetu doći član kraljevske porodice, rekao je jedan izvor iz pozorišta. Nastala je zabuna kada se pojavila tajanstvena VIP dvojka, a niko ih nije prepoznao.

Kod kuće, gdje Zalužnji ima drugo najprepoznatljivije lice u zemlji, fotografije iz njegovog novog života nisu uvijek nailazile na dobar prijem. Umjetničko crno-bijelo fotografisanje za ukrajinski “Vog” nedavno je izazvalo lavinu podrugljivih mimova. Ali Zalužnji je takođe ostao u kontaktu s mnogim komandantima vojske i prati borbene aktivnosti preko sigurnih video ekrana u svom kabinetu, koji u realnom vremenu prenose snimke sa fronta. “Valerij Fjodorovič je otišao iz rata, ali rat nije otišao iz Valerija Fjodoroviča”, rekao je jedan saradnik, koristeći puno ime Zalužnjeg.

U privatnim razgovorima Zalužnji nije potvrdio da planira da uđe u politiku, ali je sebi dopustio da nagađa o tome kakvu bi platformu mogao da ponudi ako donese takvu odluku. Oni koji su mu bliski kažu da kao uzor vidi Izrael, uprkos njegovim sadašnjim krvavim akcijama u Gazi, posmatrajući ga kao malu zemlju okruženu neprijateljima i potpuno fokusiranu na odbranu.

On bi se predstavljao kao čvrst, ratni lider koji bi ukrajinskom narodu obećao “krv, znoj i suze” u zamjenu za spas nacije, oslanjajući se na Vinstona Čerčila. U jednom privatnom razgovoru rekao je: “Ne znam hoće li ukrajinski narod biti spreman na to, spreman na ove teške politike”.

Nakon što je Tramp ponizio Zelenskog u Ovalnom kabinetu u februaru, ukrajinski predsjednik je otišao u London da sa Kirom Starmerom razradi strategiju kako najbolje popraviti odnos. Situacija je izgledala sumorno, a neki u američkoj administraciji otvoreno su razgovarali o tome kojim bi se mehanizmima mogao zamijeniti ukrajinski predsjednik. “Ne znam da li ikada više možemo sarađivati sa Zelenskim”, rekao je republikanski senator Lindzi Grejem, javno sugerišući da Zelenski treba da podnese ostavku. Ubrzo nakon toga, kancelarija Džej Di Vensa pokušala je da uspostavi kontakt sa Zalužnjim.

Za Zalužnjeg, koliko god da je bilo zle krvi između njega i Zelenskog, svrstati se uz Trampov tim protiv vlastitog predsjednika nije dolazilo u obzir. Susreo se sa Zelenskim na aerodromu u Londonu i na svojim nalozima na društvenim mrežama objavio fotografiju na kojoj se njih dvojica rukuju. “Put pred nama neće biti lak, ali zajedno ćemo prevazići svaki izazov”, napisao je. Bio je to demonstrativni znak jedinstva u jednom od najtežih trenutaka za Ukrajinu od početka invazije.

“Mnoge njegove pristalice nijesu razumjele zašto je to uradio”, rekao je jedan izvor blizak Zalužnjem. “Ali to je bio njegov principijelan stav: Ukrajina je ponižena i moramo biti jedinstveni.”

Ova opreznost počela je da frustrira neke protivnike Zelenskog u Kijevu, koji smatraju da Zalužnji predstavlja njihovu najbolju šansu za političke promjene. “On je vojnik, on razumije primanje naređenja i rad unutar strukture, ali ne razumije političke manevre”, rekao je bivši visoki zvaničnik, koji se nada da će ubijediti Zalužnjeg da se kandiduje. “Pravi lider je trebalo da prihvati Vensov poziv, trebalo je da povlači poteze. Ali kako ga uvjeriti?”

Drugi izvor, koji poznaje Zalužnjeg i takođe je bivši visoki zvaničnik, rekao je da bi general bio previše obazriv prema unutrašnjoj destabilizaciji da bi pokrenuo političku kampanju protiv Zelenskog. “Ne vjerujem u bitku dvojice Z, to bi bila katastrofa za zemlju i ne mislim da je on spreman na to. Zato vjerujem da bi se kandidovao samo ako bi Zelenski mogao biti ubijeđen da se povuče”, rekao je taj izvor.

Prošlog mjeseca Zalužnji je stigao u Kijev na šestodnevni samit ukrajinskih ambasadora. Diplomate su slušale govore Zelenskog i vojnih lidera, te posjetile oblasti blizu linije fronta u Zaporoškoj oblasti. Za većinu ambasadora to je bilo rijetko neposredno iskustvo rata koje su mogli ponijeti u zemlje domaćine. Za Zalužnjeg, to je moralo biti nadrealno iskustvo - vratiti se na front kao dio diplomatske delegacije.

“Bio je srdačan, ali oprezan”, rekao je drugi ambasador koji je prisustvovao. “Vidjelo se da je obazriv da ne bude previše otvoren sa ljudima koje ne poznaje lično; on ne zna ko je na kojoj strani.”

Slučajno, samit je značio da je Zalužnji bio u Kijevu u trenutku talasa uličnih protesta protiv vladinog plana da oslabi dva antikorupcijska tijela. Protesti su uplašili tim Zelenskog i doveli do brzog povlačenja odluke. Neki su se nadali da bi to mogao biti trenutak kada će se Zalužnji javno razići sa Zelenskim. “Mnogi ljudi su čekali da on nešto kaže, ali je on ćutao”, rekla je Ina Sovsun, poslanica opozicije.

Nakon samita, Zalužnji je ostao još nedjelju dana u Kijevu i održao brojne sastanke sa različitim političkim i društvenim ličnostima. Kružile su glasine da konačno ispituje članove budućeg političkog tima.

Oni oko njega negiraju da su razgovori imali veze s politikom. “On je mnogo puta rekao da dok rat traje, moramo raditi na spasavanju zemlje, a ne razmišljati o izborima, i to se nije promijenilo”, rekla je Oksana Torop, bivša novinarka BBC-ja koja sada radi kao medijska savjetnica Zalužnjeg. “Razgovara s mnogo ljudi o odbrani i bezbjednosti, ali to nema nikakve veze s izborima”, dodala je.

Na pitanje da li predsjednički kabinet vidi Zalužnjeg kao političku prijetnju, savjetnik Zelenskog Mihajlo Podoljak rekao je: “Predsjednik Zalužnjeg vidi kao dio tima, kao ambasadora u važnoj zemlji… Uostalom, trenutno nema stvarnog političkog procesa.”

A šta kada ti politički procesi ponovo počnu, kad god to bilo? “Nisam spreman da kažem šta bi se tada desilo i kako bi se različiti ljudi mogli ponašati”, rekao je Podoljak. “Sve je to vrlo nepredvidivo.”

Prevod: N. B.

( Gardijan )