Italija - sinonim za fudbal, mašina za tenis
Kako je Italija stvorila „tenisku mašinu“ i postala dom nekih od najboljih svjetskih igrača - 5 igrača u Top 50, a čak 9 u Top 100. A sve na čelu sa neprikosnovenim Janikom Sinerom
Jannik Sinner je u samom vrhu italijanskog teniskog buma.
Italija je dugo bila prepoznata po nekim od profinjenijih životnih užitaka – hrani, umjetnosti, modi – sve to na pozadini baštine Rimskog carstva. Sada, taj kulturni mozaik uključuje i novu, možda neočekivanu ponudu: tenis.
Iznenađujuće, barem za one koji tek sada primjećuju nagli talas teniskih talenata koji dolaze iz ove južnoevropske nacije, piše CNN. U muškoj konkurenciji, Italija trenutno ima devet igrača među 100 najboljih i pet među 50 najboljih, uključujući nezaustavljivog Jannika Sinnera – četvorostrukog grend slem šampiona i svjetskog broja 1 od juna prošle godine.
S obzirom na skromnu istoriju ove zemlje u tenisu, ovo je zaista zlatno doba italijanskog sporta, koje je uzdignuto na još viši nivo zahvaljujući Sinnerovom uspjehu na terenu i popularnosti van njega.
Kako je sve krenulo?
„Sada smo posebno razmaženi“, kaže Ubaldo Skanagata, veteran novinar iz Italije i osnivač portala Ubitennis, u razgovoru za CNN Sport o teniskom bumu u zemlji. „Siner je glavni sportista, glavni idol Italije… On je već legenda.“
Skanagata je u tenisu decenijama. Pratio je gotovo 180 grend slemova, uključujući 51 Vimbldon i 50 Rolan Garosa, ali nikada nije vidio da je sport bio popularan kao sada.
Fudbal je tradicionalno dominirao sportskim životom u Italiji, i to se vjerovatno neće uskoro promijeniti. Ali neuspjeh reprezentacije na internacionalnom nivou poslednjih godina, uz nedostatak globalnih zvijezda, otvorio je veći prostor da tenis procvjeta, kaže Skanagata.
„Nikada prije nismo imali naslovnicu Gazzette dello Sport posvećenu tenisu, a sada je tenis svakodnevno u svim novinama, šta god da Siner uradi“, dodaje on.
Eksplozija tenisa u Italiji, međutim, ne duguje se samo Sinneru, niti slabljenju fudbala. Nacionalna federacija godinama sprovodi planove da zemlju pretvori u tenisku silu.
Jedna od najznačajnijih promjena bila je odluka da se podrže privatni timovi i treneri, a ne isključivo oni koje je birala federacija. Na taj način, najbolji resursi postali su dostupni najboljim igračima – bez obzira na to gdje treniraju i ko ih trenira.
To uključuje i neke od najuspješnijih italijanskih tenisera posljednjih godina: Sinnera, desetog na svijetu Lorenca Muzetija i bivšeg finalistu Vimbldona Matea Beretinija.
„Sada federacija pomaže igračima koji se pokažu dobrim“, objašnjava Skanagata. „Mogu da treniraju u nacionalnom teniskom centru, a ako im treba fizioterapeut, doktor ili nutricionista – sve to imaju.“
Strateška vizija
Jedan od ljudi koji je izbliza svjedočio promjeni pristupa u Italiji je Kreg O'Šonesi, vodeći trener strategije i bivši član Đokovićevog trenerskog tima. On radi kao konsultant italijanske federacije od 2016, a pomagao je i Beretiniju da uđe u top 10.
„Italija je daleko ispred “, kaže on. „Uložili su sve – i to na vrlo ozbiljan način. Ono što danas vidite bila je vizija prije deset godina.“
On je jedan od nekoliko stranih stručnjaka angažovanih da podignu standarde trenerskog rada kroz simpozijume i radionice. Njegov fokus je strategija i obrasci igre, uz korišćenje analitike kako bi treninzi bili prilagođeni svakom igraču.
„Moja filozofija je bila da se djeca uče kroz igru, a ne da rade beskrajne vježbe“, kaže O'Šonesi. „Na taj način treneri odmah vide snage i slabosti, pa mogu prilagoditi trening svakom igraču. To je mnogo bolje od pristupa ’jedna vježba za sve’.“
Pored toga, mladi italijanski teniseri imaju pristup velikom broju takmičenja. Prema Tennis Europe, Italija je 2022. organizovala 148 međunarodnih turnira – drugo mjesto u Evropi, odmah iza Španije.
To omogućava mladima da igraju kod kuće, da ne troše mnogo novca na putovanja, a uz to dobijaju i „vajld kard“ pozivnice koje im omogućavaju da se mjere sa iskusnijim rivalima i osvajaju bodove za plasman.
Italija nema sopstveni grend slem, ali Torino već petu godinu zaredom organizuje ATP finale, dok je Masters u Rimu jedan od najpoznatijih turnira na šljaci.
Osim toga, svi domaćinstva u Italiji imaju besplatan pristup kanalu SuperTennis, koji prenosi US Open do 2030, djelimično i Vimbldon, kao i brojne ATP i WTA turnire.
Talas uspjeha
Prije Sinera, Adriano Panjata bio je jedini Italijan koji je osvojio grend slem (Roland Garros 1976). U ženskoj konkurenciji Francesca Skjavone slavila je u Parizu 2010, a Flavia Peneta u Njujorku 2015.
Od tada, uspjesi su se nizali: Marco Kećinato 2018. je iznenadio Đokovića na Rolan Garosu, Beretini je stigao do četvrtfinala sva četiri slema, a ove godine na Vimbldonu četiri italijanska tenisera stigla su do osmine finala – uključujući i Sinera, koji je kasnije osvojio titulu.
U ženskoj konkurenciji, Jasmine Paolini stigla je do finala Pariza i Vimbldona, a zatim osvojila olimpijsko zlato u dublu sa Sarom Erani. Erani i Andrea Vavasori postali su prvi italijanski miks dubl šampioni na US Openu, a potom su osvojili i Rolan Garos.
Italija je u istom periodu osvojila i dva uzastopna Davis Cupa.
Efekat šampiona
Za Skanagatu, psihološki efekat je jasan: „Isto kao što je Borg inspirisao Vilandera i Edberga u Švedskoj, ili Becker i Graf u Njemačkoj – sada jedan igrač povlači cijelu generaciju u Italiji.“
Siner je sada lice ovog zlatnog doba, a njegova kolekcija trofeja tek treba da raste. Na predstojećem US Openu, ima priliku da osvoji treći grend slem u godini, pod uslovom da ga bolest – zbog koje je predao finale u Sinsinatiju – ne spriječi.
Ni tromjesečna doping suspenzija ranije ove godine, za koju je utvrđeno da je bila nenamjerna, nije poljuljala njegov imidž. „Niko u Italiji nije vjerovao da je pokušao da vara“, kaže Skanagata. „On je skroman, vezan za porodicu i prave vrijednosti. Nije arogantan.“
„Teniska mašina“
Pitanje sada glasi: koliko dugo Italija može imati igrače na samom vrhu? O'Šonesi vjeruje da je sistem postavljen tako da traje:
„Italija stvara mašinu – i mislim to u najpozitivnijem smislu. Tenis eksplodira, ali sistem će opstati i kada dođu teža vremena. Ciklus je normalan – biće uspona i padova – ali Italija ima najbolje postavljen okvir da izdrži i jedno i drugo.“
( Filip Ivanović )