LOVAC NA ZMAJEVE
PES na aparatima
Bez jasne politike i principa, bez vizije i odlučnosti, povijajući se pred unutarstranačkim podjelama, još više pred koalicionim partnerima, Spajić polako ali sigurno korača u politički nestanak
Jedino u istraživanjima paroha sa RTCG Raonikija i molitvama političkog direktora Bojovića, Pokret Evropa sad stoji na sigurnih i ubjedljivih 20 odsto podrške birača. U realnosti, bliži je jednocifrenom rejtingu nego ovom na kome insistira kontroverzni IPSOS. Jedino se još URA tako dobro drži kod iste agencije. I u podkastu kod Dritana.
Ali, mnogo ubjedljivije o rejtingu i poziciji navodno najjače stranke vladajuće većine govori politička svakodnevica. Ne prođe dan ili dva a da neko od koalicionih partnera PES-a ne iskušava njihov potencijal i liderstvo. Ili što bi pomislio Vasilije Čarapić, ne prođe minut-dva a da nas neko ne ismije i ponizi. Gore nego što sam ja sam učinio onom vožnjom dušeka službenim autom Skupštine.
Prije par dana su Demokrate preko (svoje) ministarke kulture, saopštile kako bi sudbinu famozne “Rankove ploče” iz Morinja trebalo da razriješi premijer. A onda je samo dva dana kasnije neki Dario Vraneš, Srbin (hrvatskog podrijetla ako je suditi po imenu i po Šešelju?!), bukvalno ismijavao PES tvrdeći kako neće moći da zaspi od njihove prijetnje da će mu povući podršku u Pljevljima. S pravom se vaskoliki mejor hvata za stomak od smijeha jer je to ko zna koji put da PES okreće obraz Vranešu i kaže - ‘ajde zalijepi još jednom, ako smiješ!? Nakon što im nepomenik od gradonačelnika zavali šamar po suprotnoj strani lica. I sve tako, šamar za šamarom, dok Mandić ne odgovori Spajiću (na molbu da ih zaštiti od “hrvata” Daria) - a što ga Miki dirate prvi…
Simboličnim potezom, izmjenom gradskih tabli sa pravcima koji pokazuju udaljenost Pljevalja od svjetskih metropola, Spajićev i Bečićev gradonačelnik je u stvari razotkrio suštinu. I o snazi i poziciji Raonićeve “najjače partije”, ali i o politici aktuelne parlamentarne većine. U najkraćem, Vraneš poručuje: PES je mačji kašalj, truba, batina od ovce, a put kojim vodimo MNE ide u srpski svet! A ne u EU! Srpski mejor hrvatskog imena poručuje Mikiju i Aleksi kako ih šef Rajo (Mandić) zavlači pričom o nepokolebljivom putu ka Briselu - on nas vodi na liniju naših slavnih predaka, Miloševica i Karadžića - Knin - Banja Luka -Prizren. Nije baš isto kao ono Karlovac - Karlobag - Virovitica, ali bolje išta nego ništa.
Ponižen i uvrijeđen, PES se više nije oglašavao. Pametno. Jer šta bi mogli da kažu osim da još jednom okrenu drugi obraz da im Vraneš opali još jednu šamarčinu. I pošalje ih u ćošak da kleče na kukuruzu. Za kaznu što ne prihvataju realnost i činjenicu da su samo smokvin list vladajuće većine. A ne lider i zamajac.
Slično je PES prošao i sa najbližim partnerom, Demokratama. Nakon što su Crveni gurnuli PES u rat sa susjednom Hrvatskom, počev od navodne jasenovačke Rezolucije, do Krapovićevih značkica sa brodom Jadran koje ne skida sa revera, sad su i ploču u Morinju, tutnuli u ruke brata Mikija. Lično.
“Oko uklanjanja sporne spomen-ploče u Morinju trebalo bi da odluči Spajić”, poručuje “crveno” Ministartsvo kulture. Liči na znak pažnje i respekta šefu Spajiću, a, u stvari, kao i kod Vraneša, ministarka ismijava PES i Mikija. Jer i ona zna da PES i njihov lider nemaju ni ponta, ni vizije koji bi ih “natjerali” da povuku potez. I bila je u pravu. Prošlo je nedjelju dana bez premijerovog ili PES-ovog stava tim povodom. Umjesto da premijer odmah Vujović pošalje kući, i sam saopšti, recimo, da ploča ostaje do daljnjeg, jer su je upravo Demokrate, svojom nakaradnom politikom, dodale na listu spornih pitanja sa susjednom Hrvatskom!? Tako će se i morinjska ploča rješavati u tom paketu.
Jasno je, dakle, da osim karaktera ili profila Spajića na njegovo ćutanje i uzdržanost po bilo kom senzitivnom pitanju, utiče konfuzija i dezorijentisanost u samom PES-u. Partija liči na raštimovani orkestar u kome svako svira po svojim notama. A neki i po tuđim. Hrvatski analitičar Aleksandar Musić je u nedjelju slikovito opisao PES kao partiju bez vizije, što je gura u “crnorukašku SNS/BIA matricu”! Odnosno u politiku i narativ koji i Srbe u Crnoj Gori drži u antizapadnom transu odbrane od zdravog razuma i navodne obojene revolucije. Za Musića, jedini srpski poltičar u Crnoj Gori koji razbija tu idilu je Nikola Jovanović, koji, po njemu, ima kapacitet da skrene sa “Vranešove transverzale” i većinu crnogorskih Srba vrati matici. Ostavljajući Pipuna iz “stare Crne Gore” i Šubaru iz Nikšića u orbiti pomenute crnorukaške politike. Koja Srbiju duže od jednog vijeka tragično drži daleko od Evrope i Zapada.
Nego da se vratim PES-u. Zamišljam kako Spajić čeka da mu se Bečić pridruži u osudi Vranešovog najnovijeg blama, dok ovaj (Aleksa) priprema saopštenje u kome će reći kako je sve u rukama premijera. I kako on treba da odluči. To jest prelomi. Isto kao u Morinju. Sve to sa distance gleda iskusni Mandić i trlja ruke. Čak po istraživanju brata paroha Roanikija, Demokrate su u slobodnom padu. Na nivou URE, 7-8 odsto. Dakle, 2027. boriće se za cenzus osim ako, kao i blaženopočivši SNP, spas ne pronađu u krilu crnorukaškog konglomerata Andrije Mandića. Skupa sa Dajkovićem i Ostojićem. I nadam se, bez Abazovića.
Gdje će te 2027. biti PES, odnosno dokle će oni padati, nije teško predvidjeti. Bez jasne politike i principa, bez vizije i odlučnosti, povijajući se pred unutarstranačkim podjelama, još više pred koalicionim partnerima, Spajić polako ali sigurno korača u politički nestanak. Odnosno životarenje tipa Danilović, Pura Popović ili neki sličan autsajder. Koji će preživjeti hvatajući sa ili za crnorukaško ili za Milovo sidro. Prije za ovo prvo jer je očito da većina rukovodstva stranke gaji taj ideološki i vrijednosni svjetonazor. Koji ima za cilj, kako primjećuje pomenuti analitičar Musić, da autohtone Srbe “istrgne iz Crne Gore, SAO-izira ih i uvuče u kolektivnu psihozu permanentnog vanrednog stanje”! Kakvo vlada Srbijom i Dodiklendom, u produženom trajanju.
Za utjehu, Spajić ima “opravdanje”. A opravdanja on najviše voli. Pa mu je za agoniju sa aerodromima kriv Đeljošaj, za tragikomediju u Budvanskoj neki Mijomir, a za sprdnju u Pljevljima vjerovatno lokalni odbornik, njegov ili Aleksin, koji je čvrsto uz “hrvata” Daria i ne jebe centralu u Podgorici. Nalik onom Krstoviću koji je ispao glavni krivac i opravdanje za Milatovića u njegovoj transformaciji od Jakova ka Mašanu.
Istina, Spajićevo opravdanje je u konkretnom slučaju mnogo ozbiljnije. DPS se polako vraća na fabrička podešavanja, u talibansku fazu i zagrljaj sa “crkvom Srbije”, tako da je manevarski prostor za partiju građanskog centra kakvom se predstavlja PES, istinski sužen. Ali ne može Spajić čekati da DPS odustane od svojih analitičara i stratega, fleka i boksera, koji su ga dvije decenije gurale u politički ambis, ubjeđujući ga i sada, da sve što se dešava nakon avgusta 2020. nema veze sa Milom i Roćenom, već je isključiva zasluga “crkve Srbije”. Da su Spajić i PES na visini zadatka oni bi diktirali trendove - i na ljevici i na desnici. A ne obrnuto. U protivnom, Miki bi već mogao da razmisli o formiranju odbora za pripremu sahrane svog političkog čeda.
( Željko Ivanović )