BBC: Udaljen je više od 6.000 kilometara od Ukrajine, ali čak i ovaj azijski grad je dio ruskog rata
Ogromni mural prikazuje Vladimira Putina u vojnoj uniformi kako grli sibirskog tigra
Na klizalištu u Vladivostoku, na ruskom dalekom istoku, 30-godišnji Dmitrij Afanasjev trenira sa saigračima iz "Sojuza", lokalnog para hokejaškog tima. Igrači su skinuli svoje proteze i sjede u posebno dizajniranim sankama. Klizaju se po ledu pomoću hokejaških palica, piše Bi Bi Si (BBC) u tekstu "Udaljen je 4.000 milja od Ukrajine – ali čak i ovaj azijski grad je dio ruskog rata".
Dmitrij se nada da će jednog dana postati paraolimpijski šampion u hokeju na ledu.
Ostvarenje tog sna neće biti lako. Ruskim timovima je zabranjeno učešće na posljednjim Paraolimpijskim igrama zbog rata u Ukrajini. A kao i svi njegovi saigrači, Dmitrij je bio na prvoj liniji fronta.
"Mina je doletjela prema meni", prisjeća se Dmitrij, koji je bio mobilisan da se bori u Ukrajini. "Pao sam na zemlju i osjetio kako mi noga gori. Pogledao sam dole i sve je bilo rastrgano. Sam sebi sam stavio pojas za podvezivanje i rekao momcima da me izvuku odatle.
Moja žena je hirurg. Poslao sam joj sliku noge, a ona mi je odgovorila: 'Vjerovatno će je morati odsjeći.' Rekao sam: 'U redu.' Imam jednu nogu, dvije noge — svejedno mi je."
Luka Vladivostok je više od 4.000 milja (više od 6.000 kilometara) udaljena od Ukrajine i ruske prijestonice. Ovo je Azija. Granica sa Sjevernom Korejom udaljena je 130 kilometara, a Kina samo 55 kilometara.
Ipak, posljedice dalekog rata u Evropi jasno su vidljive, navodi Bi Bi Si.
Na groblju na brdu iznad Vladivostoka nalaze se redovi svježih grobova: ruski vojnici poginuli u Ukrajini. Pored pravoslavnih krstova, svaki grob je obilježen vojnim zastavama i ruskim trobojkama.
U drugom dijelu groblja stoji spomenik "herojima Specijalne vojne operacije" — službeni naziv koji Kremlj i dalje koristi za rat u Ukrajini. Tu se nalaze još grobova ruskih vojnika, kao i statua naoružanog ruskog vojnika.
"Vojnici žive vječno", piše na natpisu.
Po naređenju predsjednika Putina, ruske trupe su u februaru 2022. godine prešle granicu sa Ukrajinom. Opšta invazija na susjeda mnogi su vidjeli kao pokušaj Kremlja da Ukrajinu vrati pod svoju sferu uticaja. Više od tri i po godine kasnije, rat i dalje bjesni.
Na radiju me često pitaju: šta ruski narod misli o ratu u Ukrajini, o sukobu sa Zapadom i o predsjedniku Putinu?
"Šta Rusi misle?" je teško pitanje.
Rusija je ogromna i raznolika. Najveća zemlja na svijetu prostire se na dva kontinenta i kroz 11 vremenskih zona. Neki dijelovi Rusije, poput Kurska i Belgoroda, graniče se sa Ukrajinom. Drugi, poput Primorskog kraja, gdje se sada nalazim, veoma su daleko od borbi. Vladivostok je administrativni centar ovog regiona.
Ovo je najdalje što sam otputovao unutar Rusije od početka rata. Prilika da osjetim raspoloženje u jednom potpuno drugačijem dijelu zemlje.
"Naravno da smo zabrinuti", kaže mi Svetlana u parku u Vladivostoku, kada je pitam o Ukrajini. "Ovo traje godinama i želimo da što prije završi. Nadali smo se da će samit na Aljasci (Tramp–Putin) nešto promijeniti. Nije. Ljudi su ljudi. Bez obzira jesu li Britanci, Amerikanci, Japanci ili Ukrajinci. Ne znam odakle dolazi sva ta mržnja."
Razgovaram i s Iljom, koji tvrdi da rat u Ukrajini nije suštinski promijenio njegov život u Rusiji.
"Možeš još da zarađuješ i da preživiš ovdje", kaže Ilja. "Standard života ne raste, ali ne opada ni. Ipak, nadamo se da će se odnosi s drugim zemljama popraviti i da ćemo se opet uključiti u globalni prostor."
U centru Vladivostoka zaustavljam se da slušam bend koji svira na ulici. Nisam jedini — oko njih se okupila velika grupa ljudi koji uživaju u improvizovanom rok koncertu.
Između pjesama razgovaram s glavnim pjevačem, mladim lokalnim muzičarem koji se predstavlja kao Džoni London.
"Da li ljudi ovdje često pričaju o onome što se dešava u Ukrajini?" pitam ga.
"Ljudi mojih godina to uglavnom ne komentarišu. Gotovo nikad. Rekao bih da o tome uopšte ne pričamo."
"Zašto?" pitam.
"Ne možemo ništa da promijenimo. Van je naše moći, van domašaja. Nadam se da će za par godina sve opet biti normalno."
"A šta je to normalno?"
"Bez rata, valjda. To bi bilo lijepo."
Dok završavam razgovor s Džonijem Londonom, prilazi mi penzioner Viktor. Prepoznao me. Vidio me prošle godine na TV-u, na pres konferenciji sa Putinom.
"Ti si pitao Putina neko pitanje, zar ne?" kaže Viktor. "Ti si iz BBC-ja."
Viktor je veliki fan — ne BBC-ja, već predsjednika Putina. Kritikuje moje "provokativno pitanje" upućeno predsjedniku o ratu u Ukrajini, brani ruski politički sistem i napada Bajdenovu administraciju zbog izbora u SAD 2016.
"Bajden je praktično ukrao izbore od Trampa pomoću glasanja poštom", kaže Viktor. "To Tramp kaže", odgovaram.
"Ne samo on. I Putin to kaže", uzvraća Viktor.
"To što Putin kaže ne znači da je istina", kažem.
"Tačno", priznaje Viktor. "Ali tako misle naši ljudi."
Viktor takođe misli da Zapad gubi moć i uticaj.
"Pogledaj šta se dešava", kaže Viktor. „"Ove nedjelje su se u Kini sastali lideri Indije, Kine i Rusije, zajedno s mnogim drugim državama. A tamo nije bilo ni Trampa, ni Britanije, ni Njemačke, ni Francuske. Indija i Kina same imaju tri milijarde ljudi.“"
Na povratku iz Kine, Vladimir Putin će se zaustaviti u Vladivostoku. Ako budem imao priliku da mu postavim novo pitanje, Viktor predlaže da bude o "novom svjetskom poretku".
Grad se priprema za dolazak predsjednika i njegovo učešće na Istočnom ekonomskom forumu.
Pored puta koji vodi ka mjestu održavanja, ulični umjetnik Filip Dulmačenko iskoristio je 1.800 sprejeva da stvori veoma neobičnu sliku: Ogromni mural prikazuje Vladimira Putina u vojnoj uniformi kako grli sibirskog tigra.
( Da.M. )