Revizionizam kao oružje protiv puta u EU

Crna Gora je zemlja različitosti. Šarenolika, bogata ljudima i običajima. U svakodnevici komšije pomažu jedni drugima, ne pitajući ko je ko i odakle dolazi i to decenijama tako. To je ona Crna Gora koja nam daje nadu i na koju smo ponosni.

Ali postoji i druga slika.

Ona u kojoj politika dopušta da se zločini relativizuju, da se istorija prekraja i da se pojedinačna gledišta proglašavaju za opšti narativ. Takav pristup nije samo neprihvatljiv — on je opasan. Udar na istinu uvijek vodi u podjele.

Još su među nama svjedoci koji pamte. Njihova sjećanja nijesu samo lične priče, već i dio istorijskih činjenica potvrđenih dokumentima i svjedočenjima. Zbog toga Crna Gora mora jasno poručiti da na zločin nikada ne može staviti znak jednakosti sa junaštvom.

Bez priznanja nema pomirenja. Pokušaji da se nedjela predstave kao herojstvo nijesu samo uvreda za žrtve, već i opasna poruka budućim generacijama. Bez priznanja grešaka i spremnosti na suočavanje sa prošlošću nema istinskog pomirenja. A bez pomirenja nema ni napretka.

Zločin ima ime i lice. Žrtve postoje, počinioci postoje. I istorija mora ostati na strani istine.

Politika mora biti jasna. Svako veličanje zločina mora biti sankcionisano zakonom, a obrazovni sistem dužan je da mlade uči razlikovanju činjenica od mitova. Institucije kulture i nauke moraju biti brana revizionizmu i čuvari istorijske istine.

Slobodni mediji imaju posebnu odgovornost. Njihova misija nije da podilaze mitovima i relativizuju činjenice, već da istinu stave u prvi plan, da obrazuju i podstiču kritičko mišljenje. Profesionalno novinarstvo je stub demokratije i najsnažnija zaštita od pokušaja prekrajanja prošlosti.

Njemačka je pokazala put. Društvo se može graditi samo na osudi nacizma i na pravdi za žrtve. Crna Gora ne smije propustiti tu lekciju.

Revizionizam nije akademska rasprava. On je prijetnja evropskoj budućnosti Crne Gore i pokušaj da nas vrati u podjele iz kojih smo se teško izvukli. Ovo nije borba protiv ljudi koji misle drugačije, već borba protiv pokušaja da se zločin prikaže kao vrlina.

Najveći problem našeg društva nije samo nedostatak mjera, nego i nedostatak volje da se one sprovedu. Govorimo o opasnosti revizionizma, ali sve ostaje na riječima. Zakoni se donose polovično, ne sprovode se dosljedno, a institucije često ćute onda kada bi morale da reaguju. Time država šalje poruku da su relativizacija i manipulacija prošlošću nekažnjive.

Još je opasnije to što se borba protiv revizionizma pretvara u oružje političkih sukoba. U Crnoj Gori smo svjedočili kako se etiketa “revizionizam” koristi protiv neistomišljenika, dok se istovremeno prećutkuju zločini i laži kada to odgovara sopstvenoj strani. To nije borba za istinu, već širenje neistine. Takav pristup ne vodi pomirenju, već produbljuje podjele.

Treći problem je umor javnosti. Građani više ne vjeruju velikim riječima o “istini” i “pravdi” jer su previše puta iznevjereni. Kada se stalno ponavljaju opšta mjesta, a konkretni primjeri i postupci izostaju, ljudi postaju ravnodušni. Ravnodušnost je najopasniji saveznik revizionizma - jer otvara prostor da neistina postane normalnost.

Naš odgovor mora biti jasan. Većina građana podržava evropski put i to mora biti potvrđeno zakonima i djelima: jačanjem zajedništva, razvojem ekonomije, unapređivanjem socijalnog života. Treba koristiti znanje i kapacitete naših mladih, ma gdje bili. Dijaspora ne smije biti posmatrana samo kao ekonomski davalac, već kao dragocjeni resurs eksperata i snaga koja nas povezuje sa svijetom.

U savezu za budućnost Crne Gore važno mjesto imaju slobodni mediji, dijaspora i svi građani koji vjeruju u evropske vrijednosti. To je najbolji odgovor na destruktivne pokušaje manjine i na uticaje onih kojima nije stalo da Crna Gora postane dio Evropske unije.

Vrijeme je da izaberemo Evropu i istinu. Jer sve drugo znači povratak unazad. Da je vječna Crna Gora!

( Prof. dr Ernes Erko Kalač )