Vide-igre sa sjajnom pričom, a lošim gameplayom

Koliko god priča u video-igri bila impresivna i duboka, bez kvalitetnog gameplaya ona gubi svoj sjaj. Gameplay je ono što igrače zaista drži angažovanim i uzbuđenim. Ako borba, kretanje kroz svijet ili izazovi nisu uzbudljivi, ni najbolja priča neće uspjeti da zadrži pažnju igrača.

Nažalost, mnoge igre su napravile upravo ovu grešku. Usmjerile su se na pripovijedanje i izgradnju svijeta, ali zakazale u osnovama gameplaya, bilo zbog repetitivne borbe, loše dizajniranih nivoa ili frustrirajućih bagova. Takve igre često izazivaju opravdanu kritiku, jer potencijal za sjajno iskustvo postoji, ali je neiskorišćen. Sajt ComicBook je pripremio listu pet igara koje spadaju u ovu kategoriju naslova sa sjajnom pričom, ali lošim gameplayom.

1. Vampyr

Jedna od najboljih vampirskih igara je Vampyr iz 2019. godine. Nevjerovatno iskustvo u kojem igrate doktora pretvorenog u vampira početkom 20. vijeka.

Tokom priče suočavate se s desetinama izbora, a odluke igrača direktno utiču na svijet i ostale NPC-e, a moguće je završiti igru i bez ubistva ijednog lika. Priča Vampyra je zaista impresivna.

Nažalost, isto se ne može reći za gameplay. Igra se odvija u zagušenom poluotvorenom svijetu Londona, podijeljenom na različite distrikate, sve je zbijeno i gusto. Ulice su uske, ne možete se popeti na krovove, a prelazak između distrikata prati dugo učitavanje. Putovanje kroz grad više liči na teret nego na zabavan dio igre.

I kad je borba u pitanju takođe nedostaje izazova i raznolikosti. Većina neprijatelja ima poznate setove poteza, dok šefovi ne zahtijevaju razvijanje posebne strategije. Arsenal oružja je širok, ali nema ništa jedinstveno ili pamtljivo. Supermoći nisu naročito jake, pa ubrzo upadate u petlju izbjegavanja i nekoliko napada. Vampyr je sjajna igra. Jedini razlog zašto nije dobila dovoljno priznanja vjerovatno leži u gameplayu.

2. NieR: Automata

NieR: Automata se često smatra jednom od najboljih narativnih igara. Ipak, sjajnu priču kvare prosječan gameplay, a naročito borba. U igri igrate kao androidi koji se bore protiv mašina na post-apokaliptičnoj Zemlji. Gameplay je prikazan iz trećeg lica, a svijet je spektakularno prikazan - uronite u njegove čudesne pejzaže.

Međutim, borba je brza, ali vrlo dosadna i repetitivna. Osnovne komande uključuju napad jednim tasterom, blok drugim i držanje trećeg tastera da vaš pomoćni bot kontinuirano puca projektilima.

Nakon nekoliko sati igre, borba postaje monotona jer se ne razvija. Novi tipovi oružja i projektila su uglavnom samo vizuelne promjene - jedna puška je sporija, druga brža. Strategija je rijetka i jednostavna, a jedina stvar koja vas drži u igri je fantastična priča. Ako tražite nezaboravnu avanturu, NieR: Automata je odličan izbor, ali ne očekujte uzbudljiv gameplay.

3. Yakuza 3

Većina igrača se slaže da je Yakuza 3 najslabiji naslov u serijalu. Glavni problem leži u gameplayu, naročito u AI blokiranju. Svi neprijatelji i bossovi beskonačno blokiraju vaše napade. Možete udariti stotinu puta, ali samo dva ili tri udarca pogode cilj.

Iako biste mislili da postoji način da probijete blok, zapravo ga nema - jedini način je spamovanje grab napada.

Dakle, Yakuza 3 nema pravi borbeni sistem, već beskonačnu petlju grab napada i blokiranja.

Igra ima solidnu priču o Kiryuju koji štiti sirotište, ali igranje je frustrirajuće.

4. Star Wars Jedi: Survivor

Jedi: Survivor je u osnovislična prethodniku Fallen Order. Priča prati Kala dok se bori protiv Imperije i putuje po različitim planetama.

Međutim, gameplay je gotovo nepromijenjen. Kalov svjetlosni mač sada ima pet stavova, ali može koristiti samo dva istovremeno, baš kao i u prethodnoj igri.

Izbjegavanje je bilo fluidnije u Fallen Order, a hitboxovi i obrasci napada neprijatelja u Survivor su neuravnotežni. Iako je igra solidna, borba je korak unazad u odnosu na prvi naslov.

5. The Callisto Protocol

Radnja je smještena u 2320. godini, a ova linearni survival horror s generičkim zapletom, inspirisan je brojnim drugim igricama. Igrač je zarobljen u zatvoru Black Iron na Jupiterovom mjesecu Callisto gdje je srušen avion, dok misteriozni virus pretvara zatvorenike u čudovišta. Premisa je impresivna, ali problem The Callisto Protocola leži u samoj izvedbi, posebno u dizajnu nivoa i akciji.

Cijela igra se odvija unutar Black Iron zatvora, koji je sastavljen od malih soba, tako da tokom cijele igre jednostavno idete iz sobe u sobu. Ovo brzo postaje klaustrofobično i frustrirajuće.

Borbeni sistem gotovo ne postoji. Umjesto posebnog tastera za izbjegavanje, jednostavno pomjerite lijevi analog u bilo kojem smjeru i lik automatski izbjegava napad. Napadi su ograničeni na pritisak jednog tastera, dok je oružje iz kojeg pucate limitirano zbog male količine municije. Prikrivenost mehanika je takođe nepouzdana - ponekad možete šunjati iza čudovišta i napasti ih, ali to je rijetko, a igra gotovo uvijek nagrađuje silu. To praktično sumira sav gameplay.

Ipak, The Callisto Protocol ima zadivljujuće vizuale koji mogu da se mjere sa igrama poput Horizon Forbidden West i Marvel’s Spider-Man 2. Priča i postavka svijeta su takođe intrigantni. Ipak, kada pogledate gameplay i loš dizajn nivoa, ne možete a da se ne zapitate - možda je ovo bolje funkcionisalo kao TV serija nego kao igra.

( M.V. )