Tajna tajni: Den Braun ponovo u akciji

Jučerašnjim izlaskom romana "The Secret of Secrets" (Tajna tajni) Den Braun ponovo je skrenu pažnju na sebe. Kao i uvijek kada se pojavi novo djelo pisca čije su knjige prodate u stotinama miliona primjeraka, kritičari se hvataju za glavu, dok čitaoci s nestrpljenjem zaranjaju u njegove zagonetke, simbole i teorije zavjere. Britanski "Ekonomist" donosi prvu analizu i osvrt na knjigu.

„ČINJENICA“, stoji na prvoj strani. „Sva umjetnička djela, artefakti, simboli i dokumenta u ovom romanu su stvarni.“ Dalje se kaže: „Svi eksperimenti“ su „vjerodostojni“. Na kraju se dodaje: „Sve organizacije iz ovog romana zaista postoje.“ Za čitaoca, ova lista je istovremeno uzbudljiva, jer ko ne voli triler koji spaja stvarni svijet i umjetnička djela, i pomalo zbunjujuća sa jezičke strane. Jer zar to nisu više „ČINJENICE“ nego „ČINJENICA“? Kao uvod je efektno. Kao tekst na engleskom jeziku, malo je nespretno.

Ali to je najmanje važno, jer ovu knjigu, "Tajna tajni", potpisuje Den Braun. Već dvadesetak godina on je specijalizovan za romane u kojima su „činjenice“ otprilike tačne, a proza manje-više problematična i pogrešna. I od te formule napravio je ogroman uspjeh. Njegove knjige, uključujući naslove poput "Da Vinčijevog koda", "Anđela i demona" i "Inferna", prodate su u preko 250 miliona primjeraka, ekranizovane su i prevedene na 56 jezika. Nedavna YouGovova anketa o najpoznatijim romanima smjestila je "Da Vinčijev kod" na 12. mjesto, daleko ispred "Džejn Ejr" Šarlote Bronte (73. mjesto) i "1984" Džordža Orvela (81. mjesto). Braun je, dakle, važan pisac.

On je važan i uprkos frazama tipa: „Oči su mu pobijeljele, kao kod ajkule spremne na napad.“ Kritičari već godinama s uživanjem ukazuju na ovakve stilske promašaje. Bilo je parodija („Poznati pisac Den Braun probudio se u svom luksuznom krevetu s baldahinom, u svojoj skupocjenoj kući od 10 miliona dolara…“), "Trice i kučine“, napisao je jedan kritičar) pa čak i „Generatora Braunovih nastavaka“ („Unesite grad i sektu, naš kompjuter će uraditi ostalo“).

Iako mu se mnogi podsmijavaju, još više čitalaca njegove knjige shvata vrlo ozbiljno. U njima zaista ima tih „ČINJENICA“, ali su isprepletene s gomilom potpunih besmislica. Braunove knjige ne samo da koriste teorije zavjere: o Iluminatima, masonima, ili o tome da li se Isus oženio, nego ih i proizvode. Ukucajte u Gugl „da li je Marija…“ i dobićete sugestiju „…Magdalena bila udata za Isusa?“ Brauna se ne čita samo; njega se provjerava, jednom rukom knjiga, drugom telefon, da bi se ustanovilo šta je tačno.

Ni najnoviji roman ne iznevjerava u tom smislu. Na početku, Robert Lengdon, „svjetski poznati stručnjak za religijsku simboliku“ (ČINJENICA: nemojte ni guglovati, nema toga), nalazi se u Pragu sa svojom novom ljubavi, „međunarodno priznatim noetičkim naučnikom“ (ČINJENICA: to jeste stvaran posao, samo zvuči izmišljeno). Nailaze na neuronaučnika (ČINJENICA: niko u Braunovim knjigama ne radi kao računovođa) i odlaze na koktele, da raspravljaju o problemu svijesti i koriste riječi poput „metafizički“.

Isprva sve djeluje idilično: Lengdon uživa u luksuzu hotela "Four Seasons"; njegova partnerka drži predavanja na koja publika ustaje na noge; svi razmišljaju u pomoćnim italik mislima. „Sam sam na Karlovom mostu“, misli Lengdon dok je sam na Karlovom mostu. „Ja sam neuronaučnik“, misli neuronaučnik. „Ja sam zdrava žena od 49 godina“, misli zdrava žena od 49 godina. „Možda sam pogriješio što sam dao 38 dolara za ovu knjigu“, misli čitalac koji je upravo dao 38 dolara.

A onda kreće akcija. Već na 34. strani, svjetski poznati simbolog Lengdon ostaje bez ljubavi, stiče smrtnog neprijatelja i skače, potpuno obučen, u rijeku Vltavu. Ubrzo se redaju policija, otmice, lozinke, zagonetke, hrišćanski motivi, Golem (ne pitajte), te brdo skraćenica: CIA, ESP, SUV, ÚZSI, WTF?

U središtu svega - kao i uvijek kod Brauna - stoji ideja. "Da Vinčijev kod" je počivao na tvrdnji da se dokaz Isusovog „braka“ može naći u "Tajnoj večeri" Leonarda da Vinčija. "Inferno" je djelovao kao da se temelji na ideji da se romani o italijanskoj umjetnosti dobro prodaju. Ovaj je utemeljen na tezi da svijet ulazi u epohalnu promjenu u razumijevanju svijesti. To možda zvuči previše za lagani triler, ali ne i za Brauna, koji jednostavno jednom svom liku stavi u usta: „Nalazimo se pred epohalnom promjenom u razumijevanju… prirode svijesti“.

Preciznije: ideja je da ljudski um ne posmatra samo stvarnost, već je i sam stvara. Ako zvuči čudno, Braun podsjeća da ta misao nije nova; slična učenja postoje u duhovnim i motivacionim tradicijama. Lengdon ih nabraja: „Buda: Svojim mislima stvaramo svijet.“ „Isus: Što god tražite u molitvi, biće vam dato.“ „Biznis guru Robin Šarma: Sve nastaje dvaput; prvo u umu, a zatim u stvarnosti.“ (ČINJENICA: ovaj posljednji citat vjerovatno je tonom malo promašen).

Ipak, svejedno, ko još mari, ubrzo se opet juri kroz Prag, pored osumnjičenih, dokaza zla i evidentno velikog truda uloženog u istraživanje. Čitaoci trče na Petřínsku kulu (usput bilježeći da je „sagrađena 1891.“ od „čeličnih nosača sa zakovicama“), pored Astronomskog sata (čiji „uspon od 172 stepenice“ donosi „zapanjujuće vizure i kolekciju astronomskih instrumenata iz 18. vijeka“), i niz beskrajno stranih toponima: Křižovnická, Tržiště, tako da roman više liči na brzopotezni vodič kroz Prag nego na triler. Braun možda ima problema sa kritičarima, ali je češka slova sa dijakritičkim znacima savršeno savladao.

Kritičari će i ovaj roman raskomadati. Ali on ide dalje i, zapravo, upravo u toj razvučenosti leži njegov šarm. Braun uzima stvari koje ljudi žele da razumiju, a ne mogu: italijansku umjetnost, hrišćansku istoriju, latinske pojmove, i objašnjava ih tako da se čine shvatljivima. Uz sav taj kič, u njegovim knjigama postoji i iskrena, skoro učenička želja da se podučava, makar i o zakovicama. Teško je sada povjerovati, ali recenzije "Da Vinčijevog koda" bile su pune oduševljenja: "Njujork tajms" je pisao o „uzbudljivo pametnom trileru“. Ta vremena su prošla; svijet je manje naivan. Ali, u ovom mračnijem vremenu, nekako je utješno zavaliti se uz tromog, svjetski poznatog Roberta Lengdona, koji je, na kraju krajeva, svjetski poznat s razlogom.