Pokret i Vlada reformi - model kralja Nikole za 21. vijek

Crna Gora se nalazi u najdubljoj političkoj i institucionalnoj krizi od obnove nezavisnosti 2006. godine. Umjesto da vodi društvo kroz reforme i približi ga Evropskoj uniji, partijski establišment je zarobio institucije, potisnuo javni interes i pretvorio državu u poligon za trgovinu interesa i moći. Dok građani traže pravdu, borbu protiv korupcije, sigurnost, razvoj i perspektivu, političke elite nude samo podjele, blokade i partijske pijačne trgovine iza zatvorenih vrata.

U ovakvim okolnostima svima je jasno: Crnoj Gori ne treba još jedna vlada partijskih kompromisa i trgovina.

Potrebna joj je snažna reformska vlada, sastavljena od domaćih i međunarodnih stručnjaka, s oročenim mandatom od 18 do 24 mjeseca. Njen zadatak moraju biti sveobuhvatne i ubrzane reforme, obnova povjerenja, reset institucija i priprema države za fer izbore i članstvo u Evropskoj uniji.

Partije protiv društva

Političke partije na vlasti u Crnoj Gori decenijama djeluju kao zatvoreni klubovi interesa, a ne kao servisi građana. Umjesto da budu instrument demokratije, one su postale prepreka razvoju zemlje. Institucije su zarobljene partijskim kadrovima, dok odluke o ključnim pitanjima ne proizlaze iz javnog interesa, već iz trgovine funkcijama i privilegijama.

U takvom sistemu pravda je selektivna, javna uprava neefikasna, a građani obeshrabreni i obespravljeni. Umjesto vizije i razvoja, društvu se nude beskrajne političke igre i privremeni kompromisi koji služe samo da produže vladavinu i klijentelizam partija. Kriza povjerenja je potpuna: građani ne vjeruju institucijama, ne vjeruju partijama i sve manje vjeruju da promjena može doći iznutra iz takvog sistema.

Ovaj politički ćorsokak ima i direktnu ekonomsku cijenu. Javni dug raste, deficit je hroničan, investicije stagniraju, nema razvoja, novog produktivnog zapošljavanja, a korupcija i klijentelizam proždiru resurse države. Umjesto da bude regionalni lider razvoja, Crna Gora klizi ka ekonomskoj nestabilnosti i zavisnosti, siromaštvu i beznađu, dok se šanse mladih da izgrade život ovdje smanjuju iz dana u dan.

Posebno opasna je praksa tzv. ‘reformi za očuvanje statusa quo’. Riječ je o prividnim reformama koje se sprovode samo formalno, radi zadovoljavanja međunarodnih partnera ili domaće javnosti, dok se u suštini štite postojeće privilegije i otvaraju novi prostori za njihovo umnožavanje. Političke elite koriste takve procese da zadrže ili uvećaju svoju moć i interese, raspodjeljujući benefite unutar zatvorenog kruga. Umjesto stvarnog napretka, građanima se nudi iluzija promjene – mješavina populizma, obmana i političkih fantazija. Takvi ‘reformski’ procesi osmišljeni su da izgledaju kao transformacija, ali im je prava funkcija očuvanje postojećeg sistema.

Zašto reformska vlada

Crna Gora je iscrpila sve modele partijskih eksperimenata i koalicionih nagodbi. Svaka nova vlada, bez obzira na boje i slogane, završila je u istom obrascu – raspodjeli funkcija i podjeli plijena. Takav model vlasti više ne može da odgovori na egzistencijalne izazove pred kojima se država nalazi.

Zato rješenje nije u još jednoj kozmetičkoj promjeni, i novim partijskim trgovinama već u privremenoj reformskoj vladi s jasno ograničenim mandatom od 18 do 24 mjeseca. Njen zadatak nije da gradi partijske rejtinge, već da sprovede stvarni institucionalni reset: da povrati povjerenje građana, obezbijedi funkcionalnu vladavinu prava i pripremi teren za slobodne izbore. Samo vlada oslobođena partijskih kalkulacija, zasnovana na stručnosti i odgovornosti, može sprovesti takav program.

U toj vladi stručnost mora biti iznad partijskih lojalnosti. Umjesto partijskih kadrova, potrebno je uključiti kompetentne domaće ljude, ali i eksperte iz evropskih zemalja koje su prošle slične tranzicije. Cijeli proces reformi mora se odvijati uz prisustvo i aktivnu pomoć evropskih i međunarodnih stručnjaka, kako bi bio vjerodostojan, efikasan i otporan na političke i druge pritiske i maligne uticaje.

Vlada će biti zasnovana na programu u potpunosti usklađenom s procesom pridruživanja Evropskoj uniji. Realizaciju ekonomskog dijela programa pratiće elitni međunarodni tim eksperata, među kojima i dobitnici Nobelove nagrade – poput profesora Jamesa Robinsona, vrhunskog poznavaoca regionalnih prilika, koji je nedavno boravio u Crnoj Gori i pisao o njenim prilikama, te poput nobelovca, profesora Christophera Pissaridesa i drugih uglednih stručnjaka. Ekonomski tim će činiti i priznati eksperti iz Svjetske banke, MMF-a, EBRD-a i EIB-a, kao i bivši evropski lideri s dokazanim rezultatima u sprovođenju uspješnih reformi.

Ovakav pristup nije nov u crnogorskoj istoriji: kralj Nikola je, u periodu modernizacije države, dovodio stručnjake iz Evrope kako bi osnažio institucije i ubrzao razvoj. Danas, u 21. vijeku, jedino isti model može pomoći Crnoj Gori da izbjegne greške drugih tranzicionih zemalja i da u kratkom roku povrati stabilnost, funkcionalne institucije i kredibilitet na evropskom putu.

Lekcije iz Evrope

Iskustva tranzicionih i postkomunističkih država pokazuju da sporost i kompromisi mogu biti jednako pogubni kao i populističke avanture. Crna Gora mora učiti iz njihovih uspjeha i grešaka.

Slovenija je pokazala da postepeni pristup reformama može dovesti do dugotrajne političke paralize. Sporost u donošenju ključnih odluka državu je godinama držala u zastoju, a potrebni rezovi često su odlagani zbog partijskih nagodbi. To je lekcija da Crna Gora ne smije više gubiti vrijeme.

Estonija je, naprotiv, primjer odlučne akcije. Kombinacija “šok terapije” i strateškog državnog intervencionizma – posebno kroz izgradnju digitalne administracije – donijela je trajne koristi. Odluke su bile brze, ali promišljene, a reformska energija pretočena u održive institucije.

Italijanski Pokret Pet zvijezda upozorava na drugu krajnost: populistički talas bez jasne strukture i odgovornosti urušio se u sopstvenim kontradikcijama. Antiestablišmentska retorika bez snažnog institucionalnog okvira može završiti kao još jedan oblik improvizacije bez opšte društvene koristi.

Tri strateška prioriteta

Ako Crna Gora želi da izađe iz sadašnje institucionalne blokade i otvori put ka stabilnoj budućnosti, reformska vlada mora se osloniti na tri strateška prioriteta: reformu, obnovu i otpornost.

Reforma znači institucionalni reset. Zarobljene institucije ne mogu se zakrpiti kozmetičkim promjenama – potreban je snažan rez koji vraća vladavinu prava, profesionalizuje javnu upravu i prekida praksu političkog kadrovanja. Samo funkcionalne i nezavisne institucije mogu biti garant dugoročnog razvoja.

Obnova podrazumijeva povratak povjerenja u državu. Politička kriza duboko je narušila društvenu koheziju i moralne temelje zajednice. Obnova institucija mora ići uporedo sa obnovom zajedništva, povjerenja u medije, podrškom mladima i lokalnim zajednicama – jer država nije samo aparat vlasti, već i zajednica građana.

Otpornost označava sposobnost države da se odupre unutrašnjim i spoljnim pritiscima. Ona uključuje ekonomsku održivost, energetsku sigurnost i digitalnu transformaciju kao štit protiv krize i nestabilnosti. Otpornost znači i da Crna Gora postaje pouzdan partner u evropskim i evroatlantskim strukturama, primarno osnažena da čuva sopstvenu stabilnost.

Međunarodni aspekt

Reforme u Crnoj Gori ne mogu biti izolovan proces. Kao mala i otvorena država, ona može i mora da uči iz iskustava onih koji su već prošli kroz slične tranzicije. Privremena vlada s ograničenim mandatom treba biti osnažena učešćem eksperata iz partnerskih evropskih zemalja – iz Estonije, Slovenije, Češke, Poljske, Hrvatske i drugih koji su uspješno sprovodili duboke reforme kroz demokratske transformacije svojih zemalja. Njihovo znanje i iskustvo u reformama pravosuđa, javne uprave, javnih preduzeća, javnih finansija, digitalizaciji uprave i fiskalnoj konsolidaciji predstavljaju resurs koji Crna Gora ne smije zanemariti.

Ovakav pristup ima snažno istorijsko uporište u Crnoj Gori. Kralj Nikola je krajem 19. i početkom 20. vijeka modernizovao državu angažovanjem evropskih stručnjaka u oblastima prava, odbrane, obrazovanja, ekonomije, finansija i infrastrukture. Taj model, prilagođen izazovima 21. vijeka, može danas pomoći Crnoj Gori da obnovi institucije, izbjegne greške drugih tranzicionih zemalja i u kratkom roku otvori put ka trećem talasu modernizacije – zasnovanom na znanju, povjerenju i odgovornosti.”

Zaključak

Crna Gora više nema luksuz vođenja kozmetičkih, vječnih ili odloženih promjena koje služe samo očuvanju statusa quo. Dubina krize zahtijeva sveobuhvatne reforme koje se moraju sprovesti odlučno, istovremeno, sveobuhvatno i u kratkom roku.

Privremena vlada, oslobođena partijskih kalkulacija i oslonjena na znanje domaćih i evropskih stručnjaka, jedini je realan put ka obnovi povjerenja i uspostavljanju funkcionalnih institucija.

Bez stvarnih reformi, država ostaje zarobljena u začaranom krugu partijskih trgovina i ekonomskog propadanja, gubeći evropsku perspektivu.

Samo odlučne i sveobuhvatne reforme, sprovedene uz podršku evropskih partnera, mogu izvući Crnu Goru iz začaranog kruga institucionalne slabosti i ekonomskog zaostajanja. Budućnost države zavisi od izgradnje stabilnih i odgovornih institucija koje osiguravaju vladavinu prava, pravdu, solidarnost, jednak pristup tržištu i povjerenje građana u pravedan poredak. Samo takav okvir može pokrenuti održiv razvoj, privući dugoročne investicije i stvoriti otpornu ekonomiju. U tom pravcu, reformska agenda nije samo politička obaveza već i preduslov opstanka Crne Gore kao moderne, samoodržive i konkurentne države. Njena evropska perspektiva neće biti rezultat formalnog članstva, već funkcionalne transformacije koja je osposobljava da postane punopravna članica evropske porodice razvijenih država.

Prof. Eugen Popović je pseudonim, ime autora poznato je redakciji

( Prof. Eugen Popović )