PolakoTe, momci, 2

Cetinje. Jutro, 9 ura, 5. jun. Sunce, blistaju Ćipur i Biljarda! Dvor, kao da odmara u 'ladovini. Srpsko, Bugarsko i Belgijsko poslanstvo spremni za novi dan, svako na svoj način. Trg, freško i jako dobro popločan, pust, ćuka nema!

Isto je i sa Bajovom, Njegoševom, Bulevarom! I ne samo 5. juna, nego i 5. jula, septembra, decembra, februara, aprila. U 9 ura, poslije ure od podna, predveče, kad dođe Baro (mrak), isto! Kao da je na snazi ona fora Buksovaca: Cetinje ne radi!

*

Sajt prijestonice Cetinje, svakoga dana u toku godine: stvorili smo Biznis inkubatore; manageri sa nagradama; transparentno; Pirs Brosnan valjao ruku sa Kabinetom gradonačelnika; otvaranje 943 i 377 novih radnih mjesta; sve što smo uradili govori koliko mi možemo; Biznis zone same privlače investitore; primjer smo u regionu, Albanija oduševljena; solarna rasvjeta; pećina sa Filermosom; Žerar, kako ti se učinje Ponor; stadion se gradi svake godine; nakon ovih izbora zaboravite na loše vodosnabdijevanje; stari sjaj Prijestonice; vrijedno se radilo u svima djelovima grada; princ Čarls se prejeo domaće pršute; Cetinje je veliko gradilište; Marina Abramović dolazi prekśutra; vratićemo Lokandu i rode...

Nakon toga komparacija, preispitivanje i zaključak: ili je neko lud, ili strašno bezočan i licemjeran!

Na to logično pitanje, ko je lud, ko bezočan i licemjeran, najbolji odgovor daje statistika, koja razvaljuje: za dva popisna perioda (1991-2011.) u gradu je manje oko 5.000 stanovnika. Dodatno zabrinjava, što se za posljednjih pet godina iz grada godišnje selilo u prośeku 170 osoba (ukupno skoro 900 ljudi), što uz negativan prirodni priraštaj znači da je Cetinjana manje i od 16 tisuća “sa sve selima”, kako se to moderno kaže.

Još jedna mučna ilustracija nestajanja Cetinja: s početka devedesetih, samo dvije, najveće gradske osnovne škole, bez seoskih, primale su između 360 i 390 prvaka. Danas, te iste škole (tačnije sve škole, jer seoskih više nemamo), upisuju u prvi razred od 90 do 135 đaka, ili za čak 69,79% u prośeku manje. Uz to se baš lijepo slaže, što danas prośečan Cetinjanin ima 40,3 godina, i što će u narednom periodu rapidno stariti. O tome nam govori broj mladih, mlađih od 19 godina, u gradu, kojih je 2011. godine bilo 3.488, a ne tako davne 1991. čak 6.238. Inače, upravo su mladi kao kategorija najranjivijih kad su u pitanju bilo privremene, bilo stalne migracije stanovništva (čitaj: bježanje sa Cetinja), što je baš kul za budućnost Cetinja (sa kratko-silaznim “e”, kako bi rekao prvi čovjek grada).

Uz problem fizičkoga nestajanja grada, jako se dobro nadovezuje sljedeći najveći problem Cetinja, “rak-rana” Prijestonice managera - nezapošljenost. I tu je statistika vrlo precizna i ne daje prostora bilo kakvoj manipulaciji, pa čak i da se drogirate sajtom Prijestonice! Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, na Cetinju je 2014. godine bilo upošljeno svega 3.423 osobe, što je oko 25% tzv. aktivnog stanovništva (onoga koje proizvodi, stvara). Možda ta brojka i ne bi bila toliko alarmantna, da se u sagledavanju širine problema ne uzme i dug Prijestonice, koji kad se onako grubo proračuna, kaže da je baš svaki Cetinjanin dužan oko 1.200 e, radio on ili ne, bio tinejdžer, beba ili baba.

A ako uz ovaj podatak, imamo na umu da u gradu ima oko 4.000 penzionera, onda je to skoro kul, kao ovo u pasusu iznad.

Ističe se još jedna anomalija kada je u pitanju problematika zapošljavanja na Cetinju, đe su od oko 3.400 upošljenih, čak 544 lica službenici lokalne uprave (269) ili javnih preduzeća/privrednih društva koja su dio sistema lokalne uprave (275). Dakle, gotovo petini upošljenih lokalna uprava je poslodavac, što je jako finansijski opeterećuje, ali uopšte ne govori o zloupotrebama pri zapošljavanju (šala!). Da se ovo predstavi neprimjetnim i bezazlenim, ne može pomoći ni sajt Prijestonice, niti saopštenja iz Kabineta gradonačelnika zajedno.

O infrastrukturnim boljkama grada ne treba ni riječi potrošiti. Dotrajala vodovodna mreža sa restrikcijama, vjerovatno je najveća. Rješenje se i ne nazire u ovom trenutku, s obzirom na to da za te radove treba izdvojiti 12 miliona eura, ako je za vjerovati direktoru Vodovoda (dopis iz 2015.).

Problem odvoda atmosferskih i kanalizacionih voda, takođe predstavlja veliki problem gradu. Pored toga što izaziva plavljenja donjih djelova usljed velikih padavina, ovaj problem je izražen i u toku ljetnjih mjeseci, i prijeti da izazove zaraze. Što bi rekli Cetinjani “baš smrdinja”, i tu ne pomažu ni bio-enzimi (avangardno rješenje Kabineta gradonačelnika, od prije izbora), niti prilozi TV Cetinje, koji šljašte od objektivnosti.

Jedino što je dobro u gradu i što ne zaslužuje kritiku, a zasluga je lokalnih vlasti, odnosi se na izuzetno dobar životni standard i platežnu moć stanovnika. Svi su puni para, “a živjeli bi još bolje, no kockaju”!

I ovako bi mogli u nedogled. Koliko se luduje saopštenjima iz Kabineta, obavijestima na sajtu ili preobjektivnima prilozima sa TV Cetinje, toliko je na svakome koraku stvari koje boba ne valjaju. Stvari koje primjećuju baš svi, i koje baš svima smetaju i svi smo ih potpuno svjesni! Zato, manageri, ne sprdajte se sa nama više, “kumim ve Bogom”!

P.S. Šeta, sad 21. maja, Brega sa Kabinetom gradonačelnika i ćakulaju o trajnoj umjetničkoj vrijednosti opusa L(ij)epe Brene. Brega, taman da kaže da je bolje dovesti nju da pjeva sljedeće godine, nego Jami, upade sa cipelom od 700 eura, u rupetinu na novopopločanome šetalištu. Kad viđe da se sva izgrebala, zainteresova se kod domaćina: Đe kupiste ovaj kamen, bez svega ostali, uzeo bih i ja jedno kubik, za Bebeka?

Autor je stolar u Kabinetu gradonačelnika

( Petar Glendža )