A zašto opet Botun...

Uh, ovo baš smrdi od glave... Ili u množini, samo ne od malih riba iz Morače nego onih krupnih sa kopna, iz centra Podgorice. Zato ni adresa za početak čišćenja - ili prečišćavanja - nije Botun nego Karađorđeva b.b.

Ništa se na toj mapi puta nije promijenilo evo pola vijeka. I premijerno trovanje Zete počelo je od Botuna - plus Srpska i Ljajkovići - odlukom krupnih riba...

Kombinat za proizvodnju aluminijuma dobili smo krajem šeste decenije sa Zapada, na način sličan ovom na koji sad dobijamo uređaj za prečišćavanje otpadnih voda.

Tehnologija "Pešinea" koju smo uvezli bila je u matičnoj Francuskoj proglašena zastarjelom i opasnom još dvije decenije ranije.

Sve do svečane traktorske brazde za kamen temeljac, o tome se u Crnoj Gori ništa nije znalo...

Da nijesu čista posla posumnjao je novinar Pobjede Čedomir Radusinović, koji je iz hotela Crna Gora ka Ćemovskom polju krenuo autom zajedno sa jednim od direktora iz Francuske i glavnim nadzornikom izgradnje fabrike aluminijuma...

Krenuo je i dijalog čiji će nas sadržaj o jadu zabavljati narednih decenija:

- Koliko nam sati treba do gradilišta?

- Sati? Pa tamo smo za desetak minuta!

U nevjerici, gosti su začuđeno gledali jedan u drugog:

- Pa to je nemoguće, to se ne smije - počeli su i - zaćutali do kraja puta...

Do kraja svečanosti, kolega je nekako uspio da iskamči još dvije-tri načelne o opasnosti od zagađenja i čim se dokopao prevoza odjurio nazad u redakciju...

Glavnom uredniku je nekako uspio da objasni sve što je saznao, ali da ga ubijedi da u izvještaj uđe bar trunka sumnje u buduće trovanje ravnice, rijeke i jezera - e, to nije bio kapac...

* * *

Nažalost, i Francuska i ostatak Evrope takvu tehnologiju smatrale su sasvim prikladnom za Crnu Goru... I neke afričke države...

Pola vijeka kasnije slična je taktika kojom se Evropa oslobađa spalionica... Malo granta plus malo više kredita i - to vam je završeno...

Razlika je samo u tome što neke afričke države bar u 21. vijeku pokušavaju da se pobune...

U Crnoj Gori buni se samo jedna opština sa šesnaest hiljada stanovnika, ostalih pola miliona punoljetnih uglavnom se prave mrtvi...

Kao da se tamo neki Botun njih ne tiče i kao da, koliko sjutra, nekoj drugoj velikoj opštini neće pasti na pamet da svoje fekalije izruči komšijama...

I još da im preporuči gdje da grade drugo postrojenje za prečišćavanje vlastitih fekalija, jer im priključivanje lokalnih septičkih jama na gradski kolektor neće biti dozvoljeno...

* * *

I to su dva najvažnija motiva zbog kojih i dalje navijam za uspjeh pobune u Botunu, uprkos tome što su na protivničkoj strani združene vlasti Podgorice, Crne Gore i Evropske unije.

I nije to neko iznenađenje od domaćih igrača, ne dešava se prvi put da u temelje nekog projekta najprije bude uzidana korupcija.

A nije ni posljednji, dobro se ta endemska pojava drži i nakon pada njenih kreatora sa vlasti.

Iznenađujuće je, međutim, da su evropski igrači - čiji pogled ne doseže do velikog Bliskog istoka i Gaze - tako zabrinuti za stanje nekakvog kolektora u Crnoj Gori...

I da ne samo što iz Brisela vide naš mali Botun kao spasonosno rješenje, nego ga - bukvalno naredbodavno - kandiduju kao jedino...

* * *

A nije jedino, ili bar nije bilo sve do prije desetak godina, dok građevinski lobi i sa njim povezana lica iz gradske vlasti nijesu izmijenili urbanistički plan jedne lokacije sa 68.440 kvadratnih metara u vlasništvu Podgorice.

Na toj lokaciji trebalo je da se gradi novi prečišćivač, ali sve su prilike da će biti izgrađena - Podgorica na vodi...

Ukupno - 775 stanova, 58.646 kvadratnih metara stambenog i 18.006 kvadrata poslovnog prostora, ako kasnijim izmjenama plana nešto nije docrtano...

Zbog toga su, a ne zbog zaštite Morače od zagađenja i Podgoričana od smrada, bivša i sadašnja vlast u odvojenim procesima izrekle jedinstvenu presudu ionako već zatrovanom Botunu...

Morača je, prema nedavnim svjedočenjima stručnjaka, zagađena i uzvodno od kolektora jer, prije podgoričkih, u nju Zetom dospijevaju fekalije iz Nikšića i Danilovgrada...

A Podgorica - u krugu između Krivog mosta, Čepuraka, Zabjela i Delte - smrdi skoro pola vijeka jer je kolektor bio namijenjen za pedesetak hiljada stanovnika a u glavnom gradu ih je već 1981. bilo skoro duplo više...

Toliko o motivima i hitnosti izgradnje postrojenja tamo đe mu mjesto nije...

* * *

Treći ali najvažniji razlog moje podrške stavu - većine, nadam se - Zećana je stav struke, u na načelu...

U pojedinostima imam i neke lične motive, prije svega sjećanje na - takođe profesionalnu i ličnu - podršku njihovoj borbi protiv trovanja koje im je priređivao negdašnji KAT...

Bilo je to krajem osamdesetih, da me krštenica ne sprečava knjigu bi a ne kolumnu trebalo napisati o prvim velikim ekološkim protestima u Crnoj Gori... I istraživačkom novinarstvu gacanjem po crvenom mulju i mutnoj Morači...

Tri-četiri godine samo što nijesam kampovala pored Kombinata, zajedno sa eko-pobunjenicima koji jesu.... A onda je borbu za ekološki svijet prekinuo rat za srpski svet...

Ipak, nije bila zaludnja, sad već zaboravljene fluoride uspjeli smo da pobijedimo, a crveni mulj stavljen je makar pod djelimičnu i mjestimičnu kontrolu...

* * *

Najveći uspjeh, na koji sam i lično ponosna, postignut je protiv piralena, kancerogenog i mutagenog ulja koje je Kombinat koristio u transformatorima čak dvije decenije nakon što je zabranjen u cijeloj Evropi...

To veoma opasno ulje ne samo da je, nakon upotrebe, slučajno curelo kad se neko bure havariše, nego je godinama - da se blagovremeno uklone tragovi zločina - i iz zdravih namjerno izručivano u Moraču...

Jedne noći uspjeli smo to da uslikamo, ja sam se dokopala enciklopedija i - piralen je osvanuo na šest stubaca Pobjede...

Dan kasnije, od agresije jednog ministra spasio me urednik političke rubrike Vidoje Konatar, od batina direktora Kombinata u holu Skupštine prijatelj Ćano Koprivica i meni tada nepoznati poslanik Milo Đukanović...

Od Službe državne bezbjednosti i ostalih grana vlasti, nećete vjerovati, spasila me - JNA...

Piralen je do tada bio ne samo državna nego i vojna tajna.

Dvojica pukovnika/hemičara znala su što me čeka i omogućila mi na nekoliko sati uvid u - vojni dosije o teškim posljedicama korišćenja i izlivanja tog ulja...

Kad su šefovi partije i države, nakon serije tekstova, zakazali samit zbog potrage za izdajnicima, obojica su bez poziva došla, potvrdila sve što sam napisala i dodala neke još dramatičnije podatke...

Nijesam uspjela da im zahvalim, malo im je falilo do penzije i morala sam da se pravim da ih ne poznajem...

* * *

Odužih, ostadoše mi stručnjaci na kraju, taman kao i vlastima po pitanju ovog sistema za prečišćavanje fekalnog mulja koji zaudara i na korupciju...

Ukratko, što kažu oni koji se razumiju u svoj posao:

- Da je na zemljištu u blizini starog trebalo izgraditi moderni uređaj sa anaerobnim tretmanom mulja, bez spalionice i inseneracije i bez proizvodnje - smrada. Time bi se zadovoljile potrebe grada i spasila Morača od zagađenja.

- Da izabrana tehnologija predviđa proizvodnju 221 tone opasnog otpada godišnje.

- Da je decenija potrošena na izbor opreme koju danas u Njemačkoj niko ne bi ugradio i da je 2017. upravo u toj državi propisana obavezna reciklaža fosfora iz kanalizacionog mulja.

- Da se od tog mulja može proizvoditi fosforno gnojivo i karbonizacijom dobiti visoko kvalitetni bio-ugalj koji ne zagađuje okolinu.

- Da, za razliku od spaljivanja, taj tehnološki proces ne oslobađa ugljendioksid, naprotiv, dekarbonizacija omogućava kružnu - i zelenu - ekonomiju, što je već provjereno ne samo u Njemačkoj nego i u Švedskoj, Češkoj, SAD-u...

* * *

Ima toga za prepisivanje još masa, ali da ostavim malo prostora i za vlast...

U formi pitanja na koja nije odgovorila...

Je li tačno da je KfV banka uključena u posao sa glavnim gradom samo kao davalac kredita ili je bila glavna i u izboru tehnologije?... Pitam zbog Budve, u kojoj je već učestvovala u tehnološkom i finansijskom haosu tokom izgradnje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda.

Da li je voda Morače lošeg kvaliteta ne samo nizvodno nego i uzvodno od kolektora?... Pitam zbog Podgoričana i Zećana koji je koriste za navodnjavanje, pojenje stoke, a čak i za kupanje...

Da li je u izradi novog elaborata procjene uticaja na životnu sredinu učestvovao bilo koji od građevinara?... Pitam zbog javno iznesene sumnje da su u izradi onog prethodnog učestvovale četiri firme koje su se primarno bavile građevinarstvom.

Hoće li iza (ne)suđenog uređaja u Botunu biti ikakvih ekoloških garancija osim riječi gradonačelnika? Pitam zbog njega jer je rekao da iza svega ovoga stoji i svojim naučnim bićem i političkim kapacitetom i iznad svega svojim moralnim kapacitetom...

Zašto nam gradonačelnik stalno prijeti nekakvim desetinama miliona eura štete ako do kraja baš ove godine baš u Botunu ne počne gradnja kolektora?... Pitam zbog tužilaštva koje gradonačelnika još nije pitalo da li ga neko reketira...

Gdje to "imamo vrlo eksplicitan stav i vrlo eksplicitan dopis koji kaže da će Podgorica platiti 35 miliona eura kredita od KFV-a, 35 miliona granta i plus toga dodatne penale"?... Pitam zbog građana koji još nijesu obaviješteni na što je potrošeno tih 70 miliona, jer se vraćati mora samo ono što je već uzeto...

I, da ne zaboravim glavno, ko je to sve nas - kako reče gradonačelnik - "pritisnuo u ćošak" zbog jednog kolektora koji nam fali već skoro pedeset godina?... Pitam sa razloga što je tako pritisnutoj državi budućnost izvjesna jedino - u kanalizaciji...

Moralnoj ili političkoj, domicilnoj ili evropskoj, potpuno je svejedno...

( Ratka Jovanović-Vukotić )