INOVACIJE I POLITIKA
Prvi čatbot ministar
Imenovanje AI bota za ministra u kabinetu albanskog premijera Edija Rame nije tek običan marketinški trik. Zagovornici digitalne tehnokratije iskreno vjeruju da je narodni suverenitet ništa drugo do krunisanje nesposobnosti. I njihov uticaj raste
Kada je albanski premijer Edi Rama nedavno objavio sastav svog novog kabineta, najveću pažnju nije privuklo to koga je izabrao za ministra finansija ili za šefa diplomatije. Najveća vijest bila je imenovanje čatbota za novog ministra javnih nabavki.
Bot pod imenom "Diela" pratiće i sprovoditi javne tendere koje vlada povjerava privatnim firmama. "Ovo je prvi član vlade koji nije fizički prisutan, već je virtuelna tvorevina vještačke inteligencije", najavio je Rama. Diela će pomoći da Albanija postane "zemlja u kojoj su javne nabavke 100 odsto oslobođene korupcije".
Ovaj potez, istovremeno sugestivan i provokativan, podsjeća nas da ljudi koji polažu velike nade u tehnologiju obično imaju najmanje povjerenja u ljudsku prirodu. Ali, što je još važnije, imenovanje Diele pokazuje da se navodni lijek za ono što muči demokratiju sve češće pojavljuje u obliku digitalnog autoritarizma. Ove mjere mogu da zadovolje oligarhe u Silicijumskoj dolini, ali bi demokrate širom svijeta trebalo da budu uznemirene.
Osnovni koncept AI ministra leži u načinu na koji tehnofili zamišljaju odnos čovječanstva prema budućnosti. Tehnofili posmatraju politička pitanja, koja obično zahtijevaju promišljanje i debatu, kao inženjerske izazove koji se mogu riješiti isključivo tehnološkim sredstvima. Kao što smo vidjeli u Sjedinjenim Državama, tokom kratkog mandata Ilona Maska kao šefa Kancelarije za efikasnost vlade (DOGE), tehnologija se nudi kao zamjena i za politiku i političko odlučivanje.
Kakve će biti posljedice upravljanja vođenog vještačkom inteligencijom? Demokratija će postati suvišna. Digitalna tehnokratija se sastoji od toga da programeri i tehnološki giganti polažu pravo da uspostavljaju pravila kojih se moramo pridržavati, a samim tim i uslove u kojima ćemo živjeti. Sistem kontrole i ravnoteže koji su zagovarali Lok, Monteskje i američki "očevi osnivači", postaje prepreka efikasnom donošenju odluka. A zašto se mučiti sa institucijama kada možemo iskoristiti moć digitalnih alata i algoritama? U digitalnoj tehnokratiji, debata je gubljenje vremena, regulacija kočnica napretka, a narodni suverenitet krunisanje nesposobnosti.
Naravno, niko razuman ne bi poricao da tehnološke inovacije mogu riješiti mnoge probleme. Ali današnji tehnološki magnati ne obećavaju rješenja, već eliminaciju problema. Oni odbacuju samu ideju problematične, neizvjesne i nepredvidive budućnosti.
Kineski predsjednik Si Đinping i ruski predsjednik Vladimir Putin nisu slučajno nedavno razgovarali o besmrtnosti. Zaustavljanje procesa starenja znači oslobađanje od budućnosti; i ne samo od budućnosti, već i od tereta izbora.
Ako bismo eliminisali neodređenost, koja nas definiše, postali bismo bića kojima se u stvarnosti ništa ne može dogoditi. Živjeli bismo u vječnom sada, bez izvora smisla - osim optimizacije naših životnih uslova. Ne bi nas brinula neizvjesnost, kontradikcije i rizici povezani sa donošenjem odluka. Postali bismo čovječanstvo bez čovječnosti.
Nije slučajno što je albanski eksperiment usmjeren na državnu potrošnju i korupciju. Ove oblasti privlače posebnu pažnju Evropske unije, kojoj većina Albanaca želi da se pridruži. Kada je Albanija izašla iz komunizma prije 35 godina, njena ambicija da se pridruži EU (barem na papiru) navela ju je da prigrli tehnokratsku premisu koju je formulisao njemački sociolog Maks Veber: samo autonomna birokratija može biti slobodna od političkih izobličenja.
Pristupanje Evropskoj uniji podrazumijeva stroge parametre, neutralne uslove i stroge kriterijume prema kojima se mjeri napredak. Ali Albanija je, kao i sve ostale balkanske zemlje koje čekaju u predvorju Evrope, shvatila da tehnokratija često nije ništa više od smokvinog lista koji pokriva političku nevoljnost same EU. Čak i kada bi Albanija ispunila svaki zahtjev tehnokrata iz Evropske komisije, mogli bi biti nametnuti novi uslovi, ponuđeni novi izgovori, promijenjeni ciljni parametri.
Imenovanjem AI ministra za javne nabavke, Rama Evropi daje da okusi sopstveni lijek. On takođe postavlja scenu za nadrealan i obeshrabrujući scenario: visoki evropski zvaničnici održavaju samite sa čatbotom kako bi razgovarali o albanskoj kandidaturi za članstvo. Diela će Evropljanima pokazati nemilosrdno i neizbježno ogledalo - proces erozije demokratije koji sami sebi namećemo.
D. Innerarity je šef katedre za vještačku inteligenciju i demokratiju na Fakultetu za transnacionalno upravljanje pri Institutu Evropskog univerziteta; profesor je političke i društvene filozofije na Univerzitetu u Baskiji
F. Tassinari je osnivač i izvršni direktor Fakulteta za transnacionalno upravljanje pri Institutu Evropskog univerziteta
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
( Daniel Innerarity, Fabrizio Tassinari )