Revolucija generacije Z širi se Azijom

Na ulicama Katmandua vidljivi su znakovi revolucije. Mrlje osušene krvi na trotoarima koje spiraju kasne monsunske kiše; polomljeno posuđe unutar opljačkanih rezidencija političara; smrad dima iz zapaljenih javnih zgrada.

Ali natpis crnim markerom na mramornom zidu zgrade parlamenta zapaljene u požaru, koji je prošle nedjelje podmetnut u glavnom gradu Nepala, najbolje oslikava aktuelni trenutak: "Od sada, samo će mladi iz generacije Z biti ovdje. Korumpirani lideri biće protjerani iz zemlje. Živio Nepal. Živjela generacija Z."

Demonstracije u Nepalu nazvane su protestom "generacije Z" - što se uopšteno odnosi na ljude rođene između 1997. i 2012. godine - nakon što su mladi, neki u školskim uniformama, izašli na ulice protiv onoga što vide kao ostarjelu i pokvarenu političku elitu.

Poslije dva dana smrtonosnih i destruktivnih protesta, premijer Kagda Prasad Šarma Oli podnio je ostavku prošlog utorka. Policija je u petak saopštila da je broj poginulih u nemirima širom zemlje dostigao 51, dok je skoro 1.400 ljudi povrijeđeno.

Prvi protesti izbili su zbog zabrane vlade da se koriste vodeće platforme društvenih mreža, ali su postali prelomna tačka dugotrajnog nezadovoljstva političarima i njihovim porodicama, koje javnost vidi kao korumpirane.

"Mi smo samo došli da se pobunimo protiv korupcije", kazala je Anžali Šah, 24-godišnja studentkinja prava koja je gledala kako policija puca bojevom municijom na neke od njenih kolega demonstranata. "Smatrali smo da nas mogu zabraniti na internetu, ali da i dalje možemo biti na ulicama, demonstrirati protiv vlade, tražiti da znamo kako se troši naš porez, kako oni imaju ovakav životni stil s platom javnog službenika dok mi jedva preživljavamo."

Nepal, gdje je medijalna starost stanovništva 25 godina, ispod azijskog prosjeka od 32, oslikava rastući regionalni trend u kojem stariji lideri iz Olijeve generacije dolaze u sukob s obespravljenim, ambicioznim i često nezaposlenim mladim ljudima, koji su siti uobičajene politike i nedostatka prilika.

To je samo najnovija "domina" koja je pala.

Usred teške ekonomske krize na Šri Lanki 2022. godine, desetine hiljada demonstranata, uglavnom mladih, slile su se u Kolombo, komercijalnu prijestonicu, i zauzele predsjedničku palatu. Tadašnji predsjednik Gotabaja Radžapksa, danas 76-godišnjak, pobjegao je iz zemlje vojnim avionom na Maldive.

Dvije godine kasnije, u Bangladešu, studenti Univerziteta u Daki predvodili su ogromni narodni ustanak koji je na kraju prisilio autoritarnog vladara, 77-godišnju Šeih Hasinu, da pobjegne u Indiju.

Indonezija je prošlog mjeseca nakratko izgledala kao da bi mogla biti sljedeća. Studenti su izašli na ulice nakon vijesti da su poslanici sebi odobrili raskošne stambene naknade od 3.000 dolara mjesečno - deset puta više od minimalne plate u prijestonici Džakarti - u trenutku opšte ekonomske slabosti. Predsjednik Prabovo Subjanto (73) uspio je da zaustavi nemire ukidanjem ovih privilegija i smjenom ministra finansija.

Zajednički faktori u svim ovim pobunama su ostarjele i ukorijenjene političke klase u azijskim zemljama u razvoju, gdje mlađa generacija vidi kako plodovi rasta ponovo završavaju u rukama elita, umjesto da poboljšaju njihove živote. Nezaposlenost mladih u tim državama je visoka, kao i nivo korupcije. Iako je svaki talas protesta jedinstven i specifičan, neki stručnjaci ih vide kao povezane.

"Širom regiona generacija Z šalje političkim liderima signal da želi promjene. Ovi mladi ljudi takođe nemaju isti pobožni odnos prema političkim liderima kakav je možda imala starija generacija", kaže Šafkat Munir, viši saradnik Bangladeškog instituta za studije mira i bezbjednosti u Daki. "Današnja generacija Z ima globalan pogled na svijet, oni vide šta se dešavalo u drugim zemljama. Internet za njih nije samo sredstvo komunikacije, već bukvalno krvotok koji može zapaliti oluju."

Nepalski trenutak Marije Antoanete i replike "neka jedu kolače" došao je upravo s društvenih mreža.

Nekoliko nedjelja prije zabrane, na Instagramu i TikToku kružili su snimci koji su navodno prikazivali skupe automobile, tašne i odmore kojima su se razmetala djeca političara, uz heštegove poput #NepoKid i #NepoBabies.

Slike navodno raskošnog životnog stila među porodicama moćnih pokazale su se zapaljivim u zemlji koja se nalazi na 107. mjestu od 180 država na godišnjem indeksu korupcije Transparensi internešnala i gdje je dohodak po glavi stanovnika od 1.400 dolara godišnje prema podacima Svjetske banke niži nego u svim njenim južnoazijskim susjedima, osim Afganistana.

"Građani nemaju soli. A vi morate da jedete iz zlatnih i srebrnih tanjira", piše u objavi na Instagramu koja prikazuje potomke nekih visokih nepalskih zvaničnika kako piju šampanjac.

Studentkinja prava Šah kaže: "Početna tačka ovog pokreta bio je trend na društvenim mrežama razotkrivanja 'Nepo Kids' - djece političara koja imaju raskošan životni stil i time se hvale na mrežama, dok se mi borimo s tim da nemamo bezbjednu pijaću vodu, nemamo poslove, nemamo prilike u zemlji koja ima veoma visok nivo korupcije."

Neki od demonstranata na ulicama ove himalajske države, smještene između Indije i Kine, premladi su da bi se sjećali posljednjeg puta kada je Nepal potresao talas protesta koji je donio radikalne promjene. Ustanak iz 2006. otvorio je put da bivši autokratski kralj okonča 239 godina staru monarhiju.

Početna tačka pokreta bio je trend na društvenim mrežama razotkrivanja 'Nepo Kids' - djece političara koja imaju raskošan životni stil i time se hvale na mrežama, dok se mi borimo s tim da nemamo bezbjednu pijaću vodu, nemamo poslove, nemamo prilike u zemlji koja ima veoma visok nivo korupcije.

Međutim, uprkos obećanjima o "novom Nepalu", republikanska era nije donijela stabilnost zemlji obilježenoj desetogodišnjim građanskim ratom. Od tada je imala više od deset vlada, dok su mnogi isti politički akteri ostali na sceni - uključujući Olija, koji je četiri puta bio premijer - čime je rasla frustracija nove generacije koja je odrastala gledajući kako njihove nade u reforme guši stara garda.

"Država je nastavila da bude neosjetljiva na brige običnih građana, a premijeri i politička elita nastavili su da se ponašaju kao da su novi kraljevi, uvjereni da ih niko ne može izazvati", kaže Amiš Radž Mulmi, politički pisac iz Katmandua i autor knjige All Roads Lead North: Nepal's Turn to China. "Ova frustracija, ovaj bijes, eksplodirali su prošle sedmice, kao i u drugim zemljama gdje je nezadovoljstvo mladih bilo rasprostranjeno, poput Bangladeša, Šri Lanke i nedavno Indonezije."

U Bangladešu, previranja su počela protestima protiv sistema kvota za zapošljavanje u javnom sektoru, za koji se smatralo da ide u korist tada vladajućoj stranci Auvami liga.

"Ali vrlo brzo postalo je jasno da je riječ o nečemu mnogo većem", kaže Nahid Islam, lider bangladeške Nacionalne građanske partije, nastale iz studentskih grupa koje su prošle godine predvodile "Monsunsku revoluciju". "To je bilo odbacivanje fašističkog političkog uređenja, ukorijenjene korupcije i starog stila politike koji više nije služio narodu - već samo lojalistima režima i vladajućoj dinastiji."

Tamo, kao i u Nepalu, gruba reakcija vlasti dodatno je raspirila situaciju. Policija i bezbjednosne snage nasilno su gušile proteste, pucale bojevom municijom u masu i ciljale studente. Oko 1.400 ljudi je ubijeno, ali demonstranti su nastavili da izlaze na ulice uprkos opasnosti. Slično se desilo i u Indoneziji, gdje su protesti eskalirali nakon što je policijsko vozilo pregazilo i usmrtilo 21-godišnjeg motociklistu dostavljača, koji je radio preko aplikacije, u centru Džakarte.

"Njegova smrt samo je dolila ulje na vatru jer je simbolizovala način na koji bogati i moćni gaze nad slabima i siromašnima", kaže Ahmad Sukarsono, zamjenik direktora u konsultantskoj kompaniji Control Risks.

Baš kao i u Nepalu, dodaje on, ponašanje indonežanskih poslanika koji su izgubili dodir sa stvarnošću, korupcionaški skandali u koje su umiješani vladini zvaničnici i kultura društvenih mreža koja "slavi razmetanje elitnim statusom čak i dok su širom zemlje već trajali protesti - sve to gurnulo je javni bijes do tačke ključanja".

Najmanje 10 ljudi je poginulo u demonstracijama tokom kojih je zapaljeno nekoliko zgrada regionalnih parlamenata. Bijesne mase upale su i opljačkale domove tadašnje ministarke finansija Šri Muljani Indravati i nekoliko poslanika.

"Ako poslanici zaista obavljaju svoju ulogu predstavnika naroda, biće osjetljiviji na stvarne patnje kroz koje ljudi prolaze", kaže Devi Fortuna Anvar, profesorka pri Nacionalnoj agenciji za istraživanje i inovacije Indonezije, ali oni "žive u svom malom balonu".

Zemlje južne i jugoistočne Azije uobičajeno imaju veći udio mladih ljudi od svjetskog prosjeka, prema podacima UN-a. Na primjer, 2023. godine starosna grupa od 15 do 24 godine činila je petinu stanovništva Nepala, iznad svjetskog prosjeka od 15,6 odsto.

Mlada populacija bi trebalo da bude ekonomska prednost, donoseći inovacije, tehnološke vještine, nove ideje i energičnu radnu snagu. Ipak, u pojedinim dijelovima Azije navodna demografska dividenda još uvijek nije vidljiva. Ne stvara se dovoljno poslova da apsorbuju ono što bi mogla biti produktivna radna snaga.

Prema procjenama nepalskog ministarstva za inostrano zapošljavanje, oko 700.000 Nepalaca godišnje je u posljednje vrijeme napuštalo zemlju u potrazi za boljom budućnošću, uglavnom odlazeći u bogate zemlje Persijskog zaliva, čime se iscrpljuje populacija od 29 miliona stanovnika.

Novac koji migranti šalju iz inostranstva odigrao je ključnu ulogu za ekonomski rast Nepala, prema Svjetskoj banci, ali se to"nije pretočilo u kvalitetne poslove kod kuće, već je učvršćen ciklus izgubljenih prilika i nastavak odlaska mnogih Nepalaca".

Prema podacima Međunarodne organizacije rada pri UN-u, više od 80 odsto radne snage u Bangladešu, Indoneziji i Nepalu zaposleno je neformalno. Nezaposlenost mladih i dalje je tvrdoglavo visoka: stopa nezaposlenosti među osobama od 15 do 24 godine u Šri Lanki prošle godine iznosila je oko 22 odsto, dok je u Nepalu bila 21 odsto - iznad svjetskog prosjeka.

"Nezadovoljstvo mladih u djelovima Azije prvenstveno je posljedica korumpiranog i autoritarnog karaktera režima, ali ono odražava i socioekonomsku frustraciju", kazao je Kristof Žafrelo, stručnjak za Južnu Aziju s pariskog Sciences Po. "Nejednakosti rastu svuda, između superbogatih i osiromašenih mladih ljudi iz srednje klase koje pogađa nezaposlenost."

Ali ta omladina izrasla je u silu s kojom se mora računati. U Bangladešu su osnovali Nacionalnu građansku partiju, koja će učestvovati na izborima naredne godine i obećava da će, ako pobijedi, sastaviti novi demokratski ustav zemlje.

U Šri Lanki, glasovi mladih bili su presudni za iznenađujući izbor prošle godine ljevičarskog autsajdera Anure Kumare Disanajake za predsjednika. Ovaj 56-godišnjak obećao je da će stati na kraj korupciji i ukinuti privilegije elitama u zemlji.

U Nepalu su predstavnici grupa generacije Z uspjeli da izdejstvuju da bivša predsjednica Vrhovnog suda Sušile Karki, koja se smatra neokaljanom korupcijom, preuzme upravljanje prelaznom vladom, u pokušaju da odbiju one koji nastoje da prisvoje njihovu himalajsku revoluciju.

Ulice Katmandua sada su mirne. Dok lavirint vojnih kontrolnih punktova stoji između olupina spaljenih automobila i tinjajućih ostataka vladinih zgrada, mladi "pokušavaju da ponovo izgrade našu zemlju upravo sada", kaže Sudan Gurung, jedan od lidera pokreta "generacije Z".

Stvari su već krenule: na zahtjev Karkijeve, predsjednik je brzo raspustio parlament i raspisao nove opšte izbore, zakazane za mart.

"Zajedničko za generaciju Z jesu naša starosna grupa i nezadovoljstvo. Izašli smo da protestujemo protiv korupcije i da tražimo odgovornost i transparentnost od političara", kaže Jatiš Odža, još jedan demonstrant iz generacije Z. "Na nas su donekle uticali naši susjedi u Šri Lanki i Bangladešu."

Dvadesetpetogodišnji Odža priznaje da u glavnom gradu "nikada nismo mislili da ćemo za samo dva dana srušiti čitav politički režim".

Priredila: N.B.

( Fajnenšl tajms )