Kornjača je simbol

Promaknu neke vijesti, jer se zatrpavamo budalaštinama. Promiče suština. Neke predivne stvari ne mogu da dođu do javnosti jer ih negativne izguraju iz trke za pažnju ljudi. Najkraće moguće se izvijesti da je neki dječak pobijedio na svjetskom takmičenju, da blista i da je pun znanja, da su neka djeca našla novčanik pun para i vratila ga vlasniku, to i kad dođe do vijesti, traje prekratko, a spakuje se između dva skandala, pljuvanja ili nadgornjavanja političara i biznismena.

Ništa nova. Ljudi gledaju trke formula ali najviše pamte udese, kad se neko sprca. To je priroda čovjekova, želi spektakl, želi šou. Ali previše je informacija, šum je prejak. Navukao se narod na pizmu, jad i pljuvanje.

Saopštenja stižu saopštenja, šalju se takozvana otvorena pisma, prozivaju se ko je gdje studirao i kako je ko fakultet završavao, pa se pravdaju jedni drugima kao djeca, pričaju kad su što polagali, koliko su u klupama proveli i koliko su se trudili i pohvala dobili. Tapšu sebe političari po ramenu, samo što ne plaču dokazujući koliko su posvećeno učili i samo što ne dovode dekane i profesore kao svjedoke svojih fakultetskih dana. Brukaju se u pokušaju da se izdignu.

Sve je vijest i ništa nije novina. Što bi rekao Kiš iako je precitiran u Crnoj Gori, valja ga opet potegnuti: “Banalnost je neuništiva kao plastična boca”.

Konstanta su “četnici i partizani”. Čini se da bez jednih nema drugih, ove naše 2025. ako oživiš jedne, moraš i druge. Samo što i jedne i druge vadi iz fioka pogrešna ekipa sa pogrešnim namjerama. Svi bi da budu nosioci uloga, da se naslone na stare ideje jer svoje nove nemaju. Nema novih ideja, zato i dalje pričamo o četnicima i partizanima. U tome je kvaka.

Vaskrsenja ne biva bez smrti, pogrešno smo shvatili taj stih. Mi ne znamo šta povampirujemo, ljude ili pokrete. Važno je samo da se kreiraju vijesti, content. Samo da se prži narod. Organizuju se emisije, maše se materijalima, dokumentima, diskutuje se čiji se đed đe kopa, pod kojim je drvetom sjedio, ko je koga oladio iza ćoška, drveta, ko je kome zapalio stog sijena, kuću i familiju. Banalnost na kub.

A sad neke druge vijesti, da pričamo malo o kornjačama. Postoji razlog za to. Kornjače su simbol dugovječnosti, mudrosti i pouzdanosti, a oklop simbolizuje sigurnost i otpornost od nepredviđenih opasnosti. Neke je kulture smatraju i talismanom, asocijacijom na mir, pravdu, skromnost.

Prije par dana je u Boki kod Prčanja povrijeđena glavata kornjača (Caretta caretta). Napukla joj je lobanja i leđni dio oklopa. Izgleda da je na nju nalećelo plovno vozilo. Drugim riječima, pukao je u nju svom silinom neki lik koji je nagazio svoje drago plovilo. Ta kornjača je strogo zaštićena vrsta, ali sve joj džaba. Mi smo prebrzi za nju. Izašla je na površinu da udahne vazduha i eto što je dočekala.

Ako je kornjača simbol i ako joj se to desilo, dešava se i svima nama. Simbolično a i stvarno.

( Đuro Radosavović )