Fašizam nije iskorijenjen
Predsjednik Italije kazao je da je srećan što dolazi u antifašističku, junačku Crnu Goru, gdje će, s nekadašnjim partizanima evocirati uspomene na vrijeme zajedničke borbe
Veliki ljudi (bar oni koje sam sretao) obični su ljudi. Jednostavni, neposredni, skromni, prisni...
Legendarni predsjednik Italije, Sandro Pertini (1896-1990) sa svojom suprugom, nekadašnjom novinarkom, stanovao je na mansardi, u blizini znamenite rimske Fontane di Trevi, sagrađene u sedamnaestom vijeku.
Slavni Toto Kutunjo, italijanski pjevač, muzičar i pisac, spominje Pertinija u pjesmi “kao predsjednika koji je partizan”.
Obrazovan, ljubitelj umjetnosti, čovjek iz naroda, Pertini je bio jedan od najomiljenijih italijanskih predsjednika.
Na Univerzitetu u Đenovi, Sandro je diplomirao pravo.
Njegova supruga nikad nije ušla u palatu Kvirinale.
- Moja žena bila je novinar. Danas radi kao psiholog, liječi narkomane. Radi dobrovoljno u bolnici, opredijelila se za taj posao i zaista ga obavlja punim srcem i s oduševljenjem - kazivao je Pertini.
- Mi ne živimo u palati Kvirinale, već na jednoj mansardi na Trgu Trevi. Ja se, kao svaki radnik i prvi zaposlenik države, vraćam uveče kući. Tu postajem običan građanin, prepuštam se intimi porodice, osjećam se komotnije, slobodnije...
Sin zemljoradnika, planetarno popularni Sandro Pertini, bio je predsjednik Italije od 1978. do 1985. godine, od davnina Crnoj Gori prijateljske zemlje.
Tačno prije četrdesetdvije godine, sunčanog, 21. septembra 1983. doputovao je predsjednik Italije, Pertini, u dvodnevnu posjetu Crnoj Gori, da bi u Pljevljima prisustvovao proslavi četrdesetogodišnjice formiranja italijanske divizije “Garibaldi”, koja je 1943. osnovana u ovom crnogorskom gradu. Borila se protiv fašizma u sastavu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Upamćen je mladi italijanski hirurg Ferdinando Truini, koji se nalazio u sastavu bataljona “Garibaldi”, pristupio partizanima, i znatno doprinio osnivanju hirurške ekipe pri elitnoj, Prvoj proleterskoj brigadi, na čelu s Cetinjaninom dr Đanijem Popovićem. Iako vema mlad, doktor Truini je posjedovao veliko iskustvo u ratnoj hirurgiji, ljudske osobine i ljekarsku etiku...
Po slijetanju na titogradski aerodrom, Pertini se uputio niz Zabjelo, Ulicom Petra Matovića (danas Kralja Nikole) prema Vili “Gorica”.
Zatim, Plavim vozom (predsjedničkim) do Prijepolja, a odatle, automobilom, preko Jabuke, do Pljevalja, gdje ga je dočekala masa naroda. S njim je bio Mika Špiljak, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (šef države). Zatim Lazar Mojsov, tadašnji jugoslovenski državni sekretar za inostrane poslove, Marko Orlandić, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Crne Gore, znameniti partizanski heroj Peko Dapčević i brojne zvanice iz političkog i kulturnog života.
U pljevaljskom naselu Mrzovići, spomenik Garibaldincima, u prisustvu velikog broja građana Pljevalja i okoline, otkrio je Sandro Pertini. Spomenik je djelo titogradskog arhitekte Vasilija Vaja Kneževića, vrsnog poslenika arhitekture, koji je, pored ostalog, oplemenio i Sastavke, ušće Ribnice u Moraču.
S Pertinijem je bio i Đulio Andreoti, ministar inostranih poslova Italije. Iza Pertinija stajao je njegov ađutant, italijanski general, a iza Špiljaka, jedan mlađani major JNA, iz reda nekadašnjih Titovih ordonansa.
Pertini se sretao s Titom.
- Za Tita sam čuo još tokom Drugog svjetskog rata. Mi, pripadnici Pokreta otpora, bili smo stalno u kontaktu s jugoslovenskim partizanima i Titom, ali nije bilo prilike da se tada sretnemo - sjećao se Pertini.
- Kad je Tito stigao u Rim, obostrana simpatija razvila se u iskreno i duboko prijateljstvo. Postali smo bliski. Bio je veliki čovjek, izuzetno snažne volje i inteligencije. Sada se i te kako osjeća da ga nema...
Predsjednik Italije kazao je da je srećan što dolazi u antifašističku, junačku Crnu Goru, gdje će, s nekadašnjim partizanima evocirati uspomene na vrijeme zajedničke borbe protiv fašizma.
Kao poruku mladima, Pertini je svojevremeno objavio knjigu “Šest presuda - dva bijega”, kako je isticao, “jednostavnu knjigu, s dosta interesantnih podataka i laku za čitanje”.
- Moja knjiga je svojevrsno svjedočenje o jednom dugom i teškom vremenu fašističke diktature - pojašnjavao je Pertini.
- Mladi treba da shvate da fašizam i diktatura, aveti prošlosti, nijesu iskorijenjeni jednom zanavijek, već su još prisutni. Takođe, mladi treba da shvate da se demokratija i sloboda moraju uvijek iznova osvajati i stalno braniti...
Državnik koji je obožavao umjetnost, naročito slikarstvo i vajarstvo; Pertini je volio Karavađa, Mikelanđela, Rafaela. Oni su mu se posebno dopadali, a naročito djela Karavađa. Prijateljevao s Pikasom i Šagalom...
Zanimljivo; Karavađo je bio uzor Pljevljaku, istaknutom crnogorskom slikaru, Hazbu Nuhanoviću, koji je, dok je bio član Predsjedništva Crne Gore, stanovao u Vili “Gorica” i tu slikao.
Fašizam i diktatura još nijesu iskorijenjeni! - reče Sandro.
Što mislite, je li bio u pravu!?
Prosudite sami!
( Slobodan Vuković )