Legende o stogodišnjaku: Šta kažu Pižon, Baždarević, Radanović, Prosinečki, Ilić i mnogi drugi za Budućnost

Pregurala je Budućnost godine, decenije, vijek, živjela je kroz nekoliko država, a ono što ju je uvijek krasilo jeste poštovanje u regionu, kroz generacije, od velikih rivala, od fudbalskih legendi...

Dočekao je ovog ljeta naš najveći fudbalski klub 100. svjećicu na torti, dočekao je i dvije proslave rođendana - jednu od vodećih ljudi, drugu u organizaciji navijača, s legendama kluba u prvom planu.

U čast velikog datuma o klubu plavo-bijelih boja govorila su i velika fudbalska imena sa ovih prostora - Vladimir Petrović Pižon, Mehmed Baždarević, Ljubomir Radanović, Robert Prosinečki i Saša Ilić za “Vijesti”, a donosimo i izjave mnogih drugih za ostale medije tokom godina...

MEHMED BAŽDAREVIĆ, LEGENDA ŽELJEZNIČARA

Kao prvo, uvijek smo bili lijepo dočekani u Titogradu, ali i uvijek je bilo izuzetno teško. Uvijek je bilo straha pred utakmice protiv Budućnosti, ali prije svega respekta, jer je Budućnost bila ozbiljna ekipa i imala je ozbiljne igrače. Nisam imao sreću da igram protiv slabije ekipe, već možda i protiv najjačeg sastava u istoriji kluba, protiv izuzetnih majstora. Strah i trepet za sve ekipe... Uvijek je Željo bio lijepo dočekan, postojao je obostrani respekt, a mečeve protiv Budućnosti pamtim kao lijepi dio mog fudbalskog života. Crna Gora je zemlja fudbala, uvijek je bilo velikih igrača i biće ih.

VLADIMIR PETROVIĆ PIŽON, LEGENDA CRVENA ZVEZDE

Budućnost je uvijek bila nezgodan protivnik. Tačno je da je Zvezda bila favorit u tim duelima, ali nijedna utakmica nije bila laka, nikada nisi mogao da budeš siguran da ćeš da pobijediš u duelima s tim klubom. Uvijek je imala odlične igrače - od Mojaša Radonjića, preko Dragana Guza Vujovića, do Dragoja Lekovića - bila je čvrsta ekipa i imala je prednost u lošem terenu. I danas sam dobar prijatelj sa svima - bili smo rivali kada se igra, ali sve u pravim granicama.

SAŠA ILIĆ, LEGENDARNI KAPITEN PARTIZANA

Budućnost je još u staroj Jugoslaviji bila ime, a mnogo njenih igrača je kasnije nastupalo za reprezentaciju. Nekoliko puta sam igrao pod Goricom, svaka utakmica je bila neizvjesna, tribine su bile pune, bio je odličan ambijent. Suština priče jeste da je Budućnost simbol Crne Gore. Sjećam se Miročevića, Drobnjaka, zatim Savićevića i Mijatovića kao jednih od najvećih. Iz ove generacije poznajem Petra Grbića s kojim sam dobar prijatelj, Igora Ivanovića, Vladana Adžića i ostale.

ROBERT PROSINEČKI, LEGENDA HRVATSKE I BIVŠI SELEKTOR CRNE GORE

Prije svega želim da čestitam FK Budućnost na velikom jubileju, 100 godina od osnivanja. To je velika brojka i svakako velika stvar i radi se o klubu koji, bez sumnje, ima veliku tradiciju. Sjećam se kada smo u vrijeme stare Jugoslavije dolazili u tadašnji Titograd, odnosno sadašnju Podgoricu. Uvijek nam je bilo teško da osvajamo bodove tamo, bile su to veoma nezgodne utakmice za nas. Budućnost je imala dobru ekipu i sjajne igrače, koji su kasnije igrali u velikim klubovima u inostranstvu, gdje su takođe pravili razliku.

LJUBOMIR RADANOVIĆ, LEGENDA LOVĆENA I PARTIZANA

Budućnost sam uvijek doživljavao i kao svoj klub, kada bih dolazio u Podgoricu osjećao bih da idem kući. Sjećam se Titogradskog turnira - igrali su Budućnost, Partizan i Olimpijakos, a Savićević je bio najmlađi igrač, Mance najbolji strijelac, a ja najbolji igrač. Za Budućnost me veže i to što sam posljednji meč za Partizan odigrao protiv “plavo-bijelih” u Beogradu. To je klub koji je uvijek imao genijalne igrače, bio je pun samopouzdanja, agresivnosti i nije bilo lako igrati pod Goricom - poslije velike četvorke jugoslovenskog fudbala tu je bilo najteže igrati.

ZLATKO DALIĆ, SELEKTOR HRVATSKE I NEKADAŠNJI IGRAČ BUDUĆNOSTI

Bilo mi je žao kada sam napuštao Budućnost i Titograd. Budućnost je bila zdrava sredina za mlade igrače, a grad je bio sjajan, publika živjela za fudbal. Drago mi je što me se sjećaju makar malo u Crnoj Gori i što Hrvatska ima navijače u vašoj zemlji. Fudbal je najljepši sport, a mi smo komšije, tako da je to dobro čuti.

DARKO PANČEV, ZLATNA KOPAČKA EVROPE 1991.

Budućnost je uvijek imala jaku ekipu, puno izvanrednih igrača i talente koji su prerastali u fudbalske veličine nekadašnje Jugoslavije. Puno ih i lično poznajem.

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ, LEGENDARNI HRVATSKI TRENER

Stadion u Titogradu je bio neosvojiva tvrđava. Morao si da budeš veoma spreman da bi tamo nešto izvukao, ali to su bila lijepa vremena. Imam lijepe uspomene na sve igrače Budućnosti, oni su jedni od najvećih svih vremena ovog podneblja - Savićević, Mijatović, Petrović... Sve su to igrači koji se ne smiju zaboraviti i neće se zaboraviti.

FARUK HADŽIBEGIĆ, LEGENDA SARAJEVA I BIVŠI SELEKTOR CRNE GORE

Najteže je bilo igrati na stadionu pod Goricom i na splitskom Poljudu - Budućnost i Hajduk su uvijek imali dobre ekipe i velike ambicije. I bilo je to neko prijateljsko rivalstvo između Budućnosti i Sarajeva - uvijek su imali veliki motiv da pobijede bordo tim, bar sam imao takav osjećaj.

VLADIMIR VERMEZOVIĆ, BIVŠI FUDBALER PARTIZANA I TRENER “CRNO-BIJELIH” I BUDUĆNOSTI

Podgorica je bila jedno od najtežih gostovanja u bivšoj Jugoslaviji, što zbog terena, što zbog Guza (Dragana Vujovića) i Deja (Dejana Savićevića).

REFIK ŠABANADŽOVIĆ, ŠAMPION EVROPE SA CRVENOM ZVEZDOM

Budućnost je bila strah i trepet za sve u SFRJ, imala je uvijek veliku podršku s tribina i igrala atraktivan fudbal. Igrao sam i sa Željezničarom i sa Zvezdom protiv Budućnosti i sjećam se da smo - kad sam dolazio sa Željom - uvijek govorili da je u Podgorici jedno od najtežih gostovanja.

ZVONIMIR BOBAN, LEGENDARNI FUDBALER DINAMA I MILANA

Zanimljivo je da sam prvi seniorski gol postigao protiv Budućnosti - bilo je to ostvarenje plavih snova i porodičnih nadanja. Utakmica je bila teška, tvrda i s malo fudbala. Dinamo je slavio 1:0 - centaršut Marka Mlinarića za moju nezrelu glavu. A, ta utakmica mi je poklonila i fudbalskog genijalca i velikog prijatelja Dejana Savićevića.

( Kosta Bošković )