INTERVJU Ćerimagić: Crna Gora ima najveću šansu da postane prva sljedeća članica EU, to zahtijeva ozbiljne reforme
Politička stabilnost, dosljedna posvećenost reformama i uvjerljiv napredak u vladavini prava i borbi protiv korupcije - ostaju preduslov svih preduslova, bez toga će napredak u pregovorima biti nemoguć
Analitičar berlinske Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adnan Ćerimagić ocijenio je da iskustva ostalih zemalja pokazuju da nije nemoguće da Crna Gora do kraja 2026. godine zatvori preostala poglavlja, ali da to zahtijeva izuzetnu političku volju na obje strane.
“Hrvatska je, na primjer, u posljednjih 15 mjeseci pregovora zatvorila 18 poglavlja. To se dogodilo zahvaljujući snažnoj podršci zemalja članica i odlučnosti Zagreba da sprovede potrebne reforme. Isto može uraditi Crna Gora, ukoliko se značajno ubrzaju reforme i osigura jasna politička podrška zemalja članica, uključujući i onih s kojim Podgorica ima otvorena bilateralna pitanja”, kazao je Ćerimagić u intervjuu za “Vijesti”.
Podgorica je u pregovorima s EU otvorila sva 33 poglavlja, a privremeno zatvorila sedam.
On je istakao da Crna Gora ima najveću šansu da postane prva naredna članica EU, ali da se ta šansa neće ostvariti sama od sebe:
“U ovom trenutku ne postoji nikakva garancija kada i da li će Crna Gora tu prednost pretvoriti u članstvo”.
ESI je nezavisna analitička organizacija koja se bavi pitanjima Jugoistočne Evrope i politikom proširenja Evropske unije.
Cilj crnogorske Vlade je da do kraja 2026. privremeno zatvori sva pregovaračka poglavlja, kako bi Crna Gora 2028. postala punopravna članica Evropske unije. Imajući u vidu dosadašnji tempo pregovora, da li je to realan cilj?
Do kraja 2026. ostalo je 15 mjeseci. U tom periodu Crna Gora bi trebalo da zatvori preostala poglavlja. Iskustva ranijih kandidata pokazuju da to nije nemoguće, ali zahtijeva izuzetnu političku volju na obje strane. Hrvatska je, na primjer, u posljednjih 15 mjeseci pregovora zatvorila 18 poglavlja. To se dogodilo zahvaljujući snažnoj podršci zemalja članica i odlučnosti Zagreba da sprovede potrebne reforme. Isto može uraditi Crna Gora, ukoliko se značajno ubrzaju reforme i osigura jasna politička podrška zemalja članica, uključujući i onih s kojim Podgorica ima otvorena bilateralna pitanja.
Hrvatska i Crna Gora su navodno veoma blizu postizanja kompromisa za rješavanje bilateralnih sporova koji bi trebalo da omogući Podgorici da do kraja godine zatvori Poglavlje 31 (o spoljnoj, bezbjednosnoj i odbrambenoj politici), čije zatvaranje je susjedna zemlja blokirala u decembru prošle godine. Ako Hrvatska dobije sve što traži, da li to otvara prostor i drugim članicama EU da koriste sličan model blokade prema kandidatima?
Važnije pitanje od toga šta će dobiti Hrvatska, te da li će druge članice posegnuti za sličnim blokadama jeste da li Crna Gora može računati da će zaista dobiti ono što želi - punopravno članstvo u EU. Ako je odgovor potvrdan, onda nijedan od ustupaka o kojima se sada govori, javno ili iza zatvorenih vrata, dugoročno ne bi bio prevelik u odnosu na taj cilj.
Koje su najveće prepreke u samoj Crnoj Gori kada je riječ o ulasku u EU? Da li su to politička stabilnost, vladavina prava, borba protiv korupcije, ili nešto drugo?
U crnogorskom slučaju, politička stabilnost, dosljedna posvećenost reformama i uvjerljiv napredak u vladavini prava i borbi protiv korupcije ostaju preduslov svih preduslova. Bez toga će napredak u pregovorima biti nemoguć. Jasniji presjek stanja daće naredni izvještaj Evropske komisije. Posljednji, iz oktobra 2024. godine, nije bio ohrabrujući: Crna Gora je tada bila spremna za članstvo u svega osam poglavlja, dok je u pet bila tek na početku, uključujući vrlo zahtjevna poglavlja o životnoj sredini, ribarstvu i slobodi kretanja radnika.
Evropska komisija više puta je naglasila da proširenje ostaje strateški prioritet Unije. Kako vidite poziciju Crne Gore u tom kontekstu, da li smatrate da je Crna Gora među zemljama koje bi mogle prve iskoristiti tu političku volju Brisela?
Nova Evropska komisija donijela je sa sobom u decembru prošle godine znatno snažniji i konkretniji narativ, ali i resurse i energiju u politiku proširenja EU. Konačnu odluku, međutim, o proširenju donosi 27 glavnih gradova EU jednoglasno. Iz perspektive Berlina, gdje provodim najviše vremena, među onima koji se u novoj saveznoj vladi bave proširenjem EU postoji iskrena želja, pa čak i poneka konkretnija inicijativa da se proces sa Crnom Gorom završi uspješno. Ono što, međutim, meni nedostaje jeste jedinstvena i glasna poruka svih 27 članica da je članstvo Crne Gore do kraja ove decenije realan i ostvariv cilj. Takva vrsta političkog konsenzusa bila je presudna 1999. godine, kada se EU jednoglasno obavezala da će, ukoliko kandidatkinje sprovedu reforme, primiti deset plus dvije zemlje ubrzo nakon 2002. godine.
Kako ocjenjujete trenutnu poziciju Crne Gore u pregovaračkom procesu sa EU, u poređenju sa drugim zemljama Zapadnog Balkana?
Crna Gora je formalno najdalje odmakla: otvorila je sva poglavlja i zatvorila najveći broj njih, a po nivou pripremljenosti za članstvo je ispred ostalih zemalja regiona. Time ima i najveću šansu da postane prva naredna članica EU. Međutim, ta šansa neće se ostvariti sama od sebe - u ovom trenutku ne postoji nikakva garancija kada i da li će Crna Gora tu prednost pretvoriti u članstvo.
Članstvo će zavisiti od Crne Gore, a ne od Beograda
Često se spekuliše da Beograd ne želi da susjedi uđu u EU prije Srbije. Da li mislite da Srbija aktivno pokušava da uspori put Crne Gore ka članstvu, i ako da, na koji način?
U EU danas postoji znatno veća svjesnost o negativnom uticaju vlasti u Beogradu u regionu - ne samo u Crnoj Gori, već i u BiH, Kosovu, sve češće u Sjevernoj Makedoniji, pa čak i u Sloveniji. Taj uticaj se sve jasnije prepoznaje i otvorenije kritikuje.
Kada je riječ o Crnoj Gori, o potencijalu Beograda da zaustavi njen put ka članstvu u EU najčešće govore oni koji svjesno ili nesvjesno žele ojačati pregovaračku poziciju Srbije prema Briselu ili stvoriti izgovor da se u slučaju izostanka konsenzusa među članicama odgovornost prebaci na Beograd.
Moj stav je da potencijal Beograda nije veći od onog kojim je svojevremeno raspolagao premijer Ivo Sanader u odnosu na ulazak Hrvatske u EU. Ako EU i njene članice budu odlučne, a u Podgorici pokažu političku zrelost, onda će članstvo Crne Gore zavisiti prije svega od nje same, a ne od Beograda.
( Željka Vučinić )