Kako poljoprivredu učiniti privlačnom za mlade

Da li je poljoprivredni sektor osuđen na izumiranje? Prosječna starost poljoprivrednika širom svijeta stalno raste, približavajući se 60. godini u razvijenim zemljama. Upravo zbog toga se ova industrija, koja obezbjeđuje približno četvrtinu radnih mjesta u svijetu, našla u teškoj situaciji: ukoliko ne privuče veliki broj mladih radnika, suočiće se sa naglim padom.

Pozitivno je to što je 16% svjetske populacije, ili 1,2 milijarde ljudi, trenutno ima između 15 i 24 godine. Mnogi od njih se bore da pronađu posao, posebno u zemljama u razvoju. Na primjer, u Africi, ljudi mlađi od 25 godina čine približno 60% stanovništva, dok je približno trećina Afrikanaca starosti od 15 do 35 godina nezaposlena.

Ipak, mladi ljudi u zemljama u razvoju nastavljaju da bježe iz ruralnih područja. Traže bolje plaćene poslove višeg statusa u gradovima ili u drugim zemljama. Zbog ovih migracionih trendova, globalna populacija mladih koji rade u poljoprivredi i žive u selima opada već nekoliko decenija.

(...) U Evropi se broj mladih u ruralnim područjima (starosti 15-24 godine) smanjio za 1,7 miliona između 2013. i 2019. godine: u 2025. godini, samo 12% farmi na kontinentu vodili su ljudi mlađi od 40 godina. U jugoistočnoj Aziji, mladi u ruralnim područjima činili su samo oko 7% ukupnog stanovništva u 2020. godini, u odnosu na 16% u 1950. godini. U Japanu ima tek 11% poljoprivrednika mlađih od 50 godina. A u Latinskoj Americi se predviđa da će 1,2 miliona mladih ljudi napustiti poljoprivredni posao do 2030. godine.

Pridobijanje novih generacija za rad u poljoprivredi zahtijeva promjenu paradigme u našoj percepciji ovog sektora. On mora biti predstavljen kao prvi izbor za mlade ljude, a ne kao posljednje utočište - granica ekonomskog razvoja sa atraktivnim mogućnostima zapošljavanja u cijelom proizvodnom lancu. Poljoprivreda je više od pukog uzgoja hrane; ona stvara radna mjesta u prehrambenoj industriji, kao i u transportu, maloprodaji i drugim srodnim sektorima.

Pored uticaja na zapošljavanje, prosperitetan poljoprivredni sektor doprinosi opštoj dobrobiti. U zemljama sa niskim prihodima, rast u poljoprivrednom sektoru smanjuje siromaštvo dva do tri puta efikasnije od rasta u drugim sektorima, a povećanje poljoprivredne produktivnosti je ključno za poboljšanje ishrane i bezbjednosti hrane.

Međutim, ovaj sektor pati od problema percepcije. Mladi ljudi imaju sklonost da poljoprivredu posmatraju kao prljavu, niskotehnološku, slabo plaćenu djelatnost niskog statusa. To je suprotnost “modernom radu”. Ako vlasti ozbiljno žele da privuku mlade ljude poljoprivredi, moraju da naglase njenu profitabilnost, domet i obim. A da bi ovi argumenti bili ubjedljivi, biće potrebne mjere za rješavanje legitimnih sumnji koje utiču na stavove mladih prema poljoprivredi. To uključuje reformu sistema vlasništva nad zemljištem, obavezno povećanje plata i podršku preduzetništvu.

Prečesto se javne politike fokusiraju na poljoprivredne aktivnosti sa niskim prihodima koje nude malo finansijske stabilnosti ili napredovanja u karijeri. Umjesto da ih podstiču da uzgajaju usjeve ili životinje, mlade ljude treba usmjeravati ka brzo rastućoj kategoriji vanfarmerskih poslova, koja je podstaknuta urbanizacijom, tehnološkim napretkom i povećanom potražnjom za lokalno proizvedenom hranom. To uključuje preradu hrane, pakovanje, skladištenje i distribuciju (npr. na gradskim pijacama). U Gani, na primjer, vodeća zadruga malih proizvođača kakaa, Kuapa Kokoo, ulaže u domaće kapacitete za preradu kako bi povećala prihode proizvođača i radnika.

U delti Mekonga (jednom od najvažnijih poljoprivrednih regiona Azije, kojeg često nazivaju vijetnamskom “činijom pirinča”), malo mladih ljudi želi da radi na poljima. Mladi vide svoju budućnost u poljoprivrednim uslugama, savjetodavnim službama, istraživanju i agrobiznisu. Agrotehnološki startapovi su već počeli da transformišu lance vrijednosti u Vijetnamu, pomažući malim poljoprivrednicima i zadrugama da dobiju pristup finansijama i izvoznim tržištima.

Digitalna rješenja su ključna za obezbjeđivanje održivosti (uključujući ekološku održivost) malih proizvođača i za širenje industrije. U Hrvatskoj, specijalizovani softver za kratke proizvodne lance pomaže u automatizaciji isporuke, prijema i računovodstva, omogućavajući malim poljoprivrednicima da se fokusiraju na uzgoj usjeva. U Kolumbiji, pristupačna aplikacija za pametne telefone pomaže proizvođačima citrusa da poboljšaju kvalitet usjeva i pristupe tržištima povezujući ih sa agronomima i kupcima. U Africi, gdje prerada i logistika već čine 40% lanaca od farme do tržišta, postoje mnoge uspješne platforme koje povezuju poljoprivrednike i sa opremom i sa kupcima.

Kontinuirano širenje će stvoriti bolje plaćena, kvalifikovana radna mjesta za mlade u ruralnim i urbanim područjima. Ovo će poslati snažnu poruku: poljoprivreda nije ograničena samo na obradu zemlje. Međutim, vlade mlađoj generaciji moraju obezbijediti resurse i vještine (digitalne i druge) za modernizaciju poljoprivrede i stvaranje održivih, inovativnih agrobiznisa. Vrijeme je da shvatimo da u poljoprivredne i prehrambene sisteme moramo da uključimo mlade ljude - da bismo stvorili pristojna radna mjesta i (što je još važnije) da bismo prehranili svijet.

Autor je glavni ekonomista za hranu i poljoprivredu Organizacije Ujedinjenih nacija

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

( Maximo Torero )