Neumorni istraživač crnogorske baštine
Kao da je htio da se rastane sa svojim starim krajem otišao je 6. septembra 2025. god. na par sati u svoje Cuce i ostao zauvijek sklopivši oči kraj stare jabuke ispod koje se kao dijete igrao. Time se je i simbolički zatvorio životni krug vrijednog i pedantnog istraživača
Prije desetak dana u pitoresknom cuckom selo Trešnjevo sahranjen je naš kolega Petar Ilijin Krivokapić, jedan od najuglednih kulturnih poslenka sa Cetinja. Petrova uloga u kulturnom životu Cetinja potonjih 40-tak godina je nezaobilazna, poglavito u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore “Đurđe Crnojević” đe je aktivno učestvovao u mnogim kulturnim manifestacijama koje je ova ustanova organizovala. Kolega Petar je pripadao onom soju ljudi za koje se s pravom govorilo da ga je bilo lijepo sresti makar i na ulici. Uvijek vedar, nasmijan, odmjeren, razborit, plijenio je svojom energijom koju je spontano prenosio na sagovornika. Svaki razgovor sa njim odisao je ljudskošću i plemenitošću što ga je činilo prijatnim sagovornikom. Posebno je bio ponosan kada je mogao pomoći drugom, naročito korisnicima usluga Nacionalne biblioteke.
Petar potiče iz glasovite kuće Krivokapić iz Cuca, iz tog starog crnogorskog bratstva koje je dalo nemerljiv doprinos u stvaranju crnogorske države. Kažu da iz takvih starih panjeva izniču najčvršći i najvitalniji izdanci koji su bili kadri preuzeti punu odgovornost vremena u kojem su nastajali. Jedan od tih jakih cuckih izdanaka bio je i Petar Ilijin Krivokapić. Poput svojih predaka i Petar je ostavio snažan pečat u svom vremenu u crnogorskom kulturnom prostoru najprije kao prosvjetni radnik a onda kao bibliotekar Nacionalne biblioteke Crne Gore “Đurđe Crnojević”. Njegovo ime biće neizbježno prilikom pisanja mnogih enciklopedijskih jedinica osobito buduće enciklopedije sporta koja će biti bogatija za više hiljada bibliografskih jedinica koje je Krivokapić decenijama sakupljao.
Kao i mnoge familije iz Katunske nahije i Perova familija je zbog teških uslova života u prvim poslijeratnim godinama morala potražiti novu sredinu. Tako su njegovi roditelji sa brojnom porodicom preselili iz Cuca u Nikšić koji im je širom otvorio vrata. Tu su đeca sa uspjehom završavala škole, kasnije odabrali svoje pozive i životne saputnike.
Petar je rođen 6. avgusta 1945. godine u Donjim Izvorima u srcu Katunske nahije, iz koje je poteklo mnogo umnih i hrabrih ljudi. Osnovno i srednje obrazovanje kao i više stekao je u svom Nikšiću. Poslije završene Pedagoške akademije životni put ga vodi ponovo u Katunsku nahiju. Iz starog kraja je otišao rano još kao đak nižih razreda osnovne škole, vratio se kao prosvjetni radnik, koji je vrijedno i predano podučavao đecu u školama u Cucama, Ćeklićima, a kasnije i na Vilusima. U svim tim školama Petar je obavljao i funkciju direktora. Sedamdesetih godina prošlog vijeka Krivokapić dolazi na Cetinje đe se zapošljava u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore “Đurđe Crnojević”. U toj ustanovi dolazi do izražaja njegova osebujna kreativnost i stručnost. Radio je na mnogim odgovornim poslovima đe je izkazao veliko pregnuće koje ga je svrstalo u red najznačajnijih bibliotekara ove prestižne ustanove.
Njegov dijapazon interesovanja je bio zaista veliki od sporta pa preko raznih tekstova iz kulturne istorije Crne Gore koje je objavljivao u crnogorskim novinama i časopisima do velikog broja monografskih publikacija. Posebno se istakao na polju bibliografije đe je sam ili u koautorstvu objavio preko 40-ak monografskih publikacija. Izdvajamo: Bibliografija Njegoš, Crnogorski jezik (1768-2020): bibliografija, FK Lovćen 1913-1998, Sport u listovima Crne Gore (1919-1938), Bibliografija o iseljenicima iz Crne Gore do 1941. godine, Šah u Nikšiću: 1923-1973, Crnogorska likovna umjetnost u Politici: 1907-2017, Književnost u Omladinskom pokretu (1941-1956), Dušan Martinović: 1933-2010, Novak Jovanović: bio-bibliografija itd. U rukopisu su mu ostali mnogi radovi koje bi trebalo pripremiti za štampu, među kojim i obimna građa nekrolologa đe su obrađeni svi najznačajni Crnogorci kroz istoriju. Kao stučnjak u oblasti bibliografije bio je angažovan kao saradnik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti za pisanje leksikografskih jedinica. Zastupljen je u gotovo svim leksikonima Crne Gore.
Za svoj pregalački rad Petar je dobio najveće priznanje u bibliotekarskoj struci u Crnoj Gori a to je nagrada “Dr Niko Simov Martinović”.
Radeći u školi u Vilusima upoznao je koleginicu kasnije životnu saputnicu Jelenu Vujačić sa kojom je zasnovao bračnu zajednicu i iz koje su rođeni njihovo troje đece, ćerka i dva sina.
I kao da je htio da se rastane sa svojim starim krajem otišao je 6. septembra 2025. god. na par sati u svoje Cuce i ostao zauvijek sklopivši oči kraj stare jabuke ispod koje se kao dijete igrao. Time se je i simbolički zatvorio životni krug vrijednog i pedantnog istraživača Petra Krivokapića. Koliki je ugled u Katunskoj nahiji, Cetinju i Crnoj Gori imao naš kolega Petar najbolje se viđelo prilikom njegove sahrane, đe su se mnogi njegovi prijatelji i poznanici sa velikim pijetetom oprostili od njega. Njegovim odlaskom crnogorsko bibliotekarstvo je izgubilo uglednog člana, a mi njegovi kolege dragog druga i prijatelja.
( Branislav Borilović )