RSE: Zašto policajci u Srbiji nose maske kad biju građane?

U Mostu Radija Slobodno Evropa (RSE) razgovaralo se o tome zašto policija u Srbiji tako brutalno tuče studente i građane koji protestuju. Sagovornici su bili dva advokata - Božo Prelević, koji je nakon pada Miloševića bio ministar policije u prelaznoj vladi Srbije, i Rodoljub Šabić, bivši povjerenik za informacije od javnog značaja.

Bilo je riječi o tome da li policajci dobijaju naređenja da tako bezdušno biju demonstrante ili to ponekad rade samoinicijativno, da li danas policijsku uniformu nose i ljudi skloni nasilju, da li nalog da se policija tako ponaša dolazi sa samog vrha vlasti, da li je bilo slučajeva da policajci odbijaju naređenja da nasrću na građane, kako su smenjeni komandanti koji su odbili da izdaju takva naređenja i zašto unutrašnja kontrola ne poziva na odgovornost policajce zbog torture nad demonstrantima.

Razgovaralo se i o tome kako su plaćeni policajci koji se ističu u nasilju nad građanima, da li su pojedinci izuzetno brutalni zato što nose maske i šlemove koji im kriju lice, pa veruju da će sačuvati anonimnost, plaše li se šta će biti sa njima nakon eventualnog pada Vučića, kao i o tome zašto vlast i pored surovog obračuna sa demonstrantima nije uspela da uguši proteste.

Omer Karabeg: Da li policajci dobijaju naređenja da tako bezdušno biju demonstrante ili to rade samoinicijativno? Stiče se utisak da pojedinci uživaju u tome.

Božo Prelević: Velika većina dobija naređenja da budu bezdušni. Značajno manji broj - da li policajaca ili preobučenih policajaca - pokazuju lojalnost predsjedniku republike time što primjenjuju ispoljava dozu sadizma što je zakonom zabranjeno.

Rodoljub Šabić: Odgovornost je uvijek na strani onih koji upravljaju policijom. Ako i ne postoji direktno naređenje, opet je krivo rukovodstvo jer je dužno da spreči nezakonita postupanja. Bilo je situacija kada je došlo do drastičnog prekoračenja ovlašćenja, kada je bilo očigledno da policija vrši krivična djela, a izostala je bilo kakva reakcija onih koji upravljaju policijom.

Božo Prelević: Naređenja izdaje direktno predsjednik republike i mnogi od komandanata policijskih jedinica spremni su da ih bespogovorno izvršavaju. Neki nisu bili spremni, pa su smijenjeni. Neki od policajaca nisu bili spremni da biju građane, pa su otišli na bolovanje.

Omer Karabeg: Kakva je uloga Ivice Dačića, ministra unutrašnjih poslova?

Božo Prelević: Ivica Dačić ima dvije mogućnosti. Da napusti koaliciju sa Srpskom naprednom strankom ili da bespogovorno sluša. On je izabrao ovu drugu mogućnost i zato gleda kako se njegova stranka, Socijalistička partija Srbije, urušava i pada ispod cenzusa.

Rodoljub Šabić: Nesumljivo je da o svim bitnim stvarima u ovoj zemlji, pa i o postupanju policije prema demonstrantima, odlučuje predsjednik republike. To je potpuno jasno. Po ustavu predsjednik republike ima određena ovlašćenja kad je u pitanju imenovanje oficira i generala Vojske Srbije.

Ali on nema nikakva ovlašćenja kada je u pitanju policija. To je u nadležnosti vlade i ministra unutrašnjih poslova. Međutim, na čelu ministarstva policije godinama su bili ljudi poput Aleksandra Vulina i Bratislava Gašića koji su bezrezervno odani predsjedniku republike. Sada tu ulogu igra, bolje reći, šmira Ivica Dačić. I dešava se ono što želi predsjednik republike. Primijetili ste niz kadrovskih promjena u policiji u poslednje vrijeme. Na svim komandnim mjestima moraju biti ljudi koji su bezrezervno odani predsjedniku.

Prebijanje

Omer Karabeg: Da li su policajci koji tuku građane dobro plaćeni za to što rade?

Božo Prelević: Vjerovatno jesu. Apsurd je u tome da su za nasilje nad građanima plaćeni novcem koji izdvajaju građani. Ali policajci znaju da ih ni unutrašnja kontrola, ni tužilac neće optužiti za nasilje nad građanima. Kad pričamo o policiji i o njihovom nezakonitom postupanju, mi pričamo o dominantnom zlu kojeg se Srbija neće tako lako otarasiti.

Rodoljub Šabić: Mi ne znamo koliko su njihove plate. To je tajna. Prije nekoliko godina predsjednik republike je govorio o povećanju broja pripadnika specijalnih jedinica policije i o povećanju njihovih plata.

Ako je to realizovano, a vjerujem da jeste, oni su za srpske uslove jako dobro plaćeni. Međutim, u budžetu nema sredstava za povećanje sudijskih plata. I to mnogo govori. Ko pretorijance plaća bolje nego sudije taj nema nikakve veze sa pravnom državom.

U policiji postoji Služba unutrašnje kontrole koja bi trebalo da kontroliše i sankcioniše prekoračenje ovlašćenja, nasilje i torturu. Ali ona ne radi svoj posao. Prije nekih godina i po dana imali smo slučaj osumnjičenog koji je od brutalnog prebijanja umro u policijskoj stanici. Policija nas je prvo obavijestila da je čovek umro prirodnom smrću, da bi se nakon toga pregledom utvrdilo da mu je polomljen zamalo svaki dio tijela.

Godinu i po dana nakon toga nemamo izvještaj Službe unutrašnje kontrole o tome i ko je za to odgovoran. Prije skoro godinu dana jedan stariji gospodin, učesnik demonstracija, priveden je u policijsku stanicu u Novom Sadu i pretučen tako da je ostao bez jednog testisa. Opet nema izvještaja Službe unutrašnje kontrole.

Božo Prelević: Kad postavljate pitanje da li su policajci dobro plaćeni da biju narod, možemo to pitanje da postavimo i za režimske novinare - da li su oni dobro plaćeni da svaki dan lažu narod. Možemo da to pitanje postavimo i za ministre - da li su i oni dobro plaćeni da svaki dan čine zlo svom narodu.

Ali bilo je ljudi u policiji koji nisu bili voljni da tuku ljude. Oni se zamijenjeni i dovedeni su neki drugi. Neki polusvijet je obukao uniforme. Ko je to dozvolio? Ja mislim da jedan dio policajaca i njihovih starješina, posebno onih što čuvaju Ćacilend, vjeruje da je njihov zadatak da sačuvaju predsjednika, a ne da čuvaju zakon, red i mir.

Ali čuvanje predsjednika kršenjem zakona je krivično djelo zloupotrebe službenog položaja. I moram ih podsjetiti da su mnogi nekadašnji pripadnici BIA-e još od 5. oktobra u zatvoru. I još nisu izašli. Bojim se da su neki od ovih sadašnjih to zaboravili, pa bih ih valjalo podsjetiti. Kad dođe do promjene režima u Srbiji, postaviće se pitanje da li su oni obavljali dužnost u skladu sa zakonom ili u skladu sa nelegalnim naređenjima nenadležnog organa.

Polusvijet u uniformama

Omer Karabeg: Pomenuli ste da je polusvijet obukao uniforme. Znači li to da su u policiju primani ljudi koji nemaju nikakve policijske škole?

Božo Prelević: Kao bivši ministar policije po njihovom izgledu i ponašanju rekao bih da to nisu školovani policajci. Njihov izgled, tetovaže, zlatne ogrlice, način primjene sile više podseća na huligane nego na profesionalne policajce. Tuku ljude koje niko nije uhapsio, koji nisu ni privedeni tužilaštvu. Ali, kao što sam rekao, ima i policajca koji se profesionalno ponašaju. Ja na sudu zastupam i branim studente i vidio sam da su neki policajci kao svjedoci odbili da potvrde ono što se nalazi u krivičnim prijavama protiv studenata.

Moram da kažem da jedan broj policajaca, tužilaca i sudija pokušava da odbrani profesiju iako ima i sudija koji pod pritiskom predsednika Vučića i vladajuće stranke prihvataju da demonstrantima odrede pritvore tamo gdje pritvoru nema mjesta. Kroz pritvore i elektronski nadzor u kućnim uslovima oni pokušavaju da građane Srbije sklone s trgova, ali ne vjerujem da će u tome uspeti. Sada vlast priprema predlog promene krivičnog zakona po kome bi svaka blokada predstavljala krivično delo što bi značilo da će zatvori biti pretesni da prime sve ljude koji protestuju u Srbiji.

Rodoljub Šabić: Znam da se ljudi masovno primaju u BIA-u bez konkursa i bez javnosti poznatih kriterijuma. Vjerovatno je tako i u policiji. Ti ljudi ne izgledaju onako kako biste očekivali da izgleda policajac. Postoje jasna pravila kako treba da izgleda i da se ponaša policajac, ali oni ih ne poštuju. Ni oni, ni njihove starješine. U zakonu postoje odredbe kojima se izričito reguliše kada je primena sile moguća i na koji način. U zakonu o policiji piše da se šok bombe uopšte ne mogu koristiti prema ljudima u masi, ali one se koriste. Ko to odlučuje i kako to prolazi bez ikakvih sankcija? Policija ne funkcioniše po zakonu, već po nalozima s vrha.

Fantomke

Omer Karabeg: Policajci koji tuku građane nose maske ili su pod šlemovima koji im potpuno pokrivaju lice. Da li im to obezbjeđuje anonimnost, pa mogu da budu surovi jer ih niko neće prepoznati?

Božo Prelević: Donekle. Zna se koje su jedinice i gdje postupale. To nije teško utvrditi. Svako u tim jedinicama zna koji je šef to naredio. A kad dođete do šefa, došli ste do glavnog nalogodavca za čiji račun se sve to radi.

Dodao bih još nešto. Kad tužilac traži kućni pritvor za nekog studenta koji je učestovao u blokadi neke saobraćajnice ili institucije, on kaže da je taj student pokušao da izvrši napad na ustavno uređenje. A predsjednik republike je prije pet mjeseci u najužem centru glavnog grada osnovao nehigijensko naselje Ćacilend i betonskim preprekama blokirao parlament i predsjedništvo Srbije.

Uz to je još i ljut na tužioce što nisu još krvoločniji i represivniji, pa angažuje parapolicijske snage da bi sproveli njegov naum da odvikne građane Srbije od protesta i borbe za osnovna ljudska prava.

Rodoljub Šabić: Famozna fantomka smije da se koristi samo u izuzetnim prilikama, a kod nas se masovno nosi u svim mogućim prilikama. Pored toga, policajci nastupaju pod pancirima i u uniformama na kojima nema zakonom predviđenih oznaka - imena i prezimena ili službenog broja što je bitan uslov za identifikaciju. Sve se radi da bi se otežala identifikacija.

Nedavno smo videli kako nemoćnog čoveka, koji leži na zemlji, batina i šutira kompletna jedinica. Ombudsman je pokušao da utvrdi o kojoj se jedinici radi i nije uspio. Bio sam zgrožen nedavnim naletom četiri policijska džipa na kolonu demonstranata na Voždovcu. Šta bi se desilo da se je bilo ko od tih ljudi, koji su se razbježali, okliznuo i pao. To je morao neko da naredi. To nije nikakva samoinicijativna akcija.

Podsjetio bih i na brutalno batinanje dečaka u Valjevu gdje ga je 15 do 20 uniformisanih ljudi tuklo dok je ležao na zemlji. Kako je moguće da Služba unutrašnje kontrole ne utvrdi ko su ti ljudi i ne kazni ih jer to je van svake diskusije teško krivično djelo.

Božo Prelević: Šta će policajcu maska ako primjenjuje zakon? Zašto onaj ko sprovodi zakon nosi masku. Maska je izum latinoameričkih zemalja da se narko klanovi ne bi svetili policiji. Policajčev identitet ne krije samo maska, nego na uniformi nema ni imena i prezimena, ni službenog broja, ni čina. Nema ničega.

Postavlja se pitanje da li ćemo sjutra imati ministre sa maskama. Ili ih oni već imaju. Da li mi znamo ko su ministari? Ne znam nikog u Srbiji ko može da nabroji više od tri ministra. Ne znam da li predsjednik republike nosi masku. Zlo svakako nosi masku i to je maska našeg predsjednika. Ne mogu da se sjetim da je na teritoriji bivše Jugoslavije i Srbije policija ikada nosila maske osim kada su hapsili pripadnike narko klanova.

Iznuđena priznanja

Omer Karabeg: Šta je u stvari cilj surovih nasrtaja na demonstrante? Da li vlast vjeruje da će se ljudi uplašiti, pa će odustati od demonstracija?

Rodoljub Šabić: Očigledno vjeruje. Zbog toga policija i primjenjuje brutalnu silu. Ali nije samo riječ o policiji. Pogledajte šta radi tužilaštvo. Apsurdno je da se bacanje kamena na nekakvu državnu zgradu kvalifikuje kao teško djelo protiv državne bezbjednosti, odnosno kao napad na ustavno uređenje. Nešto što je eventualno prekršaj javnog reda i mira kvalifikuje se kao teško krivično djelo, pa onda uhapse nekog mladića i odrede mu mjesec dana pritvora.

Onda mu kažu da će, ako potpiše priznanje, dobiti uslovnu kaznu i odmah otići kući. Na taj način privedeno je na stotine ljudi, a u koliko slučajeva je presudom utvrđeno da su zaista učinili krivično djelo osim u slučaju iznuđenog priznanja koje uhapšeni potpiše da bi otišao kući? Takva priznanja su krajnje problematična, čak mislim da je u jednom slučaju sud odbio da ga prihvati što je za svaku pohvalu, ali je izuzetno rijetko.

Cilj ovog bahatog ponašanja policije i tužilaštva je da se demonstranti zastraše, da se njihov broj smanji i da odustanu od protesta. Vlast očigledno misli da je to rješenje, ali griješi jer time samo izaziva dodatno nezadovoljstvo i ogorčenje koje će eskalirati.

Božo Prelević: Mislim da da je cilj vlasti da zastraši građane. To zastrašivanje ide u nekoliko pravaca. Jedan je represija. Drugi je poruka studentima - nećete moći da upišete godinu. Treći je - nećete moći da dobijete kredit za studentski dom. Četvrti - izbacićemo vam profesore sa univerziteta. Peti - ukinućemo vam fakultete, pa ćete morati da studirate na nekakvim privatnim fakultetima koje ćemo da dovedemo iz inostranstva.

Vlast ozbiljno prijeti studentima, profesorima i cjelokupnoj populaciji da će da ih liši prava na obrazovanje što je ustavno pravo propisano međunarodnim konvencijama i sporazumima. Mi se nalazimo u zamci. Oni kažu - ako nastavite da se borite protiv ovog zla, mi ćemo da vas sankcionišemo tako što nećete imati pravo na obrazovanje. A nacija, koja nema obrazovane ljude, nema nikakvu budućnost. Oni nam nude pustoš. Njihovi mediji su instrumenti trovanja društva, zavađanja ljudi, izazivanja sukoba, huškanja jednih na druge, suprotstavljanje vojske i policije narodu.

Samo u sukobima ova vlast može da prodaje ideologiju koja ne znam da li više postoji i u Africi i Aziji. Mislim da sve veći broj građana shvata da se ovog zla moramo riješiti da ne bismo potpuno potonuli. Jer mi regresiramo, idemo unazad. Za nas su postala sporna prava koja nisu bila sporna krajem osamdesetih i devedesetih godina. Jako se bojim za budućnost ove zemlje. Znam da Evropa ima mnogo većih problema, ali građani Srbije očekuju da barem ovo zlo nema podršku.

Mi imamo batinu

Omer Karabeg: U zaključku, očekujete li da će jačati policijska represija u Srbiji?

Rodoljub Šabić: Vlast je svima stavila do znanja - mi imamo batinu. I to svaki dan demonstrira. Uzalud je uzdati se u zakone. U zakonu piše - ne smiju se bacati eksplozivne naprave u masu. Bacaju se.

U zakonu je jasno utvrđena procedura kako se smjenjuje dekan. Oni su nezakonito smijenili nepoželjnog dekana i u stvari ustanovili recept za smjenu svih drugih nepoćudnih dekana, pa i rektora. To je naša realnost.

Božo Prelević: Mislim da će jačati policijska represija i donosiće se novi zakoni kako bi se ozakonila ta represija. S druge strane, vlast će nuditi nekakve benefite kako bi podmitila ljude da na budućim izborima, koji će po mom dubokom uvjerenju biti u decembru, glasaju za Srpsku naprednu stranku jer će tako moći da legalizuju ono što su nezakonito sagradili, da prikriju ono što su ukrali, da legalizuju kupljene diplome i da nastave da kupuju nekretnine u Dubajiu, Dominikanskoj Republici, Marbelji, Grčkoj i Hrvatskoj.

I naravno biće im omogućeno da prodaju narkotike jer što više narkotika prodajete - to imate blesaviju naciju i blesavije glasače. Teško da možete da se setite kad je ovde uhapšen neki narko diler. Bivši tužilac za organizovani kriminal Crne Gore Milivoje Katnić nedavno je rekao da je sukob između kavačkog i škaljarskog klana u suštini izazvan sukobom između Aleksandra Vučića i Nebojše Stefanovića.

Ja ne znam kakve on dokaze za to ima. Pretpostavljam da je kao tužilac došao u posjed mnogih dokaza. Ne vjerujem da bi u svojoj odbrani iznosio nešto što ne može da dokaže. Ako je to tako, onda je u stvari ovde na vlasti jedna od frakcija organizovane kriminalne grupe koja je regionalna.

( Radio Slobodna Evropa )