Preminula naučnica i aktivistkinja Džejn Gudol: Ljubav prema primatima pretvorila je u misiju zaštite životne sredine
Gudol je umrla prirodnom smrću tokom boravka u američkoj državi Kaliforniji, gdje je bila na turneji, objavio je Institut Džejn Gudol na društvenim mrežama
Naučnica i svjetska aktivistkinja Džejn Gudol, koja je svoju dječju ljubav prema primatima pretvorila u životnu misiju zaštite životne sredine, preminula je u 91. godini, saopštio je u danas institut koji je osnovala, prenosi agencija Rojters.
Gudol je umrla prirodnom smrću tokom boravka u američkoj državi Kaliforniji, gdje je bila na turneji, objavio je Institut Džejn Gudol na društvenim mrežama.
"Otkrića dr. Gudol kao etološkinje napravila su revoluciju u nauci, a ona je bila neumorna zagovornica zaštite i obnove našeg prirodnog svijeta", navedeno je na Instagramu.
Primatološkinja koja je postala zaštitnica prirode pretvorila je svoju ljubav prema divljini u životnu kampanju koja ju je odvela iz primorskog engleskog sela u Afriku, a zatim širom svijeta, u potrazi za boljim razumijevanjem šimpanzi i uloge ljudi u očuvanju njihovog staništa i zdravlja planete.
Gudol je bila pionirka u svom polju, kako kao žena-naučnica u 1960-im, tako i zbog svog rada na proučavanju ponašanja primata, navodi Rojters. Otvorila je put nizu drugih istraživačica, među kojima je bila i pokojna Dajan Fosi.
Takođe je približila javnosti svijet divljine, sarađujući sa Nacionalnim geografskim društvom (National Geographic Society), koje je njene šimpanze uvelo u domove ljudi kroz film, televiziju i časopise.
Ona je preokrenula naučne norme svog vremena, dajući šimpanzama imena umjesto brojeva, posmatrajući njihove različite ličnosti, uključujući porodične odnose i emocije u svoj rad. Otkrila je i da, poput ljudi, koriste alate.
"Otkrili smo da ipak ne postoji jasna linija koja razdvaja ljude od ostatka životinjskog carstva", rekla je u govoru na TED-u 2002.
Kako se njena karijera razvijala, fokus je pomjerila sa primatologije na klimatski aktivizam nakon što je svjedočila razaranju staništa, pozivajući svijet na brzu i hitnu akciju protiv klimatskih promjena.
"Zaboravljamo da smo dio prirodnog svijeta. Još uvijek postoji prozor nade", rekla je za CNN 2020. godine.
Rođena u Londonu 1934, odrasla je u Bornmutu na jugu Engleske. Oduvijek je sanjala da živi među divljim životinjama. Strast prema životinjama, podstaknuta poklonom – plišanom gorilom od oca, rasla je dok je "gutala" knjige poput "Tarzana" i "Doktora Dulitla", piše Rojters.
Svoje snove je odložila nakon završetka škole jer nije mogla da priušti studije. Radila je kao sekretarica, a zatim u filmskoj kompaniji, sve dok je poziv prijateljice da posjeti Keniju nije doveo džunglu – i njene stanovnike – nadohvat ruke.
Nakon što je uštedjela novac za putovanje brodom, stigla je 1957. u istočnoafričku državu. Susret s poznatim antropologom i paleontologom Luisom Likijem i njegovom suprugom Meri usmjerio ju je ka radu sa primatima.
Pod Likijevim mentorstvom osnovala je rezervat Gombe Stream za šimpanze, kasnije preimenovan u Istraživački centar Gombe Stream, u blizini jezera Tanganjika u današnjoj Tanzaniji. Tamo je otkrila da šimpanze jedu meso, vode ratove i, što je bilo najvažnije, prave alate da bi došle do termita.
"Sada moramo redefinisati pojam alata, redefinisati čovjeka, ili prihvatiti šimpanze kao ljude", rekao je tada Liki.
Iako je na neko vrijeme prekinula istraživanja da bi doktorirala na Univerzitetu Kembridž, ostala je u džungli godinama. Njen prvi muž i čest saradnik bio je kamerman divljih životinja Hugo van Lavik.
Skoro trideset godina nakon dolaska u Afriku, Gudol je shvatila da ne može zaštititi šimpanze bez rješavanja problema nestanka njihovog staništa. Shvatila je da mora da napusti Gombe, izađe iz džungle i preuzme globalnu ulogu zaštitnice prirode.
Godine 1977. osnovala je Institut Džejn Gudol, neprofitnu organizaciju posvećenu podršci istraživanja u Gombeu, kao i naporima za očuvanje i razvoj širom Afrike. Rad instituta se od tada proširio na cijeli svijet, uključujući obrazovanje o životnoj sredini, zdravlju...
Postala je globalna ličnost, putujući u prosjeku 300 dana godišnje, sastajući se s lokalnim zvaničnicima širom svijeta i razgovarajući s zajednicama i školskim grupama. Nastavila je turneje do kraja života, govoreći prošle sedmice na Nedjelji klime u Njujorku.
Kasnije je institut proširila na program "Roots & Shoots", namijenjen djeci.
Objavila je više od 30 knjiga, uključujući bestseler "Razlog za nadu: duhovno putovanje", kao i brojne knjige za djecu.
"Da, postoji nada… Ona je u našim rukama, u tvojim rukama, u mojim rukama i u rukama naše djece. Sve zavisi od nas", govorila je 2002, pozivajući ljude da "ostave što je moguće manji ekološki otisak."
( Ne.V. )