Mjesečari, neće valjda opet?

U svijetu koji, po mnogim ocjenama, posljednjih decenija gubi (samo)kontrolu, uočava se i lakoća javnog saopštavanja prijetećih i vrlo alarmantnih vijesti.

Sve to uz pokliče za veće i hitno naoružavanje svojih država.

Zabrinjavajući problem je što takve izjave daju zvaničnici, često oni na čelu visokih državnih institucija od kojih se primarno očekuje doprinos racionalnim izlascima iz kriznih situacija.

Izdvajamo u našem osvrtu dvije vrste takvih izjava.

Jedne ukazuju, ništa manje nego na mogućnost izbijanja trećeg svjetskog rata. Ili, valjda kao utješna verzija, najavljuju evropski rat. Bar za početak.

Druge poruke se saopštavaju kroz analogije, pa se ovo naše vrijeme pokušava objasniti događajima iz prošlosti koji su najčešće bili uvodi u tragična zbivanja širih razmjera.

Jedna od takvih, nerijetko ponavljanih analogija jeste upoređivanje sadašnjeg vremena sa situacijom uoči Prvog svjetskog rata.

Pritom, utisak je da zvaničnici koji to saopštavaju nemaju u vidu dosta neprijatne konotacije navedenih analogija upravo po njih same. Dakle, oni su primarno odgovorni za potencijalno negativne pravce istorije.

Zato, kada su u modi analogije sa Prvim svjetskim ratom, hajdemo do to malo i proširimo, prije svega u vezi sa odgovornostima.

Jedno od najpoznatijih istoriografskih djela o Prvom svjetskom ratu, profesora moderne istorije na Kembridžu Kristofera Klarka, naslovljeno je "Mjesečari - kako je Evropa krenula u Prvi svjetski rat".

Mjesečari su osobe koje hodaju u snu, pritom nisu svjesne kuda idu. Klarkova metafora mjesečara se odnosila na mnoge, počev od aktera atentata u Sarajevu, a ipak najviše na vladare sa evropskih dvorova.

Dakle, na one koji tokom 37 dana između sarajevskog atentata i početka rata nisu bili svjesni kuda sve idu. Da bi posljedica svega bilo izbijanje evropskog, zatim svjetskog rata koji je po tragedijama prevazišao sve prethodne.

Američki diplomata Džordž Kenan je ocijenio da je taj rat, koji se dosta lako mogao izbjeći, bio "majka svih ratnih tragedija XX vijeka". Francuski pisac Luj-Ferdinand Selin je rat započet 1914. vidio i kao "međunarodnu klanicu ludila".

Mala digresija: u tim evropskim zapletima ni "tast Evrope", prosvijećeni crnogorski kralj, nije se najbolje snašao, i to sa teškim bilansima rata što je ovdje još kolektivno nemetabolizovana tema. Ostavljamo je za drugu priliku.

U najkraćem, čitavo to iskustvo uoči izbijanja Prvog svjetskog rata govorilo je o nedoraslosti, nesposobnosti ili nesnalaženju lidera u kriznim trenucima. Bio je to klasičan primjer kako lokalni konflikti u kontekstu širih savezništava, strategija i taktika mogu lančanim posljedicama izazvati one globalne.

Danas je dramatičnost potencijalnog vođenja država mjesečarskim sklonostima mnogo veća jer bi svjetski sukobi imali nuklearni karakter, dakle sa mnogo tragičnijim posljedicama.

Današnje dinamike na međunarodnom planu su bremenite još većim propagandama, cenzurama i autocenzurama. Sve se to seli prema pojedinačnim državama i konkretnim društvima. Dakako i prema građanima kojima nije lako da se snađu u magli propagande, da se odupru lažnim vijestima čiji je sastavni dio i huškanje na rat i njegovo širenje. Sve vrlo podsticajno za šira somnabulska stanja, paralizu svijesti i odvraćanja od racionalnih rješenja.

Od dva rata koja danas imaju najveći publicitet, na Bliskom istoku i u Ukrajni, autori analogija s Prvim svjetskim ratom misle na ovaj drugi. Iako činjenice govore da u Ukrajini ratuju dvije vojske naoružane do zuba na ratnom frontu dugačkom 1.130 km, dok u Palestini jedna moćno naoružana država sistematski uništava stanovništvo drugog naroda i njegove objekte.

Ako je proglašeno da opasnost za svjetski rat predstavlja konflikt u Ukrajni, onda konkretno pitanje u optici analogija današnjeg svijeta sa Prvim svjetskim ratom danas glasi: da li navodni ruski dronovi koji završavaju na susjednim teritorijama imaju značenje onog pucnja u Sarajevu na Vidovdan 1914?

Očigledno, riječ je o verziji pristalica proširenja obima rata, što se može nazvati i huškanjem na svjetski rat.

Ipak, ako bismo slijedili elemente saopštene analogije 1914-2025. uočili bismo i ne male razlike, posebno dvije.

Prvo, iz stranih vijesti, da preciziramo zapadnih (ovdje u Crnoj Gori je tema Rusije, posebno ona, donedavno omiljena i horska, o malignom uticaju naglo smanjena, očigledno prestankom glavnih inputa sa strane i prilagođavanjem novom svjetskom gazdi) saznajemo da se pouzdano ne znaju sve tajne putanja pomenutih dronova.

Po jednima, krenuli su iz Rusije i namjerno na teritoriju susjednih zemalja. I to s određenom vojno-političkom i strateškom funkcijom, makar, i na sreću, ne bilo žrtava tom prilikom.

Po drugima, te tvrdnje nisu nikada do kraja dokazane, jer moderne tehnologije mogu lako preusmjeriti početnu putanju drona ka drugim ciljevima. Naravno, moguće su i greške, pa je prije dvije godine jedan dron iz Ukrajne završio u - Hrvatskoj.

Za razliku od ovih nejasnoća što se zapravo dogodilo prošle nedjelje sa dronovima u nekim zemljama Istočne Evrope, pucnji i njihovi akteri u Sarajevu 1914. su bili lako dokazivi.

Drugo, Prvi svjetski rat je proizveo užasne posljedice po svijet, posebno Evropu. Ali taj rat bi po katastrofalnim posljedicama bio neuporediv sa trećim svjetskim ratom, izvjesno nuklearnim. Treba li podsjećati na činjenicu da bi aktiviranje nuklearnih bojevih glava - Rusija i SAD ih imaju daleko najviše, u heterogenom klubu 9 nuklearnih država - vrlo brzo pretvorilo svijet u prošlost.

Mjesečari bi, ako već postoji mogućnost njihove nove istorijske pojave, trebalo da, pa i u snu, nekako shvate pojam samouništenja.

Ili je možda od samouništenja svijeta važniji strah političkih aktera od poraza svoje politike kao uvoda u gubitak izbora.

I ovdje smo već manje na terenu mjesečara, a više na terenu sitnih trgovaca nesvjesnih velikog uloga s kojim bi da trguju.

Ako umjesto mjesečarskih i trgovačkih snova prevlada java, onda je poželjniji i oprez sa analogijama.

Bolje je analizirati stanje na objektivan način. Prije racionalnih odluka, saznati uzroke i posljedice. Svakog konkretnog ratnog konflikta. Pa i ova dva, na Bliskom istoku i u Ukraijini. Dakle, što je uzrok, kakvo je objektivno stanje, koje su posljedice, konačno i najvažnije - kako naći naći mirovno rješenje.

U protivnom zvučaće, u isti mah, proročanski i upozoravajuće poruka Džona Kenedija: "Ili će svijet završiti ratove ili će ratovi završiti svijet".

Centar za međunarodnu politiku, diplomatiju i evropske integracije

( Miodrag Lekić )