Braća Čepić - Radojica je rukometni reprezentativac, Arsenije bi volio da jednog dana postane fudbalski

Vodeća Sutjeska pati u gostima, pa ju je Dečić i s promjenjivom formom sustigao na vrhu tabele, Petrovac se probio na treće mjesto, Jezero i Arsenal su iznenađenja, podiže se i Mornar, šampion Budućnost niže remije i igra ispod očekivanja...

U moru “trendova” izjednačene Meridianbet 1. CFL pomalo ispod radara prolazi sjajna serija Jedinstva - sedam utakmica bez poraza vezao je tim Seada Babače.

Pomalo ispod rada prolaze i dobre igre 21-godišnjeg Arsenija Čepića, oslonca bjelopoljskog tima u veznom redu. Tiho, jednostavno (kažu da je jednostavna igra - najteža u fudbalu) obavlja svoj posao na sredini terena. Jedan od najmlađih, igrač je s najvećom minutažom Jedinstva u dosadašnjih 10 kola - na terenu je proveo 881 minut, što je samo 19 manje od maksimuma.

“Igramo dobro, imamo i dobru atmosferu u timu, čini se da imamo sve preduslove da ispunimo cilj - a to je opstanak bez baraža. Uspjeli smo prošle sezone, završili smo sedmi, da smo pobijedili u posljednjem kolu bili bismo peti”, kaže Čepić.

Paradoksalno, barem kada se pogleda tabela, Jedinstvo je trenutno u zoni baraža za opstanak, uprkos seriji bez poraza kakvu nema niti jedan drugi prvoligaš.

Razlike su, međutim, male - trećeplasirani Petrovac ima samo dva boda više, a vodeći Sutjeska i Dečić pet. Bjelopoljci imaju isto bodova (13) koliko i Budućnost.

“To govori koliko je liga izjednačena, vežete dvije pobjede i eto vas u vrhu, ili pri vrhu. Mi smo ceh platili lošem ulasku u prvenstvo, počeli smo s tri poraza, iako smo u dvije od te tri utakmice stvarno igrali dobro. Mislim da je meč protiv Mladosti jedini u dosadašnjem dijelu sezone u kojem smo podbacili”, kaže Čepić.

Jedinstvo je i zaista u trendu: ako se računa posljednjih sedam kola, a oduzmu prva tri, Bjelopoljci su - prvi na tabeli, i to glatko prvi.

“Nadam se samo da ćemo nastaviti u ovom ritmu kao što smo igrali u septembru. Rekao bih i da igramo zrelo - gdje ne možemo da pobijedimo važno je da ne izgubimo, kao što je bio slučaj prije dva dana protiv Arsenala, mada smo po šansama bili bliži pobjedi.”

Čepić je ponikao u Rudaru, debitovao je u eliti sa 18 godina, igrao je i u posljednoj prvoligaškoj sezoni Pljevljaka, a već drugu sezonu je član Jedinstva.

U mlađim kategorijama su ga zaobišle reprezentativne selekcije, vjeruje da će sve to nadoknaditi jednog dana - u seniorskom timu.

“Naravno da je želja, cilj, kako god, dres reprezentacije - svakog igrača koji počinje da se bavi fudbalom. Ali, tek sam počeo, mislim da idem pravim putem”, zaključuje Čepić.

Volio bi da bude kao brat - ali u drugom sportu

Arsenije Čepić (21) dolazi iz sportske porodice, njegov nešto više od godine stariji brat Radojica (23) je standardni rukometni reprezentativac Crne Gore. Član je Krinsa iz Lucerna.

Arsenije želi da ide njegovim putem - naravno, u drugom sportu. Inostranstvo, reprezentacija...

“Zajedno smo trenirali fudbal kao mali, on je doduše bio golman, i to dobar golman. Paralelno je, negdje oko 14. godine, počeo da trenira rukomet, koji je postao njegovo opredjeljenje. Napravio je dobar izbor”, kaže Arsenije, uz osmjeh.

Želi i on da zaigra za reprezentaciju, jednog dana. Bio bi to rijedak primjer: dva brata, reprezentativci svoje zemlje u različitim sportovima.

“Budim se svakog dana, treniram svakog dana, s tim ciljem”, ističe Arsenije Čepić.

( Danilo Mitrović )